Dragi moji, evo mene opet, ovoga puta izvršavam izazov jedne prijateljice koja me izazvala da pročitam ovu knjigu, a budući da se radi o "davež izazovu" poanta je čitati knjigu izvan naše "zone ugode", knjigu s kojom ćemo se boriti.Pa da vidimo kako sam se izborila...
Rachel svakoga jutra u isto vrijeme putuje vlakom iz predgrađa Londona u London na posao, vlak uvijek staje na istom semaforu, a tik uz prugu su kuće te svi putnici dobivaju priliku baciti pogled u njihove živote. Rachel mašta i ima cijelu priču o ljudima s broja 15 - oni se zovu Jess i Jason i prekrasni su i ludo sretni, zaljubljeni i savršeni. Rachel mašta kako ne bi morala pogledati u kuću na broju 23, to je kuća Watsonovih do nedavno njezin dom, kuća u kojoj je živjela sa sada bivšim suprugom Tomom, a u kojoj on sada živi sa mladom suprugom Annom i malom bebom Evie.
Rachel sada živi u sobi viška u stanu prijateljice Cathy, vozi se svaki dan na posao iako ga je izgubila zbog alkoholom izazvanog ispada. Alkohol je ovdje gotovo jedan od likova tj. Rachelin najčešći prijatelj i suputnik, ali istovremeno i najgori neprijatelj zbog kojeg je izgubila sve, te često ima rupe u pamćenju te ni sama ponekad nije sigurna što jest stvarno, a što plod njezine mašte i alkohola. Jednog jutra baci pogled na kuću svog "para iz snova" i u djeliću sekunde ugleda nešto što ju razočara i razbjesni. Uskoro saznaje da je stanovnica kuće broj 15 nestala te da se njezin par iz snova zove Meghan i Scott Hipwell te je sigurna da bi ono što je vidjela moglo pomoći u razrješavanju Meghaninog nestanka te se uključuje u istragu i postaje dio života kojeg je dotad gledala iz vlaka, a koji nije ni malo onakav kakvim ga je zamišljala, a što se dalje događa čitajte sami...Ova priča je ispričana iz kuta gledanja tri naratorice Rachel, Meghan i Anne njihovi životi se na zastrašujući i čudan način isprepliču kao i poglavlja iz njihovih perspektiva. Svi likovi u knjizi su vrlo živo napisani i svi njihovi motivi i razmišljanja su vrlo shvatljivi i zamislivi, ali umjesto da ih razumijem osjetila sam sažaljenje i određenu dozu odbojnosti prema svakom od njih. Boravak u "Rachelinoj glavi" znao mi je izazvati nelagodu i zbunjenost do granice glavobolje, tada sam morala ostaviti knjigu i čitati nešto manje deprimirajuće, zato je čitanje ove knjige trajalo toliko dugo, ali borila sam se i izborila tome valjda izazovi i služe. Ovo jednostavno nije moj tip knjige, onima koji vole ovakve knjige sigurno će se svidjeti budući se svidio mnogim mojim "bookfrendovima".
Autorica je ideju za ovaj roman dobila i sama putujući na posao iz predgrađa u London vlakom, te gledajući iz vlaka u živote ljudi koji žive u kućama i stanovima uz prugu, mogu samo reći drago mi je da nisam na takav način izložena pogledima ne vjerujem da bih se na to mogla naviknuti.
Paula Hawkins petnaest je godina radila kao novinarka prije nego što se okušala u pisanju fikcije. Rođena i odrasla u Zimbabveu, Paula se 1989. godine preselila u London gdje otad živi. Djevojka u vlaku njezin je prvi roman koji je preveden na više od četrdeset jezika, nominiran i dobitnik nekoliko nagrada od kojih bih izdvojila Goodreads Choice Award for Mystery & Thriller (2015). Po knjizi je 2016. snimljen i film čiji ću trailer staviti, a sam film možete pogledati na Netflixu.
Moj primjerak knjige sam kupila na humanitarnim aukcijama za napuštene životinje (moj omiljeni način kupovine), dok vi hrvatsko izdanje možete kupiti u izdanju Mozaik Knjiga na Mozaik Knjiga webshopu, dok englesko izdanje koje sam ja čitala možete kupiti na dobrom starom Book Depository.
Od iste autorice na policama me čeka i roman U vodu, dar još jedne drage prijateljice, ali to je već izazov za neki drugi put.
Do slijedećeg pisanja čuvajte se i volite! :)
Nema komentara:
Objavi komentar