"Zaboravit ću supruga, zaboravit ću oca i majku. Sve ću zaboraviti. Samo nikad neću zaboraviti to popodne.
Tek sam toga popodneva postala ženom. Sa četrdeset pet godina sam otkrila što žena može osjećati kad je s muškarcem. Nikad prije nisam to mogla ni zamisliti. Nikad prije nisam doživjela takve osjećaje – ni s dvojicom mojih prijatelja, ni sa suprugom, nikad, ne, nikad."
Ovo su riječi Amerikanke Roberte Collins koja nakon 11 godina putuje svom ljubavniku slikaru Pierreu Mondragonu s kojim se dopisuje, a sada ga želi iznenaditi i ostati s njime zauvijek. Gospođa Collins svoju priču priča putujući luksuznim vlakom svome suputniku piscu Rogeru Roayanu...
Odmah na početku, prije no što sam počela čitati ova knjiga me oduševila svojom prekrasnom naslovnicom i moram priznati bacila me na pogrešan trag tj, očekivala sam nešto totalno različito od onoga što sam dobila, mogu reći čak da me šokirala i potresla te uzdrmala do srži kao što će vjerujem sve velike romantičare. Nemojte misliti da zato nije dobra upravo suprotno, cijela od naslovnice do gotovo samog kraja napravljena je da očekujemo jedno, a dobijemo nešto što ni oni među nama s jako bujnom maštom ne bi lako izmaštali. Roman o jednoj netipičnoj ljubavi koji svakako preporučujem jer je jedinstven. Knjigu je objavila Mozaik knjiga (više o knjizi).
Nema komentara:
Objavi komentar