Dragi moji, evo mene opet ovaj put s recenzijom knjige Ljetos i drugi ledovi koju je napisala Martina Mlinarević Sopta.
Knjiga koja je duža pjesma i kraći život.
Autobiografija u kojoj se izuzetno poetskim stilom, a opet do boli realno, a istovremeno do boli lijepo isprepliću priče i "slike", Bosna i Hercegovina i Amerika, Ljubuški, New York i mnogi drugi gradovi.
Mislim da je najbolje da knjiga "govori sama o sebi" ostaviti ću citate koje sam zapisala jer nemam drugog načina za opisati ovu knjigu...
"Popis stanovništva nama ne treba da bismo znali koliko nas ima, ta lako je popisati ljude tamo gdje se popisuju ljudi. Ovdje se popisuju narodi i vjeroispovjesti, nacionalne i stranačke kvote. To je konačna bitka u miru nakon rata, sraz tri idiotska plemena, da znamo konačno koga ima više, tko je koga zajebao, tko nestaje, tko ostaje i sve ostale krucijalne detalje koji dirigiraju život u vukojebini."
"...imam li ja sve za život i može li se živjeti od imanja snova..."
"Svatko tko je jednom nešto imao pa nemao, zna da ni na šta više u životu ne može računati. I nauči da se život ne planira, nego događa i to moraš znati respektirati."
"Zora je narančila sa obzora gaseći sve zvijezde osim jedne."
"Kad se udaje mala sestra u jednom dahu umre djevojačka soba i ostanu roditelji sami sa svojim sjenama, sa dušama ispreturanim kao poslije lopova. Kad se udaje mala sestra, završilo je djetinjstvo i sve su lutke umrle također."
"Najprviji, možda je i dobro što se nisi zadržao ovdje. Imitacija stvarnosti gdje su glavne discipline kroz tuđe zavjese gledati, svoja srca u teške katance ključati i praviti se mrtav dok god si živ."
"Najjače su ljubavi kad si mali. Neukaljane naraslošću. Najsretniji su oni što iskru takva zanosa sačuvaju u svojim kasnijim, velikim ljubavima. Ljubav bez roka trajanja."
"Jutro sa suzama što se ne otkidaju iz očiju nego padaju kroz unutrašnjost tebe, onako da sve zaliju i ubiju."
"Kako se diše bez svojega smisla? Nitko nikada nije dovoljno pripravan za smrt roditelja. Odlasci su to neoporavljivi. Nepopravljiva brazda u dnu najdubljeg sebe."
"Šta će jedan rak naspram dvoje nas, mi smo more što ga utopi, i pijesak na koji ga izbaci, i čitavo nebo iznad njega - mi smo bezterminalna ljubav. Nikad čuo za taj pojam? Zapiši ga tu, tu pokraj morfija, tramadola i ulja kanabisa. Jer kad ništa ne pomaže, samo to liječi i ostaje." „Svatko tko je jednom nešto imao pa nemao, zna da ni na šta više u životu ne može računati. I nauči da se život ne planira, nego događa i to moraš znati respektirati.“
„Odživjeti. Odvaliti život življenjem.“
„Najjače su ljubavi kad si mali. Neukaljane naraslošću. Najsretniji su oni što iskru takva zanosa sačuvaju u svojim kasnijim, velikim ljubavima.“
„Najveća vrijednost koju smo dobili u naslijeđe je otklon od svake ideologije i mržnje.“
U nekoliko navrata sam se osjećala kao voajer, kao da čitam privatni dnevnik koji je namijenjen samo za oči osobe koja ga piše i ničije više. Također ovaj voajer je prolio preko nekoliko suza čitajući neke od priča. Naravno od sveg srca ju preporučam!
Umjesto biografije ostavljam vam autoričino gostovanje u emisiji Nedjeljom u 2
https://www.youtube.com/watch?v=77ZR7_6NleY
Knjigu sam pročitala odjednom na Kindle trenutno tj od večeras čitam njezinu Neprocjenivo, a na poklon sam neki dan dobila i njezinu najpoznatiju knjigu Bukača u koju jedva čekam uroniti.
Do slijedećeg pisanja čuvajte se i volite! :)
Nema komentara:
Objavi komentar