Dragi moji, da pročitam ovaj ruski klasik nagnao me sram što još nisam i što ne znam ništa o njemu, a znam da su Čehovljeva djela jedan od stupova na kojima počiva svako kazalište u svijetu, a svaki ozbiljniji glumac glumio je u nekoj predstavi po njegovom tekstu. Osim toga moji prijatelji glumci pripremaju predstavu, a ja nisam čitala i nemam predodžbu o čemu se tu radi (e to si ne mogu dopustiti). Pa sam se malo družila s google-om i saznala slijedeće:
Anton Pavlovič Čehov rođen je 1860. u Taganrogu u Rusiji. Završava gimnaziju u rodnom gradu te upisuje Medicinski fakultet u Moskvi. Bio je srčani bolesnik premda je bio liječnik. Oženio se glumicom O.L. Knipperovom.
Još kao student bavio se pisanjem. Osim što je pisao drame, bio je pripovjedač i novelist. Najbolja njegova djela su novele i pripovijesti. Za života surađivao je s velikim opernim redateljima. Čehov je uvelike utjecao na razvoj moderne dramske književnosti.
Poznat je kao dramski pisac i tvorac antiteatralog kazališta i psihološke drame. Njegova najpoznatija djela su: Tri sestre, Galeb, Ujak Vanja, Čovjek u futroli, O ljubavi, Zaručnica.
Pisao je i kratke humoreske o otuđenim ljudima koje je društvena zbilja izobličila. Fabule njegovih djela jednostavne su i bez velikih junaka i velikih zbivanja. Pisao je drame od komičnih jednočinki, a kasnije s više činova.
Čehov umire u lječilištu Badenweiler 1904. godine.
Iskreno, mislila sam prije nego što sam počela čitati da će mi priče biti dosadne da ću ih razvalaćiti u nedogled, ali gadno sam se prevarila - progutala sam sve priče odjednom i svim srcem uživala. Podsjetile su me svojom toplinom na ruske bajke i onu jednu rusku seriju što se prije par godina prikazivala na jednoj od naših televizija (nažalost nisam imala u životu puno dodira s Rusijom). Uglavnom istovremeno i blisko i daleko našem mentalitetu toplo i posebno.
U zbirci se nalaze slijedeće priče: Kad je neko srećan, Neuspeh, Debeli i mršavi, Skupoceni pas, Konjsko prezime, Šala, Knjiga žalbi, Činovnikova smrt, Čovek u futroli, Kameleon.
Neću Vam ih prepričavati jer su sve uistinu kratke i ne bih nikome htjela pokvariti užitak čitanja. Sve što ću reći jest da neke priče "poljube" svojom toplinom, neke "poškakljaju" da se slatko nasmijete, a neke tako "udare" da dođu suze na oči i da se zamislite. Iznimno su primjenjive na današnji trenutak bez obzira na to što je riječ o klasiku čini se da kao društvo nismo baš puno evoluirali što je također za zamisliti se. Toplo Vam ih preporučujem ako Vam se čitaju kratke priče ili nešto rusko, a ja ću se Čehovu tj. njegovim dijelima svakako vratiti i to brzo.
P.S.Moj primjerak knjige je kao što vidite e-knjiga i to dobivena na dar u inbox od drage frendice, tako da ovoga puta nema uobičajenih podataka o knjizi.... Sorry!
P.P.S. Slobodno preporučite što iduće Čehovljevo ili rusko je must-read... Hvala! :)
Anton Pavlovič Čehov rođen je 1860. u Taganrogu u Rusiji. Završava gimnaziju u rodnom gradu te upisuje Medicinski fakultet u Moskvi. Bio je srčani bolesnik premda je bio liječnik. Oženio se glumicom O.L. Knipperovom.
Još kao student bavio se pisanjem. Osim što je pisao drame, bio je pripovjedač i novelist. Najbolja njegova djela su novele i pripovijesti. Za života surađivao je s velikim opernim redateljima. Čehov je uvelike utjecao na razvoj moderne dramske književnosti.
Poznat je kao dramski pisac i tvorac antiteatralog kazališta i psihološke drame. Njegova najpoznatija djela su: Tri sestre, Galeb, Ujak Vanja, Čovjek u futroli, O ljubavi, Zaručnica.
Pisao je i kratke humoreske o otuđenim ljudima koje je društvena zbilja izobličila. Fabule njegovih djela jednostavne su i bez velikih junaka i velikih zbivanja. Pisao je drame od komičnih jednočinki, a kasnije s više činova.
Čehov umire u lječilištu Badenweiler 1904. godine.
Iskreno, mislila sam prije nego što sam počela čitati da će mi priče biti dosadne da ću ih razvalaćiti u nedogled, ali gadno sam se prevarila - progutala sam sve priče odjednom i svim srcem uživala. Podsjetile su me svojom toplinom na ruske bajke i onu jednu rusku seriju što se prije par godina prikazivala na jednoj od naših televizija (nažalost nisam imala u životu puno dodira s Rusijom). Uglavnom istovremeno i blisko i daleko našem mentalitetu toplo i posebno.
U zbirci se nalaze slijedeće priče: Kad je neko srećan, Neuspeh, Debeli i mršavi, Skupoceni pas, Konjsko prezime, Šala, Knjiga žalbi, Činovnikova smrt, Čovek u futroli, Kameleon.
Neću Vam ih prepričavati jer su sve uistinu kratke i ne bih nikome htjela pokvariti užitak čitanja. Sve što ću reći jest da neke priče "poljube" svojom toplinom, neke "poškakljaju" da se slatko nasmijete, a neke tako "udare" da dođu suze na oči i da se zamislite. Iznimno su primjenjive na današnji trenutak bez obzira na to što je riječ o klasiku čini se da kao društvo nismo baš puno evoluirali što je također za zamisliti se. Toplo Vam ih preporučujem ako Vam se čitaju kratke priče ili nešto rusko, a ja ću se Čehovu tj. njegovim dijelima svakako vratiti i to brzo.
P.S.Moj primjerak knjige je kao što vidite e-knjiga i to dobivena na dar u inbox od drage frendice, tako da ovoga puta nema uobičajenih podataka o knjizi.... Sorry!
P.P.S. Slobodno preporučite što iduće Čehovljevo ili rusko je must-read... Hvala! :)
Nema komentara:
Objavi komentar