Andy Weir - The Egg

 Dragi moji, evo mene ovoga puta s kratkom pričom od samo četiri stranice koja je uletjela i ostavila me bez daha, radi se o The Egg (Jaje) koju je napisao poznati američki pisac Andy Weir.

Ovo je kratka priča o Bogu, o svemiru, o onome što se događa nakon smrti i o svakome od nas.

“It’s like sticking your finger in a glass of water to see if it’s hot or cold. You put a tiny part of yourself into the vessel, and when you bring it back out, you’ve gained all the experiences it had.”

“Wait. I’m everyone!?”

“Now you’re getting it,” I said, with a congratulatory slap on the back.

“I’m every human being who ever lived?”

“Or who will ever live, yes.”

“I’m Abraham Lincoln?”

“And you’re John Wilkes Booth, too,” I added.

“I’m Hitler?” You said, appalled.

“And you’re the millions he killed.”

“I’m Jesus?”

“And you’re everyone who followed him.”

You fell silent.

“Every time you victimized someone,” I said, “you were victimizing yourself. Every act of kindness you’ve done, you’ve done to yourself. Every happy and sad moment ever experienced by any human was, or will be, experienced by you.”

Ova priča me ostavila bez daha mala, ali moćna razmišljam o njoj već danima. Mogu samo reći da se nadam da je pisac pomalo u krivu jer imam osjećaj da je i pomalo u pravu. Preporučam ju svim srcem, ja sam ju čitala na preporuku Booktuberica Bookworm Dreams.

Priča je besplatna i možete ju u cijelosti pročitati ovdje i na hrvatskom!

Andy Weir je američki pisac, pročitala sam i recenzirala njegov bestseler Marsovac te pogledala film s Mattom Damonom u glavnoj ulozi, a na policama me još čeka Artemis, 

Do slijedećeg pisanja čuvajte se i volite. :)

Nick Hornby - State of the Union: A Marriage in Ten Parts

 Dragi moji, evo mene opet, ovoga puta ću vam pisati o knjizi State of the Union: A Marriage in Ten Parts (Stanje Unije; Brak u deset dijelova), koju je napisao Nick Hornby.

U ovoj priči tijekom deset tjedana pratimo bračni par Tom i Louise koji su u braku godinama i imaju djecu, a koji se svaki tjedan nalaze u pubu preko puta svog bračnog savjetnika kako bi popili piće i dogovorili se o čemu nikako ne žele razgovarati sa savjetnicom, a o čemu svakako, o čemu su razgovarali prošli tjedan, a o čemu će danas, usput pokušavajući procijeniti koliko im je lošije nego parovima koji su ušli kod savjetnice prije i poslije njih.

 Oni idu na savjetovanje jer su imali problem s "mrvicom nevjere s njezine strane", što je njihov inače stabilan i čvrst brak dovelo na rub kraha i učinilo sličnim Brexitu.

Tijekom deset tjedana pratimo Toma i Louise na njihovim desetominutnim sastancima prije seanse te se nameće pitanje nije li brak poput kompjutera, kojeg ako rastavimo na dijelove da bismo vidjeli kako funkcionira i popravimo ga možda više nećemo moći i znati sastaviti. Oni to čine na jedan vrlo duhovit način i ne mogu da ne navijam za njih ponekad malo više za njega, ponekad za nju.

“Well. I don’t see passion as . . . as petrol. Something that runs out. I see it as more like, I don’t know, something you lose. Like keys.” He picks up the pen he’s using to do the crossword and waves it around. “Or this biro.” “Keys get found. Biros don’t. So it’s important for me to know which it is.” Tom doesn’t say anything. “Keys? Or a biro?” Tom doesn’t say anything. Louise is getting angry.”

“When you think about it it's like brexit. There are going to be two years of talks before we even agree on what the issues are.”

Jako mi se svidjela ova knjiga jer kroz duhovit tekst i živopisne likove progovara o problemima u braku, nevjeri, rješavanju problema, ljubavi i Brexitu. Tekst bi bio savršen za kazališnu predstavu ili slično, knjigu sam pročitala odjednom, a Nick Hornby je ponovno potvrđen kao jedan od mojih najdražih autora. Na policama me čekaju mnoge njegove knjige od kojih se posebno veselim About a Boy i 31 Songs, a među već pročitanima su moje najdraže knjige ikad How to be Good i High Fidelity. Neke od njegovih knjiga možete pronaći na hrvatskom u izdanju Vorto Palabra te u knjižarama Znanje i Hoću knjigu.

Naknadno sam saznala da je po ovoj knjizi snimljena serija jedva ju čekam pogledati!

Ovu knjigu sam nabavila putem dobrog starog BookDepository i još jednom ju preporučam od srca.

Do slijedećeg pisanja čuvajte se i volite! :) 

Martina Mlinarević Sopta - Ljetos i drugi ledovi

Dragi moji, evo mene opet ovaj put s recenzijom knjige Ljetos i drugi ledovi koju je napisala Martina Mlinarević Sopta.

Knjiga koja je duža pjesma i kraći život.

Autobiografija u kojoj se izuzetno poetskim stilom, a opet do boli realno, a istovremeno do boli lijepo isprepliću priče i "slike", Bosna i Hercegovina i Amerika, Ljubuški, New York i mnogi drugi gradovi.

Mislim da je najbolje da knjiga "govori sama o sebi" ostaviti ću citate koje sam zapisala jer nemam drugog načina za opisati ovu knjigu...

"Popis stanovništva nama ne treba da bismo znali koliko nas ima, ta lako je popisati ljude tamo gdje se popisuju ljudi. Ovdje se popisuju narodi i vjeroispovjesti, nacionalne i stranačke kvote. To je konačna bitka u miru nakon rata, sraz tri idiotska plemena, da znamo konačno koga ima više, tko je koga zajebao, tko nestaje, tko ostaje i sve ostale krucijalne detalje koji dirigiraju život u vukojebini."

"...imam li ja sve za život i može li se živjeti od imanja snova..."

"Svatko tko je jednom nešto imao pa nemao, zna da ni na šta više u životu ne može računati. I nauči da se život ne planira, nego događa i to moraš znati respektirati."

"Zora je narančila sa obzora gaseći sve zvijezde osim jedne."

"Kad se udaje mala sestra u jednom dahu umre djevojačka soba i ostanu roditelji sami sa svojim sjenama, sa dušama ispreturanim kao poslije lopova. Kad se udaje mala sestra, završilo je djetinjstvo i sve su lutke umrle također."

"Najprviji, možda je i dobro što se nisi zadržao ovdje. Imitacija stvarnosti gdje su glavne discipline kroz tuđe zavjese gledati, svoja srca u teške katance ključati i praviti se mrtav dok god si živ."

"Najjače su ljubavi kad si mali. Neukaljane naraslošću. Najsretniji su oni što iskru takva zanosa sačuvaju u svojim kasnijim, velikim ljubavima. Ljubav bez roka trajanja."

"Jutro sa suzama što se ne otkidaju iz očiju nego padaju kroz unutrašnjost tebe, onako da sve zaliju i ubiju."

"Kako se diše bez svojega smisla? Nitko nikada nije dovoljno pripravan za smrt roditelja. Odlasci su to neoporavljivi. Nepopravljiva brazda u dnu najdubljeg sebe."

"Šta će jedan rak naspram dvoje nas, mi smo more što ga utopi, i pijesak na koji ga izbaci, i čitavo nebo iznad njega - mi smo bezterminalna ljubav. Nikad čuo za taj pojam? Zapiši ga tu, tu pokraj morfija, tramadola i ulja kanabisa. Jer kad ništa ne pomaže, samo to liječi i ostaje." „Svatko tko je jednom nešto imao pa nemao, zna da ni na šta više u životu ne može računati. I nauči da se život ne planira, nego događa i to moraš znati respektirati.“

„Odživjeti. Odvaliti život življenjem.“

„Najjače su ljubavi kad si mali. Neukaljane naraslošću. Najsretniji su oni što iskru takva zanosa sačuvaju u svojim kasnijim, velikim ljubavima.“

„Najveća vrijednost koju smo dobili u naslijeđe je otklon od svake ideologije i mržnje.“

U nekoliko navrata sam se osjećala kao voajer, kao da čitam privatni dnevnik koji je namijenjen samo za oči osobe koja ga piše i ničije više. Također ovaj voajer je prolio preko nekoliko suza čitajući neke od priča. Naravno od sveg srca ju preporučam!

Umjesto biografije ostavljam vam autoričino gostovanje u emisiji Nedjeljom u 2

https://www.youtube.com/watch?v=77ZR7_6NleY

Knjigu sam pročitala odjednom na Kindle trenutno tj od večeras čitam njezinu  Neprocjenivo, a na poklon sam neki dan dobila i njezinu najpoznatiju knjigu Bukača u koju jedva čekam uroniti.

Do slijedećeg pisanja čuvajte se i volite! :)

Daniel Kehlmann - Trebao si otići

 

Dragi moji, evo mene ovoga puta opet sa potpuno drugačijom knjigom od onih kakve inače čitam i ponovno zbog izazova prijateljice, radi se horor noveli Trebao si otići, koju je napisao njemački autor Daniel Kehlmann.

Radi se o poznatom i slavnom scenaristu, koji sa svojom suprugom slavnom glumicom Sussanom i četverogodišnjom kćeri Ester odlazi na odmor u Alpe. U predivno luksuzno uređenu kuću na osami, dok koje vodi iznimnu strma i zavojita cesta, a nekoliko kilometara uokolo nema nikoga. Oni ustvari odlaze na odmor kako bi on napisao scenarij za nastavak romantične komedije zbog koje je postao poznat i uspješan scenarist iako bez formalnog obrazovanja. On u početku laže svom šefu da mu pisanje super ide, dok u sebi za spisateljsku blokadu krivi Susanino stalno tipkanje po mobitelu i slatko zanovijetanje malene Ester. Počinju se događati čudne stvari s kućom pojavljuju se sjene i obrisi koji se pripisuju lomu svjetlosti, slike na zidovima mijenjaju raspored i tematiku, pojavljuju se vrata kojih tu nije bilo, a nestaju ona koja su postojala ili se barem tako čini, a svi ukućani sanjaju užasne snove i loše se osjećaju. To je sve tek početak ove jezovite kratke priče, a što je dalje bilo otkrijte sami, a kad otkrijete molim Vas da objasnite i meni.

Meni je ovo bilo pomaknuto, strašno, jezovito i uplašilo me (pogotovo zato što sam ju pročitala odjednom i to usred noći), ali kad dobro razmislim nije mi jasno čega se tu treba plašiti i što se tu zapravo dogodilo?

Uglavnom, ova knjiga nije moj tip knjige, mislim da će u njoj uživati ljudi koji vole horore i razumiju se u paranormalne stvari i pojave, ja nisam ta osoba.

Daniel Kehlmann rođen je 1975. u Münchenu, a živi u Beču i Berlinu. Pohađao je isusovački kolegij u Beču te studirao filozofiju i komparativnu književnost. Kao književnik debitirao je 1997. romanom Magičan život Arthura Beerholma (Beerholms Vorstellung). Piše recenzije i eseje za Süddeutsche Zeitung, Frankfurter Rundschau, Frankfurter Allgemeine Zeitung i časopis Literaturen. Kao gostujući i izvanredni profesor predaje poetiku u Mainzu, Wiesbadenu i Göttingenu. Za svoje romane i pripovijetke, koji su prevedeni na više od četrdeset jezika, dobio je brojne nagrade i priznanja, između ostalog Nagradu Candide, književnu nagradu Zaklade Konrad Adenauer, Nagradu Per Olov Enquist, Nagradu Kleist i Nagradu Thomas Mann. Godine 1999. objavljuje roman Mahlerovo vrijeme, a 2003. Ja i Kaminski (2003.). Njegov roman Mjerenje svijeta, o Alexanderu von Humboldtu i Carlu Friedrichu Gaussu, objavljen ujesen 2005., postao je najvećim književnim uspjehom u njemačkoj poslijeratnoj literaturi. Objavio je knjigu eseja Izmišljeni dvorci (2005.) te romane Slava (2009.) i F (2014.).

Ovu knjigu s njemačkoga je prevela Latica Bilopavlović Vuković.

Možete ju nabaviti u izdanju Fraktura - najbolja literatura ovdje, ja sam svoju dobila kao izazov od prijateljice kojoj se nakon ovoga neću više tako lako dati izazvati.

Za kraj Vam ostavljam recenziju drage imenjakinje s bloga Bibliovca jer je ona puno bolje opisala kako se osjećam u vezi svega ovoga od mene same.

Do slijedećeg pisanja, čuvajte se i volite. :)