U jednoj od Aukcija za pomoć Azilima za životinjice na fb u kojima često sudjelujem jer su moj najdraži način kupovine knjiga i iskreno svega jer osim što razveselim sebe kupnjom pomognem još nekom dragom biću, a to je najbolji osjećaj na svijetu stoga Vam Aukcije od srca preporučam... Uglavnom na jednoj od Aukcija vidjela sam da se prodaje cijeli manga serijal Balada o janjetu (japanski: Hitsuji no Uta; engleski: Lament of the Lamb) autorice Kei Toume koji se sastoji od sedam nastavaka, odmah sam ga poželjela imati jer sam čula da mange imaju jako puno nastavaka te nikad kraja skupljanju nastavaka.
Ovo mi se činilo kao dobar početak jer je ovo moje prvo ozbiljno čitanje neke mange od početka do kraja, a još sam ju k tome naumila recenzirati za blog, prije nego sam počela čitati budući da se nalazim na totalno nepoznatom terenu i prilična sam štreberica i znatiželjka uronila sam u google da ponešto naučim o mangama, a naučeno rado dijelim s Vama!
"Manga (jap. 漫画 (kanji) ili まんが (kana)) je riječ koja se općenito koristi za japanske stripove. U doslovnom prijevodu bi značila "pokretna slika". Termin je u 18. stoljeću ustoličio slikar Kacušika Hokusai (1760.-1849.), koristeći dva kineska ideograma (man = slika, ga = pokret) kako bi definirao svoje crno-bijele crteže. Termin se modernizirao 1860-ih, i tematski je izrastao eksplodirajući u kulturnoj sceni nakon II. svjetskog rata.
U Japanu ljudi svih uzrasta čitaju mangu. Manga je najčešće crno-bijela. U Japanu manga se uglavnom serijalizira u velikim manga časopisima.
Crtač mange se naziva mangaka. Po uspješnoj mangi često se pravi anime. Crtači mange obično rade s par pomoćnika u malom studiju
Pod utjecajem mange su nastali u Kini i Tajvanu ("manhua"), Južnoj Koreji ("manhwa"), Francuskoj "la nouvelle manga"
Moderna manga potječe iz doba američke okupacije (1945–1952) dok je prijašnja vojna država Japan ponovno gradio svoju političku i gospodarsku infrastrukturu.
Crtači manga su dobili inspiraciju iz američkih stripova, filmova i crtića (pogotovo Diznijevih). Bez obzira na izvor inspiracije, eksplozija umjetničke kreativnosti se dogodila u periodu poslije rata uključujući umjetnike Osamu Tezuka (Astro Boy) i Machiko Hasegawa (Sazae-san). Astro Boy je brzo postao popularan u Japanu i širom svijeta, a anime verzija Sazae-san je pogledalo više ljudi nego ijedan drugi anime u 2011. Tezuka i Hasegawa su oboje donijeli mnoge stilske inovacije
Manga se općenito dijeli na žanrove:Kodomo: dječji
Mecha: roboti i tehnologija
Mahou: magični
Shōjo: za djevojčice
Shōnen: za dječake i muške tinejdžere
Josei: za žene
Seinen: za mladiće starije od 18, zbog povećane razine krvi i nasilja
Yaoi: muški idealizirani homoseksualni, glavna čitateljska populacija su tinejdžerice i žene
Bara i Gachi muchi: muški homoseksualni
Yuri: ženski homoseksualni
Hentai: pornografski
Doujinshi: amaterske publikacije koje koriste/kopiraju originalne crteže i likove profesionalnih mangaka za pri stvaranju svoje neautorizirane priče, iako se pod doujinshi smatraju i autorski radovi amaterskih mangaka
Lolicon: porno-soft manga pretežno s glavnim likovima školarkama srednje škole veoma razvijenih tijela, koja ističe pripijena odjeća
Shotacon: muška verzija lolicona s prepubescentnim dječacima"
Uglavnom cijeli jedan novi svijet, jedan novi medij i nova kultura. Još jedna zanimljivost; ovaj serijal čita se s desna na lijevo kao u Japanu, iako je na hrvatskom jeziku (na to se treba naviknuti jer je prilično drugačije od "običnog" stripa).
Konačno o čemu se radi u ovom manga serijalu pa ovako: Kazuna Takeshiro ne može uteći vlastitoj mučnoj prošlosti, muče ga noćne more i vizije još otkad mu je umrla majka. Kad pronađe svoju davno izgubljenu sestru Chizunu, otkriva kako njih dvoje osim neraskidive obiteljske veze dijele i bolest krvi koja ih pretvara u vampire! Kazuna i Chizuna se kroz cijeli serijal bore protiv svoje bolesti koja ih čini izopćenima od društva u strahu da ne bi naudili nekome, ali žrtvama vlastitog uma jer se konstantno bore s neutaživom gladi i posljedicama "nehranjenja".
Kako se to sve meni svidjelo? Iskreno prilično sam kulturološki šokirana, kao što vidite ovo nije ni slično "Twilight - baš je super da si vampir jaki smo, pametni lijepi i besmrtni" niti "jaki smo i opasni" kao što se inače opisuju vampiri, ovo je više "jadni smo bolesni i moramo se skrivati od svijeta" način opisivanja vampira, drugo što me začudilo jest otuđenost tj normalno je da se prestaneš pojavljivati u školi i sl nitko neće previše pitati za tebe, rekli su mi da je to japanska stvar... Osim toga odnos brata i sestre je vrlo čudan i na kraju je meni bio veći izvor horora od cijelog problema bolesti vampirizma koji bi kao trebao biti izvor jeze (to je sve što ću o tome reći jer je ogroman spojler, ali onima koji su čitali sve je jasno). Ovaj serijal pripada u mahou/magični žanr, podvrsta horor/drama tako da mislim da sam pogriješila žanr. Iznimno mi se svidjelo kako je sve nacrtano osobito počeci poglavlja koji su oslikani preko cijele stranice, istinska umjetnost i divota za gledati.
Iako mi se ovaj serijal nije previše dopao, nipošto neću odustati od čitanja mange zato mi molim vas preporučite neku dobru mangu... Unaprijed zahvalna!
Nema komentara:
Objavi komentar