petak, 26. kolovoza 2016.

Cody McClain Brown - Propuh, papuče & punica, Vodič za preživljavanje u Hrvatskoj

Ivin i moj doticaj s ovom knjigom dogodio se neočekivano, malo ću citirati jedan dio iz Cody-jeve knjige jer baš dočarava način kako smo mi došle na promociju njegove knjige.
"Život je čudan. Baš kad krenete prema jednom odredištu, zapušu vjetrovi sudbine i odvedu vas na neko potpuno drugo mjesto."
Kao što sam ranije spomenula bile smo pozvane na promociju jedne knjige i na njen tulum, ali kako je tulum bio organiziran na teško dostupnom mjestu za osobe s posebnim potrebama (kolica), kada smo čule da se održava još jedna promocija odlučile smo ostati. Uzele smo knjigu u ruke, pročitale naslov koji nam je bio nespojiv s riječju vodič, zatim ugledale naslovnicu knjige gdje se nalazi par bosih nogu na šljunčanoj plaži s malim morskim ježičem. Što se opet ne slaže s naslovom knjige papuče, a slika je bosih nogu, e dragi Cody odmah si nas na početku zaintrigirao, zbunio.




Ovo je fenomenalni vodič iz očiju splitskog zeta Cody-ja, vodič koji nam prikazuje kulturološke, financijske/ekonomske, političke, društvene razlike između Hrvatske i Amerike. Moram priznati da je ova knjiiga imala kod mene jako puno miješanih osjećaja, imam dojam da ih knjiga malo i sama nameće, ali najviše me je nasmijala i dala osjećaj sreće. Sreće, jer mi je Cody ukazao kako mogu biti jako sretna što živim u zemlji gdje je ljudima još uvijek stalo jedno do drugih, gdje će vam ljudi pokušati pomoći, gdje će vas nahraniti i dobro ugostiti, HVALA ti Cody što si nam ovom knjigom ukazao koliko možemo biti sretni što živimo u društvu gdje nam je bitno da za ručkom svi budu siti i zadovoljni, da kada dolazimo i odlazimo od nekuda da mislimo na svoje bližnje te da ih počastimo nekom sitnicom iz mjesta kojeg dolazi.

Naravno imamo i mi nekakvih društvenih nedorečenosti koje bi trebali promjeniti, koje je Cody na vrlo lijep i čak dosta pozitivan i humorističan način opisao, a to glasi ovako iz 27 poglavlja Redovi "... Najveći redovi koje sam u životu vidio prije dolaska u Hrvatsku bilu su 1988. u Disney Worldu. Zapravo, činilo mi se da se Disney World sastoji isključivo od redova, što je zajedničko Hrvatskoj i "najsretnijem mjestu na svijetu". Razlika je u tome što vas većina redova u Disney Worldu dovede do atrakcija poput Pirata s Kariba ili Kuće duhova. Većina redova u Hrvatskoj dovede vas do potrebe da se sagnete kako biste razgovarali s nekim kroz uzak prorez u staklu šaltera. Hrvatski redovi puki su simboli diskriminacijskog (i često neučinkovitog) sustava. Na dvije strane tog šaltera nalazimo se MI i ONI. Oni imaju moć, informaciju, pristup. Oni - bolnčari, birokrati, prodavači karata. Red je poput niti života, dok mi poredani pred Suđenicima čekamo da vidimo hoće li nas doktor primiti, imamo li sve papire za vizu, osobnu iskaznicu, parkirnu dozvolu. Ili stanemo u red čisto da pitamo gdje je neki drugi red. Želite nešto u Hrvatskoj? Da? ONDA STANITE U RED!!!..."

Dio knjige zbog kojeg sam vrištala od smjeha je kada punica Vida pije kavu i pokušava pušit cigaretu u Americi, odmah sam si u glavi složila sliku svoje majke koja na isti način promatra papirnatu šalicu od Starbucks-a, a vi dragi čitatelji ovoga bloga, ukoliko želite smijati se i vidjeti razlike između Hrvatske i Amerike, vidjeti kako se Cody snašao u Lijepoj Našoj, jednostavno ćete morati pročitati i uživati u ovom vodiču koji je izdao AlgoritamViše o knjizi 
A Cody-a možete pratiti i na Fb-u.
P.S. Ja sam tu iza objektiva,  a Iva je na fotkama



četvrtak, 11. kolovoza 2016.

Andy Weir - Marsovac

Na čitanje ove zanimljive knjige u izdanju ALGORITAM (više o knjizi), osim činjenice da svi pričaju o njoj i o filmu po njoj te da je Matt Daemon nominiran i dobio hrpu nagrada za utjelovljenje glavnog lika ove knjige, osim svih tih činjenica na čitanje me najviše nagnao prilog koji sam vidjela na tv o misiji Mars One. Mars One je jednosmjerna ljudska misija za Mars s ciljem naseljavanja i života na Marsu s planom polijetanja 2026. Znači ne u filmu, ne u knjizi nego u stvarnosti. Naravno moja mašta se rasplamsala i upravo u tom trenutku jedan dragi prijatelj mi donosi ovu knjigu.
Mark Watney je astronaut jedan od sretnika odabranih da šeću površinom Marsa, a šestog dana misije i jedini jer ga posada ostavlja na Marsu i prekida misiju misleći da je Mark poginuo od posljedica pješčane oluje. Naravno, Mark je živ i dolazi svijesti te shvaća da je sam na cijelom planetu i tu počinje njegova borba za preživljavanje na ovom iznimno negostoljubivom planetu bez mogućnosti komunikacije sa NASA-om tj. Zemljom. Dakle, nema načina da ikome dojavi da je živ, ima ograničene resurse (kisika, vode i hrane) te iznimno negostoljubivu okolinu u kojoj samo jedan pogrešan korak ili inače malena greška ili previd mogu značiti smrt. Na sreću Mark Watney ima još nešto - nesalomljiv duh te se odbija pomiriti s takvom sudbinom bez borbe. Osim toga on je je iznimno inteligentan i domišljat inžinjer strojarstva i botaničar (zna kako stvari funkcioniraju i kako ih popraviti te kako uzgojiti bilo što), ta znanja mu možda mogu pomoći da preživi te uza sve to ima super smisao za humor i stvarno je duhovit, zabavan i drag tip. Sve što se događa saznajemo iz Markovih dnevničkih bilješki koje kao dobar astronaut piše za NASA-u. zato sam vrlo brzo postala Markov vatreni navijač jer on je takav da mu jednostavno morate držati fige, značajan dio Markovih bilješki su i opisi svih znanstvenih stvari koje Mark radi.
Tu otprilike počinju moji problemi s Marsovcem jer ja nisam znanstveni tip i žao mi je što nisam pridavala više pozornosti matematici, fizici, kemiji i biologiji jer bih bolje razumjela i samim time više uživala u opisima Markovih pothvata, ovako se zbog čestog "guglanja" i ispitivanja onih koji znaju više, imam sreću što je moj tata slične struke kao Mark i hvala mu što je strpljivo podnosio i odgovarao na moja brojna pitanja i potpitanja (preskakanje dijelova knjige smatram neprihvatljivim), moje čitanje ove knjige produžilo na nekoliko mjeseci. Još jedan razlog mom dugom čitanju ove knjige je što ono čitam prilično ozbiljno doživljavam, a život na Marsu nije lak i očito podliježe Murphyevim Zakonima pa sam se često morala odmoriti.
Ipak, drago mi je da sam pročitala Marsovca jer sam naučila ponešto o putovanjima u svemir, Marsu, životu na Marsu tako da mi se misija Mars One više ne čini nimalo romantičnom idejom. Svaka čast piscu Andyu Weiru na svom učenju i istraživanju koje je moralo prethoditi pisanju ove knjige. Knjigu bih preporučila ljudima koji vole i razumiju znanost i koji sanjaju o putovanju u svemir i općenito pustolovinama. Drago mi je što sam pročitala knjigu toliko različitu od onih kakve inače čitam. Hvala prijatelju koji mi je posudio knjigu. Istoimeni film snimljen prema knjizi od srca preporučujem svima.