Goran Tribuson - Čuješ li nas Frido Štern

 

Dragi moji, evo mene opet ovoga puta vam pišem o knjizi Čuješ li nas, Frido Štern, koju je napisao Goran Tribuson.

To je povijesna pripovijetka u kojoj u jednoj sobi u ulici N u središtu Zagreba poslije Drugog svjetskog rata nekoliko prijatelja na spiritističkoj seansi pokušava dozvati duh svoju ljubavi iz mladosti Fride Štern. Potom se vraćamo u vrijeme prije Drugog svjetskog rata te upoznajemo cijelo društvo iz ulice N, svaki od mladića uglavnom maturanata već tada s velikim teretom života i svojim problemima njihova poveznica, siromaštvo, ista ulica i obožavanje Fride Štern. Frida Štern je djevojka iz bogate židovske kuće s druge strane ulice u koju su beznadno zaljubljeni svi dečki iz ulice, oni prate svaki njezin korak, slijede ju u stopu te smišljaju razne načine kako bi joj se približili od nje rade kult ličnosti koji će nepovratno obilježiti živote mladića iz ulice N u Zagrebu.

Ova priča me je duboko uznemirila i urezala mi se radi detaljnih opisa likova i vremena, osjećaj je kao da gledaš film i ne možeš ne suosjećati i ne nervirati se zbog onoga što se događa likovima, a budući da se radi o vremenu prije, za vrijeme i poslije Drugog svjetskog rata, ti događaji nisu ni malo ugodni. 

Svaka čast za stvaranje realistične atmosfere vremena i mjesta. Ne volim baš čitati knjige ove tematike jer me uznemiri stradanje nevinih, nepravda i gorak okus jer imam osjećaj da čitam nečiju priču, a ne mogu učiniti ništa da olakšam patnju ili ispravim nepravdu. Budući da priča ima 112 stranica neću reći više ništa jer bih otkrila previše.

Goran Tribuson rođen je 6.8.1948. u Bjelovaru. Diplomirao je i magistrirao (filmolgija) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kratke priče počinje objavljivati početkom 1970-ih godina 20. stoljeća u prvom valu tzv. fantastičara (Zavjera kartografa i Praška smrt), da bi se postupno opredijelio za žanrovsku prozu. Kritika je odmah uočila Tribusona kao najtipičnijeg predstavnika hrvatskih borgesovaca koji prvi među brojnima u toj struji postiže punu autorsku zrelost. Postupno napušta fantastiku, ali zadržava interes za srednjoeuropsku ikonografiju i težnju prema okultnome, što se očituje u njegovim romanima Snijeg u Heidelbergu, Čuješ li nas, Frido Štern (u cjelokupnom autorovom opusu jednom od najboljih njegovih djela), te Ruskom ruletu. Daljnji i brojni Tribusonovi romani dijele se na autobiografske i generacijski obilježene, mahom s temom iz zavičajnoga Bjelovara te analizom popkulturne mitologije svakidašnjice sedamdesetih godina (Polagana predaja, Povijest pornografije). U tu skupinu spadaju i dvije knjige autobiografskih eseja Rani dani (1977.) i Trava i korov (1999.). Drugi ciklus čine brojni Tribusonovi kriminalistički romani Zavirivanje , Siva zona, Noćna smjena i drugi, kojih je glavni junak bivši policajac Nikola Banić. Tim je romanima, uz one Pavla Pavličića, stvorio opus prihvaćen i od stručne kritike i od najšire čitateljske publike. Dugogodišnji je urednik u Školskoj knjizi, redoviti je profesor filmskoga scenarija na Akademiji dramske umjetnosti. Od 2000. godine suradnik je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Razreda za književnost, a u lipnju 2008. godine postaje redoviti član Akademije.

Ja sam svoju knjigu dobila od prijateljice na čitanje inače ne bih znala za nju i koliko sam shvatila odavno se više ne može kupiti jer je objavljena 1981. i nikada poslije. Na policama me još čekaju roman "Povijest pornografije" te autobiografski zapisi "Trava i korov". Otkrila sam da s autorom dijelim rođendan, to me zaintrigiralo i svakako ću ubrzo opet uzeti u ruke neku njegovu knjigu.

Do slijedećeg pisanja čuvajte se i volite! :)

Lin-Manuel Miranda - Gmorning, Gnight!: Little Pep Talks for Me & You

 Dragi moji, nije me bilo neko vrijeme, ovoga puta pišem o jednoj posebnoj maloj veličinom, ali velikoj po sadržaju koja me u posljednje vrijeme potpuno zaokupila radi se o knjizi "poezije za ohrabrivanje" "Gmorning, Gnight!: Little Pep Talks for Me & You", koju je napisao američko - portorikanski glumac, pjevač, reper, producent i dramatičar Lin - Manuel Miranda. 

Radi se o objavama na društvenoj mreži Twitter kojima Lin - Manuel Miranda svojim sljedbenicima želi na početku dana "Dobro jutro", a na kraju dana "Laku noć", a koje u sebi sadrže ohrabrenje, utjehu te veliku količinu ljubavi i ljepote. Objave su zbog svoje popularnosti pretočene u knjigu koju je predivno ilustrirao Johnny Sun. 

"I don’t have a book of quotations

Or wisdom I pull from the shelf;

Most often the greetings I wish you

Are the greetings I wish for myself.

So if I write “relax,” then I’m nervous,

Or if I write, “cheer up,” then I’m blue.

I’m writing what I wish somebody would say,

Then switching the pronoun to you.

And after a few years of greetings,

They started to vary in tone;

And people said, “Lin, your gmornings and nights

Are the nicest things up in my phone.”

Neki će reći da poezija namijenjena društvenim mrežama nije poezija s čime se uopće ne slažem jer ovaj način pisanja poezije zahtjeva uz uobičajeno pjesničko majstorstvo i potreban poseban osjećaj za sadašnji trenutak i sposobnost da svoje osjećaje pjesnik "strpa" u okvire društvene mreže (Twitter ima ograničenje od 280 znakova po objavi). 

Meni je ovo knjiga godine jer udara točno gdje treba, popravlja raspoloženje, tješi i daje krila a pjesme zvuče kao nešto što bih poslala najboljem prijatelju umjesto zagrljaja i ostaju u mislima dugo nakon što su  pročitane.

Lin Manuel Miranda je američko portorikanski glumac, pjevač, reper, producent, dramatičar i aktivist. Najpoznatiji je kao tvorac mjuzikla Hamilton te dobitnik brojnih nagrada Tony, Grammy, Pulitzer Prize, and MacArthur "Genius" Award među drugima.

Knjigu nisam čitala nego sam ju slušala što je poseban užitak jer ju izvodi sam autor koji je glumac i glazbenik i reper te svakoj pjesmi daje poseban ritam i okus tako da dugo ostaju u nama. Voljela bih nabaviti knjigu i u tiskanom formatu, što se može učiniti putem dobrog, starog BookDepository.

Za kraj Vam uz preporuku do neba ostavljam odlomak prvih 10 minuta audio knjige, uživajte!

Do slijedećeg pisanja, čuvajte se i volite! :)

Martina Mlinarević Sopta - Neprocjenjivo

 

Dragi moji, evo mene opet ovaj put pisati ću vam o knjizi Neprocjenjivo koju je napisala Martina Mlinarević Sopta.

Nakon pročitane i recenzirane njezine knjige Ljetos i drugi ledovi odmah sam se bacila na ovu knjigu tako da su mi se spojile u jednu cjelinu i prilično su mi neodvojive tj. nisam više sigurna gdje jedna počinje, a druga završava i koju prvu treba čitati. 

Neprocjenjivo je zbirka pjesama, autobiografskih zapisa i kolumni iz novina i portala koje opisuju svakodnevicu u BiH kako probleme tako i stvari o kojima pričamo s frendicama na kavi i vrlo su bliske shvatljive i lake za poistovjetiti nama svima curama i ženama na ovim exyu prostorima.

Budući da opet ne znam dobro objasniti neka jedan dio knjige "govori sam za sebe".

''Samo život naježene kože je život vrijedan življenja. Bilo da se radi o ljudima, osjećajima, događajima, muzici, stvarima, krajolicima. Razne situacije raznim osobama izazivaju potpuno isti, a najčudesniji drhtaj cijelog tijela. Ono kad se streseš sasvim izvan sebe, a u sebi. Kad si napokon svjestan svog disanja. Svog postojanja i snage. I činjenice da nisi samo bezlična kutija koja se nosi i prenosi s točke A do točke B, papirnata ambalaža u koju svašta stane, koja se po nekoliko puta tijekom života isprazni do bola, da bi se na kraju samo zapalila pored puta u smrdljivom smeću ili reciklirala u nešto sasvim drugo, kao da te nikad nije ni bilo. Zato živi za ježenje. I ne boj se napustiti kutiju kojom si zarobljen. Jer previše kartonskih klauna je po našim ulicama. Falsifikati nacrtanih osmijeha. Skriveni u kule od papira, ljudi koji su zaboravili živjeti. Boriti se. Voljeti. Viknuti. Zaplesati. Disati.''

''Nema dvaput''

“Ni ne slutiš kako su blizu bolesti, prometne, potresi, udari, krajevi. Živi, da bi mogao jednom otići blesavo sretan.”

“Dok stojimo nad otvorenim grobovima uvijek nam u jurećim flešbekovima prođu sve naše protutnjale godine, a u pokisle, narančaste gerbere obećamo da ćemo od sutra drugačije, silovito, kurčevito, sa srcem i bez šteđenja, jer tko zna koliko još minuta imamo. Ideja nas drži do hladne kvake na kapiji groblja, jer ispred je opet onaj isti prevrtljivi, zli i kompromisni svijet, u kojem moramo pobjeći od sebe da bismo bili netko drugi.”

Ponovno sam se osjećala kao voajer koji čita nečiji intimni dnevnik i opet rasplakani voajer. Zaključujem da bih voljela upoznati autoricu i otići s njom na kavu ili ju barem zagrliti. Knjigu vam svakako od srca preporučujem i onu prvu, a čini mi se da ću i svaku slijedeću.

Umjesto biografije ostavljam vam autoričino gostovanje u emisiji Nedjeljom u 2

https://www.youtube.com/watch?v=77ZR7_6NleY

Knjigu sam pročitala odjednom na Kindle, a na policama me još čeka njezina Bukača, a voljela bih nabaviti i pročitati i Huzur.

Do slijedećeg pisanja, čuvajte se i volite. :)

Andy Weir - The Egg

 Dragi moji, evo mene ovoga puta s kratkom pričom od samo četiri stranice koja je uletjela i ostavila me bez daha, radi se o The Egg (Jaje) koju je napisao poznati američki pisac Andy Weir.

Ovo je kratka priča o Bogu, o svemiru, o onome što se događa nakon smrti i o svakome od nas.

“It’s like sticking your finger in a glass of water to see if it’s hot or cold. You put a tiny part of yourself into the vessel, and when you bring it back out, you’ve gained all the experiences it had.”

“Wait. I’m everyone!?”

“Now you’re getting it,” I said, with a congratulatory slap on the back.

“I’m every human being who ever lived?”

“Or who will ever live, yes.”

“I’m Abraham Lincoln?”

“And you’re John Wilkes Booth, too,” I added.

“I’m Hitler?” You said, appalled.

“And you’re the millions he killed.”

“I’m Jesus?”

“And you’re everyone who followed him.”

You fell silent.

“Every time you victimized someone,” I said, “you were victimizing yourself. Every act of kindness you’ve done, you’ve done to yourself. Every happy and sad moment ever experienced by any human was, or will be, experienced by you.”

Ova priča me ostavila bez daha mala, ali moćna razmišljam o njoj već danima. Mogu samo reći da se nadam da je pisac pomalo u krivu jer imam osjećaj da je i pomalo u pravu. Preporučam ju svim srcem, ja sam ju čitala na preporuku Booktuberica Bookworm Dreams.

Priča je besplatna i možete ju u cijelosti pročitati ovdje i na hrvatskom!

Andy Weir je američki pisac, pročitala sam i recenzirala njegov bestseler Marsovac te pogledala film s Mattom Damonom u glavnoj ulozi, a na policama me još čeka Artemis, 

Do slijedećeg pisanja čuvajte se i volite. :)

Nick Hornby - State of the Union: A Marriage in Ten Parts

 Dragi moji, evo mene opet, ovoga puta ću vam pisati o knjizi State of the Union: A Marriage in Ten Parts (Stanje Unije; Brak u deset dijelova), koju je napisao Nick Hornby.

U ovoj priči tijekom deset tjedana pratimo bračni par Tom i Louise koji su u braku godinama i imaju djecu, a koji se svaki tjedan nalaze u pubu preko puta svog bračnog savjetnika kako bi popili piće i dogovorili se o čemu nikako ne žele razgovarati sa savjetnicom, a o čemu svakako, o čemu su razgovarali prošli tjedan, a o čemu će danas, usput pokušavajući procijeniti koliko im je lošije nego parovima koji su ušli kod savjetnice prije i poslije njih.

 Oni idu na savjetovanje jer su imali problem s "mrvicom nevjere s njezine strane", što je njihov inače stabilan i čvrst brak dovelo na rub kraha i učinilo sličnim Brexitu.

Tijekom deset tjedana pratimo Toma i Louise na njihovim desetominutnim sastancima prije seanse te se nameće pitanje nije li brak poput kompjutera, kojeg ako rastavimo na dijelove da bismo vidjeli kako funkcionira i popravimo ga možda više nećemo moći i znati sastaviti. Oni to čine na jedan vrlo duhovit način i ne mogu da ne navijam za njih ponekad malo više za njega, ponekad za nju.

“Well. I don’t see passion as . . . as petrol. Something that runs out. I see it as more like, I don’t know, something you lose. Like keys.” He picks up the pen he’s using to do the crossword and waves it around. “Or this biro.” “Keys get found. Biros don’t. So it’s important for me to know which it is.” Tom doesn’t say anything. “Keys? Or a biro?” Tom doesn’t say anything. Louise is getting angry.”

“When you think about it it's like brexit. There are going to be two years of talks before we even agree on what the issues are.”

Jako mi se svidjela ova knjiga jer kroz duhovit tekst i živopisne likove progovara o problemima u braku, nevjeri, rješavanju problema, ljubavi i Brexitu. Tekst bi bio savršen za kazališnu predstavu ili slično, knjigu sam pročitala odjednom, a Nick Hornby je ponovno potvrđen kao jedan od mojih najdražih autora. Na policama me čekaju mnoge njegove knjige od kojih se posebno veselim About a Boy i 31 Songs, a među već pročitanima su moje najdraže knjige ikad How to be Good i High Fidelity. Neke od njegovih knjiga možete pronaći na hrvatskom u izdanju Vorto Palabra te u knjižarama Znanje i Hoću knjigu.

Naknadno sam saznala da je po ovoj knjizi snimljena serija jedva ju čekam pogledati!

Ovu knjigu sam nabavila putem dobrog starog BookDepository i još jednom ju preporučam od srca.

Do slijedećeg pisanja čuvajte se i volite! :) 

Martina Mlinarević Sopta - Ljetos i drugi ledovi

Dragi moji, evo mene opet ovaj put s recenzijom knjige Ljetos i drugi ledovi koju je napisala Martina Mlinarević Sopta.

Knjiga koja je duža pjesma i kraći život.

Autobiografija u kojoj se izuzetno poetskim stilom, a opet do boli realno, a istovremeno do boli lijepo isprepliću priče i "slike", Bosna i Hercegovina i Amerika, Ljubuški, New York i mnogi drugi gradovi.

Mislim da je najbolje da knjiga "govori sama o sebi" ostaviti ću citate koje sam zapisala jer nemam drugog načina za opisati ovu knjigu...

"Popis stanovništva nama ne treba da bismo znali koliko nas ima, ta lako je popisati ljude tamo gdje se popisuju ljudi. Ovdje se popisuju narodi i vjeroispovjesti, nacionalne i stranačke kvote. To je konačna bitka u miru nakon rata, sraz tri idiotska plemena, da znamo konačno koga ima više, tko je koga zajebao, tko nestaje, tko ostaje i sve ostale krucijalne detalje koji dirigiraju život u vukojebini."

"...imam li ja sve za život i može li se živjeti od imanja snova..."

"Svatko tko je jednom nešto imao pa nemao, zna da ni na šta više u životu ne može računati. I nauči da se život ne planira, nego događa i to moraš znati respektirati."

"Zora je narančila sa obzora gaseći sve zvijezde osim jedne."

"Kad se udaje mala sestra u jednom dahu umre djevojačka soba i ostanu roditelji sami sa svojim sjenama, sa dušama ispreturanim kao poslije lopova. Kad se udaje mala sestra, završilo je djetinjstvo i sve su lutke umrle također."

"Najprviji, možda je i dobro što se nisi zadržao ovdje. Imitacija stvarnosti gdje su glavne discipline kroz tuđe zavjese gledati, svoja srca u teške katance ključati i praviti se mrtav dok god si živ."

"Najjače su ljubavi kad si mali. Neukaljane naraslošću. Najsretniji su oni što iskru takva zanosa sačuvaju u svojim kasnijim, velikim ljubavima. Ljubav bez roka trajanja."

"Jutro sa suzama što se ne otkidaju iz očiju nego padaju kroz unutrašnjost tebe, onako da sve zaliju i ubiju."

"Kako se diše bez svojega smisla? Nitko nikada nije dovoljno pripravan za smrt roditelja. Odlasci su to neoporavljivi. Nepopravljiva brazda u dnu najdubljeg sebe."

"Šta će jedan rak naspram dvoje nas, mi smo more što ga utopi, i pijesak na koji ga izbaci, i čitavo nebo iznad njega - mi smo bezterminalna ljubav. Nikad čuo za taj pojam? Zapiši ga tu, tu pokraj morfija, tramadola i ulja kanabisa. Jer kad ništa ne pomaže, samo to liječi i ostaje." „Svatko tko je jednom nešto imao pa nemao, zna da ni na šta više u životu ne može računati. I nauči da se život ne planira, nego događa i to moraš znati respektirati.“

„Odživjeti. Odvaliti život življenjem.“

„Najjače su ljubavi kad si mali. Neukaljane naraslošću. Najsretniji su oni što iskru takva zanosa sačuvaju u svojim kasnijim, velikim ljubavima.“

„Najveća vrijednost koju smo dobili u naslijeđe je otklon od svake ideologije i mržnje.“

U nekoliko navrata sam se osjećala kao voajer, kao da čitam privatni dnevnik koji je namijenjen samo za oči osobe koja ga piše i ničije više. Također ovaj voajer je prolio preko nekoliko suza čitajući neke od priča. Naravno od sveg srca ju preporučam!

Umjesto biografije ostavljam vam autoričino gostovanje u emisiji Nedjeljom u 2

https://www.youtube.com/watch?v=77ZR7_6NleY

Knjigu sam pročitala odjednom na Kindle trenutno tj od večeras čitam njezinu  Neprocjenivo, a na poklon sam neki dan dobila i njezinu najpoznatiju knjigu Bukača u koju jedva čekam uroniti.

Do slijedećeg pisanja čuvajte se i volite! :)

Daniel Kehlmann - Trebao si otići

 

Dragi moji, evo mene ovoga puta opet sa potpuno drugačijom knjigom od onih kakve inače čitam i ponovno zbog izazova prijateljice, radi se horor noveli Trebao si otići, koju je napisao njemački autor Daniel Kehlmann.

Radi se o poznatom i slavnom scenaristu, koji sa svojom suprugom slavnom glumicom Sussanom i četverogodišnjom kćeri Ester odlazi na odmor u Alpe. U predivno luksuzno uređenu kuću na osami, dok koje vodi iznimnu strma i zavojita cesta, a nekoliko kilometara uokolo nema nikoga. Oni ustvari odlaze na odmor kako bi on napisao scenarij za nastavak romantične komedije zbog koje je postao poznat i uspješan scenarist iako bez formalnog obrazovanja. On u početku laže svom šefu da mu pisanje super ide, dok u sebi za spisateljsku blokadu krivi Susanino stalno tipkanje po mobitelu i slatko zanovijetanje malene Ester. Počinju se događati čudne stvari s kućom pojavljuju se sjene i obrisi koji se pripisuju lomu svjetlosti, slike na zidovima mijenjaju raspored i tematiku, pojavljuju se vrata kojih tu nije bilo, a nestaju ona koja su postojala ili se barem tako čini, a svi ukućani sanjaju užasne snove i loše se osjećaju. To je sve tek početak ove jezovite kratke priče, a što je dalje bilo otkrijte sami, a kad otkrijete molim Vas da objasnite i meni.

Meni je ovo bilo pomaknuto, strašno, jezovito i uplašilo me (pogotovo zato što sam ju pročitala odjednom i to usred noći), ali kad dobro razmislim nije mi jasno čega se tu treba plašiti i što se tu zapravo dogodilo?

Uglavnom, ova knjiga nije moj tip knjige, mislim da će u njoj uživati ljudi koji vole horore i razumiju se u paranormalne stvari i pojave, ja nisam ta osoba.

Daniel Kehlmann rođen je 1975. u Münchenu, a živi u Beču i Berlinu. Pohađao je isusovački kolegij u Beču te studirao filozofiju i komparativnu književnost. Kao književnik debitirao je 1997. romanom Magičan život Arthura Beerholma (Beerholms Vorstellung). Piše recenzije i eseje za Süddeutsche Zeitung, Frankfurter Rundschau, Frankfurter Allgemeine Zeitung i časopis Literaturen. Kao gostujući i izvanredni profesor predaje poetiku u Mainzu, Wiesbadenu i Göttingenu. Za svoje romane i pripovijetke, koji su prevedeni na više od četrdeset jezika, dobio je brojne nagrade i priznanja, između ostalog Nagradu Candide, književnu nagradu Zaklade Konrad Adenauer, Nagradu Per Olov Enquist, Nagradu Kleist i Nagradu Thomas Mann. Godine 1999. objavljuje roman Mahlerovo vrijeme, a 2003. Ja i Kaminski (2003.). Njegov roman Mjerenje svijeta, o Alexanderu von Humboldtu i Carlu Friedrichu Gaussu, objavljen ujesen 2005., postao je najvećim književnim uspjehom u njemačkoj poslijeratnoj literaturi. Objavio je knjigu eseja Izmišljeni dvorci (2005.) te romane Slava (2009.) i F (2014.).

Ovu knjigu s njemačkoga je prevela Latica Bilopavlović Vuković.

Možete ju nabaviti u izdanju Fraktura - najbolja literatura ovdje, ja sam svoju dobila kao izazov od prijateljice kojoj se nakon ovoga neću više tako lako dati izazvati.

Za kraj Vam ostavljam recenziju drage imenjakinje s bloga Bibliovca jer je ona puno bolje opisala kako se osjećam u vezi svega ovoga od mene same.

Do slijedećeg pisanja, čuvajte se i volite. :)

Rainbow Rowell - Almost Midnight

Dragi moji, evo me s novom recenzijom i iako je još skoro ljeto pišem vam o jednoj zimskoj novogodišnjoj knjizi vjerojatno zato što volim biti #uvikkontra a i sama knjiga je predobra da bi čekala zimsku sezonu. Radi se o knjizi Almost Midnight američke spisateljice Rainbow Rowell.

Almost Midnight je zbirka koja sadrži dvije blagdanske  kratke priče Midnights, prvotno objavljenu u blagdanskoj zbirci kratkih priča za mlade My True Love Gave to Me, (koju ću nadam se čitati uskoro), dok je druga kratka priča Kindred Spirits prvotno objavljena kao samostalna knjižica povodom Svjetskog dana knjige. Ovo izdanje je predivno ilustrirala Simni Blocker.

Midnights je priča o Mags i Noelu dvoje mladih koji se upoznaju na proslavi Nove godine i pratimo ih iz godine u godinu na proslavi Novih godina te kako se produbljuje njihovo prijateljstvo i rađa ljubav te kakve se sve zavrzlame događaju dok oni pokušavaju biti prvi koji će poljubiti jedno drugog u ponoć.

'You're my best friend,' he said.

'You have a lots of best friends,' she said.

'No, just you.'

Kindred Spirits je priča o Eleni koja je najveći Star Wars fan za kojeg zna i konačno je dovoljno odrasla da kampira četiri dana ispred kina prije premijere najnovijeg filma iz serijala. Ona to čini iako je prosinac i hladno je i iako je već kupila ulaznice putem interneta i svakako ulazi na premijeru. Ona samo želi ultimativno fanovsko Star Wars iskustvo. Nije joj baš drago što umjesto hrpe vreća za spavanje i šatora u redu čekaju samo dva dečka stariji Troy i mlađi Gabe. Ovo je priča o njihovoj pustolovini kampiranja pred kinom uoči premijere. Priča je dodatno uživanje za ljude koji se razumiju u Star Wars filmove, ja nažalost nisam ta osoba, ali sam zbog ove priče pomalo poželjela to postati...

Why didn't you tell me?' she asked. 'That we already knew each other.'

Ova knjiga je za mene jedno predivno, opuštajuće, slatko, duhovito uživanje. Prava poslastica koja izmamljuje osmijeh na lice i popravlja raspoloženje. Iskreno se nadam da će biti prevedena na hrvatski, dajem joj najvišu ocjenu i najtoplije ju od srca preporučam. :)

Svoj sam primjerak nabavila za prošli Božić na dobrom starom BookDepository.

Nakon ovog lijepog iskustva svakako ću čitati još knjiga Rainbow Rowell, na policama me još čekaju "Eleanor & Park", "Fangirl" i "Attachments" a neke od njih možete pronaći u hrvatskom prijevodu u izdanju izdavačke kuće Znanje.

Do slijedećeg pisanja, čuvajte se i volite! :)

Simonida Milojković - Ljubav u doba kokaina

 Dragi moji, evo mene ovoga puta s osvrtom na nešto drugačiju knjigu od onih koje inače čitam, to je bila preporuka ili bolje rečeno izazov jedne prijateljice, radi se o knjizi Ljubav u doba kokaina srbijanske spisateljice i novinarke Simonide Milojković.

U romanu pratimo mladu studenticu Beograđanku Ninu, koja se na jednom druženju upoznaje i zaljubljuje u lokalnu "facu" dečka po imenu Marko iz obitelji dobrostojećih novih bogataša dobro poznatog po mnogim ostavljenim djevojkama i ekstravagantnim izlascima. Nina se neko vrijeme dobro drži i glumi nedodirljivu no uskoro pada na Markov šarm čime Marku postaje dosadna i on je vara pa ostavlja, no Nina se zaljubila preko svake mjere pa tako kada joj Marko jedne večeri u klubu ponudi kokain, ona pristaje i mi pratimo njihovu ljubav i zajednički pad u pakao droge...

Neću dalje da ne "spojlam", u knjizi je jako dobro opisano vrijeme i okolnosti a s pomenuti su i neki stvarni ljudi koje se povezuje sa svijetom droge. Autorica je svakako izbliza vidjela i zna o čemu piše i nakon čitanja pomislila sam da je pretjerala tj. da je sve priče koje je vidjela i čula stopila u jednu Nininu priču jer mi je bilo previše šokova, tuge, boli, zlostavljanja i ponižavanja svih vrsta. Nažalost, nakon dodatnog istraživanja iz jednog intervjua autorice saznala sam da su događaji u knjizi istinita ispovijest samo JEDNE djevojke za koju sama autorica ne zna je li još uvijek živa.  

U početku čitanja nije mi se sviđao stil pisanja, ali nakon što sam sve  ovo saznala vjerujem da su mnoge rečenice doslovno "skinute" sa zvučnog zapisa ispovijesti te djevojke čemu u prilog govori i sama dužina knjige od stotinjak stranica i nedostatak stilskih sredstava na kakve smo navikli u knjigama, a izobilje fraza i epiteta kakve znamo čuti na ulici.

Mnogi su za ovu knjigu rekli da bi trebala biti u lektiri, ne slažem se jer je previše šokantna, ali  što je možda bio autoricin cilj ali bi ju trebali čitati oni kojima se taj svijet čini zanimljivim jer pokazuje kako svijet zabave od blještavog vrlo brzo postaje mračan.

Preporučujem ju za čitanje ali ovo nije knjiga koja se čita s užitkom već od onih koje šokiraju i bole poput šamara ili nečeg goreg. 

Po motivima ove knjige napravljena je kazališna predstava.

Simonida Milojković je novinarka u novinama Blic te je napisala još nekoliko romana slične tematike, ali ih ja ne namjeravam čitati. 

Svoj primjerak sam dobila od prijateljice u e- formatu, a papirnatu verziju možete nabaviti kod izdavača Laguna.

Do slijedećeg čitanja, čuvajte se i volite! :)

Lynda Balslev - The Little Book of Fika: The Uplifting Daily Ritual of the Swedish Coffee Break

Dragi moji, ovoga puta pisat ću Vam o jednoj posebnoj maloj a opet jako velikoj knjizi. The Little Book of Fika: The Uplifting Daily Ritual of the Swedish Coffee Break (Mala knjiga o Fika: švedskom veselom dnevnom ritualu stanke
za kavu) ili tako nekako bih ja to prevela.

Fika je društveni ritual stanke za kavu s kolegama, prijateljima, partnerom ili obitelji, uz kavu je uobičajeno da se jedu i peciva, postoje dvije ili tri takve stanke tijekom dana dok je jedna obavezna. Fika je ritual ukorijenjen u švedsko društvo, a sama riječ doslovno znači "kava" kao i "piti kavu", što također označava sretni i trenutak u danu za slatki odmor, vrijeme u kojem sve usporava da bismo se fokusirali na jednostavne užitke - hranu, piće i razgovor. Dok se u nekim zemljama kava pije u hodu i na brzinu s ritualom Fika je upravo suprotno to je trenutak za opuštanje i povezivanje s obitelji i prijateljima, uživanje u prirodi ili jednostavno trenutak da budemo sami sa sobom. Fika je uz Lagom (o kojem više u nekoj drugoj recenziji) jedna od najvažnijih odlika švedskog mentaliteta.
Ovo nije samo knjiga o načinu života, nego i divnih citata o kavi te kuharica pa sam tako u njoj pronašla recepte za slavne švedske "pužiće" s cimetom, crveni i bijeli glogg, sok od bazge, tortu s jabukama i ljepljivu tortu s čokoladom (da, sve one iz IKEA -e), uz još svašta drugo. Kada isprobam nešto od recepata nadopuniti ću slikama i dojmovima. Jedina zamjerka ovoj knjizi je što uz recepte nema fotografija. Dobra strana ove knjige je što postoji tablica konverzije mjernih jedinica za Europu i Ameriku pa možemo svi kuhati bez googlanja tj.brige.
Ova knjiga je također i "coffee table book" naziv s kojim sam se upoznala nedavno i to bi bilo nešto kao knjige za dnevnu sobu koje su luksuznog uveza i izgleda, nestandardnih dimenzija te prepune fotografija, a funkcija bi im bila listanje uz kavu i izazivanje divljenja ljudi koji vam dođu u goste.
Ne znam za goste, vidjet ćemo kad isprobamo recepte, ali meni je drago na ovaj način otputovati u Švedsku ali i u druge zemlje jer inače jako volim knjige "s fancy nerazumljivim riječima u naslovu i načinima života u drugim zemljama" tzv lifestyle knjige i ovim putem obećavam da ću pisati i o Lagom, Hygge, Lykke, Ikigai i možda još ponekoj, a primam i preporuke jer te knjige mi "dođu" kao kratko putovanje na egzotičnu destinaciju zato ih preporučam i Vama, a posebno ovu jer ima recepte pa možemo doslovno okusiti Švedsku.

Lynda Balslev je poznata autorica knjiga o kuhanju i hrani.

Žao mi je što Vam ne mogu pokazati više fotki iz knjige, ali posebno je naglašeno da je zaštićena autorskim pravima, ne želim se uvaliti u nevolju, vjerujte predivna je.
Svoju knjigu nabavila sam preko dobrog starog BookDepository.
Do slijedećeg pisanja čuvajte se i volite! :)

Georges Simenon - Maigret - Pietr Letonac

Dragi moji, evo mene opet, ovoga puta s osvrtom na krimi roman Pietr Letonac, prvi u serijalu čiji je glavni lik inspektor Jules Maigret, kojeg je napisao belgijski pisac Georges Simenon.

Maigret je dobio obavijest putem Interpola da je Pietr Letonac inače međunarodni prevarant i vođa zloglasne Baltičke bande viđen na putu za Pariz iako ima samo njegov detaljni pismeni opis Maigret s policijom ga planira presresti na željezničkoj stanici Gare du Nord. Dolazeći na stanicu Maigret je vidio čovjeka koji odgovara opisu kako izlazi iz vlaka, no umjesto da ga slijedi pozvan je u vlak gdje nalazi mrtvo tijelo koje također odgovara opisu. Slijedeći onog prvog čovjeka do hotela saznajemo da se zove Oswald Oppenheim da je poslovni čovjek koji je stigao u Pariz kako bi se našao s Amerikancem po imenu Mortimer Levington i njegovom suprugom. U međuvremenu forenzička analiza tijela Maigreta odvodi u primorski gradić Fecamp do obitelji Norveškog pomorskog kapetana po imenu Olaf Swaan, još jednog čovjeka koji u potpunosti odgovara opisu Pietra Letonca. Dok nadgleda Norvežaninovu kuću susreće još jednog identičnog čovjeka ovoga puta osebujnog Rusa po imenu Fyodor Yurevich te ga slijedi natrag u Pariz, gdje u četvrti Marais živi s prostitutkom po imenu Anna Goreskine. Tko je Pietr? Međunarodni kriminalac, biznismen, pomorac, pijanac ili leš? Jel Rus, Norvežanin. Amerikanac ili Letonac? Priznajem, bila sam zbunjena i ništa mi nije bilo jasno, ali Maigret je to riješio zajedno sa svojim kolegama sistematično i jednostavno, a kako točno to pročitajte sami, nije fora da vam kažem! :P

 

Iskreno, u početku mi se knjiga nije baš sviđala bunila sam se na prilično arhaičan način pisanja sa pomalo zaboravljenim riječima i izrazima, ali onda sam shvatila da je ovaj roman prvi put objavljen 1931. te mu ovakav stil pristaje, a meni je trebalo neko vrijeme da se naviknem.

 Svakako ću nastaviti čitati ovaj serijal tj. barem slijedeća tri nastavka koji me čekaju na policama.

Georges Simenon (1903.–1989.) jedan je od najpoznatijih pisaca 20. stoljeća. O svom kultnom junaku, inspektoru Maigretu, objavio je 75 romana i 28 priča. 

Ova knjiga ima čak tri ekranizacije englesku, nizozemsku i francusku te prijevode na mnoge jezike.

Hrvatski prijevod potpisuje Predrag Raos, a knjigu je objavio Fokus na Hit, možete ju kupiti ovdje, ja sam svoju kupila na nekoj od dobrotvornih aukcija za napuštene životinje, što mi je i najdraži način kupnje knjiga koji uvijek od srca preporučam. 

Iako je početak bio malo teži ova knjiga će mi ostati u lijepom sjećanju jer je sa mnom putovala u Biograd na more te ju i vama preporučam za putovanje jer stane u svaku torbu.

Do slijedećeg pisanja čuvajte se i volite! :)

Arthur Ransome - Favorite Russian Fairy Tales

Dragi moji, evo mene opet konačno, nakon mog putovanja u svijet Irskih bajki, poželjela sam ponovno otputovati ovoga puta u svijet Ruskih bajki, zbog mnogih knjiga "retellinga"koje se naslanjaju na određene ruske bajke da znam original prije nego što pročitam "retelling" i bilo je to jedno prekrasno putovanje. U ovoj zbirci se nalazi šest bajki pa o svakoj pomalo:
1. Sadko - Priča o mladiću iz Novgoroda koji je svojom skromnošću, požrtvovnošću i vještinom sviranja cimbala dospio u Kraljevstvo na dnu mora...
Meni najdraža priča u cijeloj zbirci. Po njezinim je motivima skladatelj Rimsky - Korsakov napisao jednu od svojih opera.
2. Frost (Mraz) - Ovo je priča o tome kako lijepe riječi i pristojno ponašanje mogu spasiti život... “For if ever they thought of being naughty, the old grandfather told them the story of crackling Frost, and how kind words won kindness, and cross words cold treatment.” ~Frost
Nakon ove priče s radošću ću čitati i mislim puno bolje razumjeti trilogiju Zimska Noć autorice Katherine Arden.
3. Baba Yaga - Ovo je priča o jednoj babi s željeznim zubima koja jede djecu te živi u kući na kokošjim nogama i kako pobjeći od dotične.
Skladatelj Modest Petrovič Musorgski posvetio je jedan stavak svoje skladbe Slike s izložbe ovoj priči. Mislim da ću sada više uživati u romanu Kuća na kokošjim nogama autorice Sophie Anderson.
4. The Little Daughter of The Snow (Mala kći snijega) - Priča o bračnom paru koji nije mogao imati djece pa im je Bog načinio malenu djevojčicu od snijega.
Po motivima ove priče skladatelj Rimsky - Korsakov napisao je jednu od svojih opera.
5. Alenoushkha and Her Brother (Elenuška i njezin brat) Priča o Eleni i Ivanu njihovoj pustolovini i njihovim nevoljama i sestrinskoj ljubavi koja pobjeđuje sve. 
Po motivima ove priče skladatelj Rimsky - Korsakov napisao je jednu od svojih opera.
6. The Fire bird, the Horse of Power and the Princess Vasilissa - Priča o jednom jako zlom caru, jednom jako plahom princu, jednoj princezi i jednom jako pametnom konju ne usudim se dalje jer je zaplet jaaaakooo kompliciran.
 Balet Igora Stravinskog Žar-Ptica baziran je na ovoj priči.

Ove bajke su imale veliki utjecaj na kulturu s obzirom na mnoge opere i balete koji su nastali zbog njih, a nadahnjuju još i danas budući da zbog njih nastaju brojna nova književna dijela.

Arthur Ransome (1884. -1967.) bio je engleski novinar i pisac koji je otišao u Rusiju izvještavati o Revoluciji, a ostao je tri godine prikupljajući ruske bajke od kojih je mnoge prepričao kako bi ih učinio pristupačnijim britanskoj djeci i donio ih na zapad.
Cijela knjiga se zove "Old Peter's Russian Tales", a ove bajke su mali dio cijele knjige kojoj ću se svakako vratiti jer u ovim pričama je nešto čarobno, poseban ugođaj.

Nažalost, mislim da nema prijevoda na hrvatski i voljela bih da se to promijeni.
Svoju knjigu sam nabavila na dobrom starom Book Depository i od srca Vam ju preporučujem ako vam je potrebno putovanje na neko čarobno mjesto.
Do slijedećeg pisanja, čuvajte se i volite! :)

Taylor Jenkins Reid - Evidence of the Affair

Dragi moji, evo mene ovaj put s prvom ikad pročitanom i poslušanom audio knjigom u mom životu. To je "Evidence of the Affair" (Dokazi o aferi), američke autorice Taylor Jenkins Reid.
Radi se o epistolarnoj tj. kratkoj priči u obliku pisama. U Kaliforniji prosincu 1976. Carrie Allsop je skupila hrabrost pisati Davidu Mayeru kako bi mu rekla da ga njegova supruga vara s njezinim suprugom te ga moli da potraži pisma koja to dokazuju, također nudi da mu pokaže pisma
koja je ona našla slučajno među stvarima svog supruga. David joj, šokiran, odgovara te tako započinje dopisivanje i rađa se prijateljstvo između dvoje prevarenih supružnika dok usput imamo uvid i u priču supružnika koji varaju iz pisama koje su prevareni pronašli. Kroz dopisivanje i prijateljstvo koje se svakim pismom sve više gradi i učvršćuje između Carrie i Davida dobivamo uvid u njihove živote, brakove, neostvarene želje te stavove o braku, preljubu i ljubavi.

“It is funny the crazy things our brains make up to save us from the truth.”
― Taylor Jenkins Reid, Evidence of the Affair

Ovo je predivno napisana kratka priča koja me je odvela u 70-te, jako vuče na čitanje i iako je cijela napisana u obliku pisama svi likovi su vrlo živi i zamislivi. Pročitala sam je cijelu odjednom i ostala ugodno iznenađena da ne kažem pomalo i šokirana krajem. Žao mi je što nije duža i voljela bih da ima nastavak jer želim znati što je bilo dalje. Od sveg srca ju preporučam svakako, ali posebno ako vam treba nešto za čitanje "na brzinu". :)

“Lying has just become so much easier than telling the truth. I don’t remember when things got so hard. But life has been a matter of keeping our heads above water for years now.”
― Taylor Jenkins Reid, Evidence of the Affair

Ova kratka priča, koliko znam ne postoji u papirnatom obliku jer je posebna suradnja autorice i tvrtke Amazon, ja sam ju slušala putem Audible aplikacije i čitala na Kindle i to je moram priznati bilo jako lijepo iskustvo jer je svaki lik imao svoj glas, ovo je moj prvi službeni susret s audio knjigama i slušanjem putem ove aplikacije, svidjelo mi se rado ću ponoviti ovo iskustvo s još nekom knjigom.

Na policama me još čekaju "The Seven Husbands of Evelyn Hugo", (da znam svi ste čitali, ja kasnim po običaju) i "Daisy Jones & The Six" - (jedva ju čekam pročitati jer je totalno "moj đir") iste autorice. Inače obje ove knjige možete pronaći na hrvatskome u izdanju Vorto Palabra.
Do slijedećeg pisanja, čuvajte se i volite! :)

Cindy de la Hoz - So Audrey

Dragi moji, ovo je jedna posebna minijaturna knjiga posvećena velikoj divi filmskog platna i modnoj ikoni Audrey Hepburn pod nazivom So Audrey (Tako Audrey).

Wikipedia za Audrey Hepburn kaže:
Audrey Hepburn (Bruxelles, Belgija, 4. svibnja 1929. – Tolochenaz kod Lausanne, Švicarska, 20. siječnja 1993.), filmska i kazališna glumica nagrađena Oscarom, manekenka i humanitarka.

Rođena je kao Audrey Kathleen Ruston u Bruxellesu i bila je jedino dijete Josepha Victora Anthonya Rustona,irskog bankara, i barunice Elle van Heemstra, pripadnice nizozemske aristokracije čiji su preci bili francuski i engleski kraljevi, a otac bivši guverner Francuske Gvajane. Audreyin je otac tek kasnije svojem prezimenu dodao Hepburn. Imala je dva polubrata, Alexandera i Iana Quarles van Ufford, iz majčinog prvog braka s nizozemskim plemićem.

Hepburn je slovila za skromnu, dragu i šarmantnu osobu, kojoj su uvijek drugi bili na prvom mjestu. To je posebno pokazala kad se već bližio kraj njezinog života svojim radom za UNICEF kao veleposlanica dobre volje.

Ja bih dodala jedna od mojih najdražih glumica i prva misao kad god netko kaže modna ikona.

Ovo je knjiga ispunjena savjetima o modi i stilu inspiriranima Audrey Hepburn te njenim citatima zajedno sa 60 fotografija u boji.

Ova knjiga je "coffee table book" naziv s kojim sam se upoznala nedavno i to bi bilo nešto kao knjige za dnevnu sobu koje su luksuznog uveza i izgleda, nestandardnih dimenzija te prepune fotografija, a funkcija bi im bila listanje uz kavu i izazivanje divljenja ljudi koji vam dođu u goste.
Ne znam za goste, ali mene ova minijaturna knjiga veseli tj. veseli me nasumično otvoriti stranicu i nekim citatom ili savjetom dati poseban ton danu. Smatram da svaki ljubitelj knjiga mora u svojoj kolekciji imati neku totalno posebnu i netipičnu knjigu, ovo je jedna od mojih.
Ja sam si poklonila svoju knjigicu za prošli rođendan, a naručila sam ju s dobrog, starog BookDepositorya.

Knjiga je zaštićena autorskim pravima tako da vam smijem pokazati samo nekoliko točno određenih fotografija, ipak nadam se da ćete uživati.
Do slijedećeg pisanja čuvajte se i volite! :)

VA - Poems To Fall In Love With (Chosen and Illustrated By Chris Riddell)

Dragi moji, evo mene opet ovoga puta moram pisati o nečemu uistinu posebnom...
Poems To Fall In Love With (Pjesme za zaljubiti se) je zbirka pjesama koju je odabrao i ilustrirao jedan najpoznatijih i najnagrađivanijih ilustratora današnjice Chris Riddell.

On je odabrao svoje najdraže klasične i moderne pjesme, a zajednička tema svima je ljubav u svim svojim pojavnim oblicima, tako da kroz zbirku prolazimo od jako sretnih do jako tužnih trenutaka i sve između, a sve popraćeno prekrasnim ilustracijama koje oživljavaju poeziju na papiru i daju joj jedan posve novi doživljaj.
U zbirci se nalaze pjesme slijedećih pjesnika Neil Gaiman, Nikita Gill, Carol Ann Duffy, E. E. Cummings, Shakespeare, Leonard Cohen, Derek Walcott, Hollie McNish, Kate Tempest, John Betjeman i Roger McGough uz mnoge druge.

Ova knjiga je poseban dar kojemu se trebamo često vraćati bilo da smo ga poklonili samima sebi ili nam ga je netko poklonio. Jednostavno je od korica do unutrašnjosti prelijepa i čarobna i umjetničko djelo.
Ja sam svoju knjigu nabavila tj poklonila samoj sebi za Božić putem dobrog starog BookDepository, a na policama me čeka i prva zbirka  Poems to Live Your Life By o kojoj ću Vam također pisati.
Od sveg srca preporučujem obje zbirke kao dragulje u kućnoj biblioteci kojima se trebamo vraćati kada nam zatreba punjenje ljepotom.
Za kraj vam ostavljam video u kojem nam Chris Riddell crta, čita i objašnjava jednu od pjesama iz zbirke. Do slijedećeg pisanja, čuvajte se i volite. :)

Philip Smith - Irish Fairy Tales (Irske bajke)

Dragi moji, ovoga puta me uhvatila putna groznica, a budući da ne mogu nikuda pobjegla sam u knjigu, još davno prije nego je to bilo moderno poželjela sam otići u Irsku jer sam se zaljubila u Irsku glazbu, ples, naglasak, ono što sam vidjela u dokumentarcima i bajke. Naručila sam knjigu Irskih bajki početkom godine i zbog cijele ove situacije čekala ju do nedavno, ali vrijedilo ju je čekati jer je stvarno divna knjiga koja je k tome i savršen bijeg od cijele ove situacije.
Inače sam željela da ova recenzija bude objavljena za Dan svetog Patricka - zaštitnika Irske, ali pošta je htjela drugačije.

U knjizi se nalazi šest bajki pa da vam kažem pomalo o svakoj trudit ću se ne pokvariti Vama užitak:

1. The Bee, the Harp, the Mouse and the Bum - clock (Pčela, harfa, miš i žohar) - Priča o tome kako su pčela, harfa, miš i žohar jednom Jacku pomogli da od siromaha postane princ. Naučila sam novu cool riječ iz sjevernoirskog dijalekta za riječ žohar fora je što nitko ne zna kako je nastala i kakve veze sat ima s tim.
2. The Field of Boliauns (Polje ambrozije) - Priča o tome kako je Tom Fitzpatrick uhvatio malog vilenjaka (leprechaun), a ovaj ga je odveo u polje ambrozije da mu preda svoje blago, kao što pretpostavljate nije dobro završilo. :D
3. Conal, Donal and Taig (Conal, Donal i Taig) - Priča o trojici braće koji su se zbog spora oko zemlje našli pred sudcem s vrlo zanimljivim načinom odlučivanja.
4. The Black Horse (Crni konj) - Priča o princu bez kraljevstva i njegovom konju te njihovim pustolovinama, meni najdraža u cijeloj knjizi.
5. The Sprightly Taylor (Živahni krojač) - Živahni krojač je dobio zadatak od slavnog gospodara Macdonalda da mu sašije svečane hlače od tartana s resicama, a ako to uspije noću u ukletoj crkvi, bit će bogato nagrađen.
6. Hudden and Dudden and Donald O'Neary (Hudden and Dudden i Donald O'Neary) - Priča o dva pohlepna i jednom snalažljivom susjedu. Moram priznati da mi se ova priča najmanje svidjela.

Ono što mi se posebno sviđa je što su junaci obični siromašni ljudi koji svojom pameću, mudrošću i hrabrošću ili smislom za humor, a ne ljepotom, snagom ili predodređenošću uspijevaju izaći iz nevolje i pobijediti. Jako se osjeti da su ovo priče namijenjene da bi se pričale i slušale, a ne baš čitale jer tekst se ponavlja kao pjesmica što im daje posebnu draž i one vas za tren odvedu na putovanje u zelenu Irsku koju nakon ovog iskustva još više želim posjetiti. Ostavit ću audio verziju jedne od ovih priča neka i Vas odvede na putovanje.

Ja sam svoju knjigu nabavila na dobrom, starom BookDepository, ovo je samo jedna od mnogih zbirki irskih bajki, priča i legendi tako da ću ih sasvim sigurno čitati još i sasvim sigurno ima boljih iako ovo je bio sasvim dobar početak, mislim da hrvatskog prijevoda nema, ali voljela bih da griješim. Meni je ovo bilo istinsko uživanje, ako želite nekamo pobjeći ovo je jako dobra ideja.
Do slijedećeg pisanja, čuvajte se i volite!

Paula Hawkins - The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

Dragi moji, evo mene opet, ovoga puta izvršavam izazov jedne prijateljice koja me izazvala da pročitam ovu knjigu, a budući da se radi o "davež izazovu" poanta je čitati knjigu izvan naše "zone ugode", knjigu s kojom ćemo se boriti.
Pa da vidimo kako sam se izborila...
Rachel svakoga jutra u isto vrijeme putuje vlakom iz predgrađa Londona u London na posao, vlak uvijek staje na istom semaforu, a tik uz prugu su kuće te svi putnici dobivaju priliku baciti pogled u njihove živote. Rachel mašta i ima cijelu priču o ljudima s broja 15 - oni se zovu Jess i Jason i prekrasni su i ludo sretni, zaljubljeni i savršeni. Rachel mašta kako ne bi morala pogledati u kuću na broju 23, to je kuća Watsonovih do nedavno njezin dom, kuća u kojoj je živjela sa sada bivšim suprugom Tomom, a u kojoj on sada živi sa mladom suprugom Annom i malom bebom Evie.

Rachel sada živi u sobi viška u stanu prijateljice Cathy, vozi se svaki dan na posao iako ga je izgubila zbog alkoholom izazvanog ispada. Alkohol je ovdje gotovo jedan od likova tj. Rachelin najčešći prijatelj i suputnik, ali istovremeno i najgori neprijatelj zbog kojeg je izgubila sve, te često ima rupe u pamćenju te ni sama ponekad nije sigurna što jest stvarno, a što plod njezine mašte i alkohola. Jednog  jutra baci pogled na kuću svog "para iz snova" i u djeliću sekunde ugleda nešto što ju razočara i razbjesni. Uskoro saznaje da je stanovnica kuće broj 15 nestala te da se njezin par iz snova zove Meghan i Scott Hipwell te je sigurna da bi ono što je vidjela moglo pomoći u razrješavanju Meghaninog nestanka te se uključuje u istragu i postaje dio života kojeg je dotad gledala iz vlaka, a koji nije ni malo onakav kakvim ga je zamišljala, a što se dalje događa čitajte sami...
Ova priča je ispričana iz kuta gledanja tri naratorice Rachel, Meghan i Anne njihovi životi se na zastrašujući i čudan način isprepliču kao i poglavlja iz njihovih perspektiva. Svi likovi u knjizi su vrlo živo napisani i svi njihovi motivi i razmišljanja su vrlo shvatljivi i zamislivi, ali umjesto da ih razumijem osjetila sam sažaljenje i određenu dozu odbojnosti prema svakom od njih. Boravak u "Rachelinoj glavi" znao mi je izazvati nelagodu i zbunjenost do granice glavobolje, tada sam morala ostaviti knjigu i čitati nešto manje deprimirajuće, zato je čitanje ove knjige trajalo toliko dugo, ali borila sam se i izborila tome valjda izazovi i služe. Ovo jednostavno nije moj tip knjige, onima koji vole ovakve knjige sigurno će se svidjeti budući se svidio mnogim mojim "bookfrendovima".
Autorica je ideju za ovaj roman dobila i sama putujući na posao iz predgrađa u London vlakom, te gledajući iz vlaka u živote ljudi koji žive u kućama i stanovima uz prugu, mogu samo reći drago mi je da nisam na takav način izložena pogledima ne vjerujem da bih se na to mogla naviknuti.
Paula Hawkins petnaest je godina radila kao novinarka prije nego što se okušala u pisanju fikcije. Rođena i odrasla u Zimbabveu, Paula se 1989. godine preselila u London gdje otad živi. Djevojka u vlaku njezin je prvi roman koji je preveden na više od četrdeset jezika, nominiran i dobitnik nekoliko nagrada od kojih bih izdvojila Goodreads Choice Award for Mystery & Thriller (2015). Po knjizi je 2016. snimljen i film čiji ću trailer staviti, a sam film možete pogledati na Netflixu.

Moj primjerak knjige sam kupila na humanitarnim aukcijama za napuštene životinje (moj omiljeni način kupovine), dok vi hrvatsko izdanje možete kupiti u izdanju Mozaik Knjiga na Mozaik Knjiga webshopu, dok englesko izdanje koje sam ja čitala možete kupiti na dobrom starom Book Depository.
Od iste autorice na policama me čeka i roman U vodu, dar još jedne drage prijateljice, ali to je već izazov za neki drugi put.
Do slijedećeg pisanja čuvajte se i volite! :)

Chimamanda Ngozi Adichie - Dear Ijeawele, or a Feminist Manifesto in Fifteen Suggestions/ Draga Ijeawele, ili Feministički manifest u petnaest savjeta

Dragi moji, evo mene opet, ponovno sam se družila s djelom nigerijske autorice Chimamanda Ngozi Adichie o čijoj sam knjizi We Should all be Feminists već nedavno pisala na ovom blogu.
Naime kao što znate nemam baš običaj čitati jednu za drugom knjige istog autora, ali ova knjiga mi je došla u pravo vrijeme kao odgovor na neka moja pitanja.
Nekako se pogodilo da nekoliko meni dragih i bliskih osoba očekuje bebu, a neke su nedavno postale majke, nenamjerno počela sam se pitati kako u današnjem svijetu odgojiti dijete, a osobito djevojčicu te kako biti kvalitetna podrška i pomoć jer znamo da je potrebno "čitavo selo" da bi se podiglo dijete.
Draga Ijeawele ili feministički manifest u petnaest savjeta se upravo bavi tom temom te je ustvari spisateljicin odgovor u obliku pisma na pitanje prijateljice Ijeawele koja je nedavno rodila malenu Chizalum. Pitanje glasi: Kako odgojiti feministicu?
U petnaest savjeta autorica vrlo nježno, mudro, inspirativno, a opet praktično, jasno i bez dlake na jeziku progovara o svim problemima i dilemama s kojima se susreću majke, a o kojima se u mnogim društvima pa i ovom našem govori šaptom ili ne uopće kao i o onima s kojima se susreću djevojčice, djevojke i žene u svim djelovima naše Planete kao što su problemi rasizma, nasilja prema ženama, rodnih uloga od djetinjstva do onih u vezama i brakovima, ali i pitanjima ljepote i očekivanja od djevojčica i žena.
Ova formatom malena, ali duhom velika knjiga je istinski dragulj i što se mene tiče trebala bi biti dio obavezne lektire jer na vrlo nježan način tjera na razmišljanje, a njezini savjeti ostaju u srcu dugo nakon čitanja, mislim da ova knjiga ima puno više smisla od mnogih knjiga o odgoju djece jer nakon nje i sama sam se osjećala pouzdanije u to da ću biti dobra i korisna prijateljica svojim prijateljicama, a teta malim bićima te ću joj se vraćati svaki puta kada posumnjam.
Neki od meni najdražih savjeta:

„Ja sam jednako bitna. Ja sam jednako bitna.
Ne „samo ako“. Ne „sve dok“. Ja sam jednako bitna. Točka.“

„Budi kompletna osoba. Majčinstvo je divan dar, ali ne dozvoli da te samo ono definira. Budi kompletna osoba. Tvoje dijete će imati koristi od toga.“

“Theresa May je britanska premijerka i evo kako je napredni britanski časopis opisao njenog muža: ‘Philip May je u politici poznat kao čovjek koji se sklonio u stranu i dozvolio svojoj supruzi Theresi da zablista.’ Dozvolio. Hajde da preokrenemo ovo. Theresa May je dozvolila svom mužu da zablista. Ima li to ikakvog smisla? Da je Philip May premijer, možda bismo mogli čuti da mu je supruga iz prikrajka ‘pružila podršku’ ili da je ‘stajala iza njega’ ili ‘pored njega’, ali nikada nećemo čuti da mu je ‘dozvolila’ da zablista.”

“Nauči je da nikad, ali nikad ne govori budalaštine kao ‘moj novac je moj novac, a njegov novac je naš novac.’ To je odvratno. I opasno – imati takav stav znači da potencijalno moraš pristati i na ostale štetne ideje. Nauči da uloga muškarca NIJE da pridonosi. U zdravim vezama pridonosi ko god može pridonijeti.”

“Molim te imaj na umu da ne predlažem da je odgojiš da ‘ne osuđuje’, što je izraz koji se uobičajeno koristi u današnje vrijeme, a koji me pomalo zabrinjava. Opće raspoloženje koje stoji iza te ideje je u redu, ali ‘ne osuđivati’ se često razvije u značenje ‘nemati mišljenje ni o čemu’ ili ‘zadržavam svoje mišljenje za sebe’. I zato, umjesto toga želim da Chizalum ovo: da ima mišljenje o svemu i svačemu i da to mišljenje proističe iz informiranosti, humanosti i slobodoumnosti.”

Molim Vas poklonite ovaj dragulj svojim prijateljicama, učinit ćete im uslugu.

Chimamanda Ngozi Adichie je nagrađivana nigerijska autorica čije su mnoge knjige prevedene na hrvatski, već sam pisala o We Should All Be Feminists, dok me na policama čeka  roman Amerikana i jako mu se veselim.

Ovu knjigu sam dobila na poklon, BIH izdanje u prijevodu Jovane Šego (knjiga koju sam ja čitala) možete nabaviti na Buybook, hrvatsko na VBZ, a englesko na BookDepository.

Do slijedećeg pisanja, čuvajte se i volite se! :)

Kako nam je bilo: Noć knjige - Славко Јаневски - Тишина / Slavko Janevski - Tišina 23.4.2020

Dragi moji, u posljednje vrijeme iako sam puno čitala u centru mog naglo smanjenog svijeta bile su pripreme za manifestaciju Noć knjige koja se tradicionalno održava 23.4. povodom Svjetskog dana knjige i autorskih prava, koji se baš tada obilježava jer se na taj dan 1616. rodio William Shakespeare, a umro Miguel de Cervantes Saavedra.
Svake godine na ovaj dan imamo nastup u Zajednici Makedonaca u Republici Hrvatskoj i MKD Ohridski biser Zagreb, a kao dio radionice makedonskog jezika za odrasle i
Dramske sekcije Lenka, iznimno sam sretna i zahvalna što sam dio ove vesele ekipe s kojom dijelim ljubav prema svemu makedonskom.
Kao što znate ove godine ništa nije uobičajeno zbog virusa koji je okrenuo svijet naglavačke pa smo svoje aktivnosti preselili na društvene mreže i održali program davši sve od sebe virusu u inat.

Ove godine se puni stotina godina od rođenja Slavka Janevskog - oca suvremene makedonske književnosti,
makedonski književnik (Skoplje, 11. I. 1920 – Skoplje, 30. I. 2000). Bio je direktor i glavni urednik izdavačke kuće Makedonska kniga i urednik časopisa Nov den, Sovremenost i Horizont. Pripadao prvomu naraštaju makedonskih poratnih pisaca, koji su zastupali modernističke poetike. Autor je prvoga modernoga makedonskoga romana Selo iza sedam jasenova (Selo zad sedumte jaseni, 1952). Tematski je zaokupljen povijesnom opstojnošću čovjeka u okruženju stalne izmjene dobra i zla. Najznačajnije su mu pjesničke zbirke Hljeb i kamen (Leb i kamen, 1957), Evanđelje po Lukavom Peji (Evangelie po Itar Pejo, 1966), Kainabelijada (Kainavelija, 1968) i Astropeus (1979). Objavio je zbirke novela Klauni i ljudi (Klovnovi i luǵe, 1954), Omorine (Omarnini, 1972), Iza tajnih vrata (Zad tajnata vrata, 1992), putopise Gorke legende (Gorčlivi legendi, 1962) i romane iz tzv. kukulinskoga ciklusa (Tvrdoglavi, 1959; trilogija Mirakuli užasa – Mirakuli na grozomorata, 1984., sastavljena od romana Legije Svetoga Adofonisa – Legionite na Sveti Adofonis, Pasje raspeće – Kučeško raspetie i Očekujući kugu – Čekajki čuma; Devet Kerubinovih stoljeća – Devet Kerubinovi vekovi, 1986; Čudotvorci, 1988; Rulet sa sedam brojaka – Rulet so sedum brojki, 1989; Kontinent Kukulino, 1996. i Odlagalište – Deponija, 2000). Tematika romana obuhvaća poslijeratnu kolektivizaciju sela, psihološko-refleksivnu evokaciju rata i potragu za bitkom nacionalne povijesti koja je metaforizirana i simbolizirana kao univerzalno pitanje ljudskoga trajanja.

Stoga smo ovu Noć knjige s posvetili njegovom liku i djelu.
Nastupe moje učiteljice i dragih kolega možete pogledati ovdje.
Što se tiče mog odabira pjesme, danima sam iznova i iznova čitala zbirku odabranih pjesama ne mogavši se stopiti ni s jednom, (okrivimo koronu i karantenu), požalila sam se prijateljicama iz Makedonije, i moja draga Marija mi je poslala pjesmu pod imenom Tišina s kojom sam se stopila od prve sekunde.
Što se tiče ostalih djela Slavka Janevskog čitala sam "Šećernu priču" (Шеќерна приказна) preslatka lektira za prvi osnovne, ali i pravi izazov jer sadrži puno novih riječi, a na polici me još čekaju romani Dvije Marije i Mjesečar (Две Марии), (Месечар), a voljela bih pročitati i Polje iza sedam jasenova (Поле зад седумте јасиња), jer to prvi makedonski moderni roman.
Za kraj, ostavljam Vam svoj nastup nadam se da će Vam se svidjeti.
Do slijedećeg pisanja, čuvajte se i volite se! :)

Chimamanda Ngozi Adichie - We Should All Be Feminists / Svi bismo trebali biti feministi i feministkinje

Dragi moji, dugo nisam pisala, a slabo sam i čitala naime opet spisateljska blokada "u kompi" s čitalačkom, a sve potaknuto cijelom izvanrednom situacijom, panikom i zločestim virusom kojem ni ime ne želim spomenuti ionako ima predobar PR, do te mjere da sam se pitala ima li uopće smisla pisati o ljudskim pravima i dalekim zemljama kada bez dozvole ne smijemo iz svoga grada ili sela... Zaključila sam da ima i iako sam bolji ljubitelj knjiga, čitatelj, bloger, bookstagrammer i još svašta kada sam sretna, no u meni ima još nešto - neizmjerne količina inata, prkositi ću svemu ovome na svoj način, nitko mi ne može zabraniti da razmišljam kao da su sve granice i sva vrata u bolji i pošteniji svijet otvorena i samo čekaju da bolja i osvještenija prođem kroz njih i svi mi!

Pa idemo u Afriku, točnije u Nigeriju, naime u zemljopisnom izazovu mojih prijateljica iz Makedonije mene ovoga puta nije dopala zemlja nego cijeli jedan kontinent Afrika... Onda sam se sjetila male velike knjige koju je recenzirala moja prijateljica Bibliovca i kako je ta formatom mala knjiga ostavila veliki dojam na mene prije nekoliko godina dok još nisam imala blog pa sam ju odlučila ponovno pročitati i nešto napisati o njoj a, u međuvremenu je dobila i svoje hrvatsko izdanje, objavljena je u VBZ nakladi pa to svakako ima smisla.
Radi se o knjizi We Should All Be Feminists ili Svi bismo trebali biti feministi i feministkinje

nagrađivane  nigerijske spisateljice Chimamanda Ngozi Adichie, ova knjiga je ustvari autoričin govor na TedEx konferenciji koji je pretvoren u knjigu nakon planetarne popularnosti.
U njemu autorica iznosi svoja jedinstvena zapažanja, primjere i anegdote iz Nigerije i SAD o tome što je feminizam, kako on izgleda u praksi i 21. stoljeću te kako uključuje oba spola, što znači biti žena u SAD, a što u Nigeriji i s kakvim se predrasudama i stereotipima svi skupa moramo svakodnevno nositi te kako na kraju izaći i svega s budućim generacijama sretnijih muškaraca i žena, a ja se nadam i nas samih. Neki primjeri će nam se činiti užasnim i sve to vrlo primitivnim i bit će nam drago što smo tu gdje jesmo, ali ne zavaravjmo se svatko od nas bi imao po neki primjer ili anegdotu na ovu temu jer ni one iz našeg okruženja nisu manje grozne, samo su naše pa su manje šokantne jer smo se navikli.

„Danas bih željela sve ljude zamoliti da zajedno počnemo sanjati i planirati drugačiji svijet. Pošteniji svijet.
Svijet sretnijih muškaraca i sretnijih žena vjernijih onome što uistinu jesu. A to treba početi ovako: moramo svoje kćeri početi odgajati drugačije. Moramo odgajati drugačije i svoje sinove…”

Chimamanda Ngozi Adichie

Ovo je iznimno inspirativan i poticajan tekst za razmišljanje, sam govor ću vam staviti na kraju ove objave, ali neka vas to potakne da kupite knjigu sebi i vama dragim ljudima jer to je jedna od onih knjiga koje nas čine boljim ljudima.

Chimamanda Ngozi Adichie je nagrađivana nigerijska autorica čije su mnoge knjige prevedene na hrvatski, mene na policama čekaju još Draga Ijeawele, ili Feministički manifest u petnaest savjeta te roman Amerikana i jako im se veselim.
Ja sam svoju knjigu nabavila na dobrom starom Bookdepository, a hrvatsko izdanje možete na VBZ online bookstore.
Do slijedećeg pisanja čuvajte se i volite se! :)

Dorothy Koomson - The Beach Wedding

Dragi moji, opet spisateljska blokada, moja najgora neprijateljica, ali s druge strane, sve je u redu dok nema čitalačke blokade. Opet je blokadu prekinuo čitalački zemljopisni izazov mojih prijateljica iz Makedonije, mene je i ovaj put, (drugi put zaredom), dopala Engleska tj. čitati knjigu s radnjom smještenom u Engleskoj ili autora iz te zemlje ili najbolje oboje. Odlučila sam čitati Dorothy Koomson - The Beach Wedding.
Da Vas razveselim u ožujku "putujem" negdje drugdje, a ova se knjiga čudnim spletom okolnosti pokazala kao dobra uvertira za ožujak, ali da ne brzam... :)
The Beach Wedding nas upoznaje s Tessom Denall koja vodi tropsko odmaralište svojih roditelja pod imenom Bussu Bay u Ghani, kamo se morala preseliti iz Brightona nakon što ga njezini nisu više mogli voditi sami. Tessa je naoko presretna jer se njezina 24 - godišnja kći Nia i odabranik srca njezina Marvin dolaze vjenčati na plaži u odmaralištu. Tessa pokušava zaboraviti vlastito zamalo vjenčanje i tragediju kada se njezin zaručnik Drew utopio netom prije početka ceremonije pokušavajući spasiti dječaka od utapljanja. Ona ga je ostala čekati na plaži, u vjenčanici i trudna, uz nju i Niu sve ove godine ostao je i Jake - mladoženjin kum i najbolji frend. Tessa i Jake tijekom godina postali su par i odgojili Niu zajedno, a njezina želja da se vjenča upravo u odmaralištu i na plaži izvući će puno "kostura iz ormara".
Zvuči li vam ovo pomalo kao sapunica? Ako je odgovor da potpuno ste u pravu jer samo sam vam ispričala prvo poglavlje tj prvih pet stranica. Kroz knjigu pratimo priču od upoznavanja Tesse, Drewa i Jakea do onog tragičnog zamalo vjenčanja te kroz 24 godine Nia-inog odrastanja, života u Brightonu, ljeta i dogradnju odmarališta u Ghani, odnosa Tesse i Jakea koji nije ni malo jednostavan do velikog obrata koji je uistinu vrijedan onih u meksičkim telenovelama, neću Vam ga otkriti, ali mene je toliko iznervirao da sam umanjila ocjenu knjizi jer je nevjerojatan. Inače, sve ovo se događa na stotinjak stranica kratke priče tako da je osjećaj lude vožnje u lunaparku. Priču sam pročitala tj progutala odjednom i mislim da nije ni moguće drugačije.

Dorothy Koomson je britanska spisateljica čiji su mnogi romani prevedeni i kod nas, ja sam čitala Kći moje najbolje prijateljice i jako mi se svidio, dok su mi svi drugi prevedeni i na listi za čitanje i na polici btw u Hrvatskoj su u izdanju Znanje, dok ova knjiga nažalost još nije prevedena kod nas.
Ova knjiga je dio projekta Quick Reads The Reading Agency,  Agencija za čitanje britanske Vlade koja popularizira čitanje objavljujući kratke priče najslavnijih autora i čineći ih masovno dostupnima od početka projekta 2006 prodano je 100 različitih naslova u zapanjujućih 4.8 milijuna primjeraka jedna knjiga košta 1 (jednu) britansku funtu, a uz neke naslove se dobije i Cadbury čokolada. Naslove za slijedeće dvije godine bira i financira slavna Jojo Moyes. Ova inicijativa zvuči ne samo hvalevrijedno nego i znanstvenofantastično za naše uvjete, ali je dobar primjer kako funkcionira istinsko društvo znanja.
Ja sam svoj primjerak naručila s dobrog starog BookDepository za prošli rođendan. Nažalost bez čokolade :( Svakako ću čitati još knjiga iz ove edicije kao i još knjiga Dorothy Koomson ovu kratku priču preporučam uz uvjet da vam treba psihički odmor, a njezine romane preporučam svim srcem dok ovoj kratkoj priči dajem ocjenu 4. Koju knigu Dorothy Koomson preporučujete da čitam slijedeću?