Prikazani su postovi s oznakom bosanski. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom bosanski. Prikaži sve postove

utorak, 10. studenoga 2020.

Martina Mlinarević Sopta - Neprocjenjivo

 


Dragi moji, evo mene opet ovaj put pisati ću vam o knjizi Neprocjenjivo koju je napisala Martina Mlinarević Sopta.

Nakon pročitane i recenzirane njezine knjige Ljetos i drugi ledovi odmah sam se bacila na ovu knjigu tako da su mi se spojile u jednu cjelinu i prilično su mi neodvojive tj. nisam više sigurna gdje jedna počinje, a druga završava i koju prvu treba čitati. 

Neprocjenjivo je zbirka pjesama, autobiografskih zapisa i kolumni iz novina i portala koje opisuju svakodnevicu u BiH kako probleme tako i stvari o kojima pričamo s frendicama na kavi i vrlo su bliske shvatljive i lake za poistovjetiti nama svima curama i ženama na ovim exyu prostorima.

Budući da opet ne znam dobro objasniti neka jedan dio knjige "govori sam za sebe".

''Samo život naježene kože je život vrijedan življenja. Bilo da se radi o ljudima, osjećajima, događajima, muzici, stvarima, krajolicima. Razne situacije raznim osobama izazivaju potpuno isti, a najčudesniji drhtaj cijelog tijela. Ono kad se streseš sasvim izvan sebe, a u sebi. Kad si napokon svjestan svog disanja. Svog postojanja i snage. I činjenice da nisi samo bezlična kutija koja se nosi i prenosi s točke A do točke B, papirnata ambalaža u koju svašta stane, koja se po nekoliko puta tijekom života isprazni do bola, da bi se na kraju samo zapalila pored puta u smrdljivom smeću ili reciklirala u nešto sasvim drugo, kao da te nikad nije ni bilo. Zato živi za ježenje. I ne boj se napustiti kutiju kojom si zarobljen. Jer previše kartonskih klauna je po našim ulicama. Falsifikati nacrtanih osmijeha. Skriveni u kule od papira, ljudi koji su zaboravili živjeti. Boriti se. Voljeti. Viknuti. Zaplesati. Disati.''

''Nema dvaput''

“Ni ne slutiš kako su blizu bolesti, prometne, potresi, udari, krajevi. Živi, da bi mogao jednom otići blesavo sretan.”

“Dok stojimo nad otvorenim grobovima uvijek nam u jurećim flešbekovima prođu sve naše protutnjale godine, a u pokisle, narančaste gerbere obećamo da ćemo od sutra drugačije, silovito, kurčevito, sa srcem i bez šteđenja, jer tko zna koliko još minuta imamo. Ideja nas drži do hladne kvake na kapiji groblja, jer ispred je opet onaj isti prevrtljivi, zli i kompromisni svijet, u kojem moramo pobjeći od sebe da bismo bili netko drugi.”

Ponovno sam se osjećala kao voajer koji čita nečiji intimni dnevnik i opet rasplakani voajer. Zaključujem da bih voljela upoznati autoricu i otići s njom na kavu ili ju barem zagrliti. Knjigu vam svakako od srca preporučujem i onu prvu, a čini mi se da ću i svaku slijedeću.

Umjesto biografije ostavljam vam autoričino gostovanje u emisiji Nedjeljom u 2

https://www.youtube.com/watch?v=77ZR7_6NleY

Knjigu sam pročitala odjednom na Kindle, a na policama me još čeka njezina Bukača, a voljela bih nabaviti i pročitati i Huzur.

Do slijedećeg pisanja, čuvajte se i volite. :)

četvrtak, 15. listopada 2020.

Martina Mlinarević Sopta - Ljetos i drugi ledovi


Dragi moji, evo mene opet ovaj put s recenzijom knjige Ljetos i drugi ledovi koju je napisala Martina Mlinarević Sopta.

Knjiga koja je duža pjesma i kraći život.

Autobiografija u kojoj se izuzetno poetskim stilom, a opet do boli realno, a istovremeno do boli lijepo isprepliću priče i "slike", Bosna i Hercegovina i Amerika, Ljubuški, New York i mnogi drugi gradovi.

Mislim da je najbolje da knjiga "govori sama o sebi" ostaviti ću citate koje sam zapisala jer nemam drugog načina za opisati ovu knjigu...

"Popis stanovništva nama ne treba da bismo znali koliko nas ima, ta lako je popisati ljude tamo gdje se popisuju ljudi. Ovdje se popisuju narodi i vjeroispovjesti, nacionalne i stranačke kvote. To je konačna bitka u miru nakon rata, sraz tri idiotska plemena, da znamo konačno koga ima više, tko je koga zajebao, tko nestaje, tko ostaje i sve ostale krucijalne detalje koji dirigiraju život u vukojebini."

"...imam li ja sve za život i može li se živjeti od imanja snova..."

"Svatko tko je jednom nešto imao pa nemao, zna da ni na šta više u životu ne može računati. I nauči da se život ne planira, nego događa i to moraš znati respektirati."

"Zora je narančila sa obzora gaseći sve zvijezde osim jedne."

"Kad se udaje mala sestra u jednom dahu umre djevojačka soba i ostanu roditelji sami sa svojim sjenama, sa dušama ispreturanim kao poslije lopova. Kad se udaje mala sestra, završilo je djetinjstvo i sve su lutke umrle također."

"Najprviji, možda je i dobro što se nisi zadržao ovdje. Imitacija stvarnosti gdje su glavne discipline kroz tuđe zavjese gledati, svoja srca u teške katance ključati i praviti se mrtav dok god si živ."

"Najjače su ljubavi kad si mali. Neukaljane naraslošću. Najsretniji su oni što iskru takva zanosa sačuvaju u svojim kasnijim, velikim ljubavima. Ljubav bez roka trajanja."

"Jutro sa suzama što se ne otkidaju iz očiju nego padaju kroz unutrašnjost tebe, onako da sve zaliju i ubiju."

"Kako se diše bez svojega smisla? Nitko nikada nije dovoljno pripravan za smrt roditelja. Odlasci su to neoporavljivi. Nepopravljiva brazda u dnu najdubljeg sebe."

"Šta će jedan rak naspram dvoje nas, mi smo more što ga utopi, i pijesak na koji ga izbaci, i čitavo nebo iznad njega - mi smo bezterminalna ljubav. Nikad čuo za taj pojam? Zapiši ga tu, tu pokraj morfija, tramadola i ulja kanabisa. Jer kad ništa ne pomaže, samo to liječi i ostaje." „Svatko tko je jednom nešto imao pa nemao, zna da ni na šta više u životu ne može računati. I nauči da se život ne planira, nego događa i to moraš znati respektirati.“

„Odživjeti. Odvaliti život življenjem.“

„Najjače su ljubavi kad si mali. Neukaljane naraslošću. Najsretniji su oni što iskru takva zanosa sačuvaju u svojim kasnijim, velikim ljubavima.“

„Najveća vrijednost koju smo dobili u naslijeđe je otklon od svake ideologije i mržnje.“

U nekoliko navrata sam se osjećala kao voajer, kao da čitam privatni dnevnik koji je namijenjen samo za oči osobe koja ga piše i ničije više. Također ovaj voajer je prolio preko nekoliko suza čitajući neke od priča. Naravno od sveg srca ju preporučam!

Umjesto biografije ostavljam vam autoričino gostovanje u emisiji Nedjeljom u 2

https://www.youtube.com/watch?v=77ZR7_6NleY

Knjigu sam pročitala odjednom na Kindle trenutno tj od večeras čitam njezinu  Neprocjenivo, a na poklon sam neki dan dobila i njezinu najpoznatiju knjigu Bukača u koju jedva čekam uroniti.

Do slijedećeg pisanja čuvajte se i volite! :)


srijeda, 6. svibnja 2020.

Chimamanda Ngozi Adichie - Dear Ijeawele, or a Feminist Manifesto in Fifteen Suggestions/ Draga Ijeawele, ili Feministički manifest u petnaest savjeta

Dragi moji, evo mene opet, ponovno sam se družila s djelom nigerijske autorice Chimamanda Ngozi Adichie o čijoj sam knjizi We Should all be Feminists već nedavno pisala na ovom blogu.
Naime kao što znate nemam baš običaj čitati jednu za drugom knjige istog autora, ali ova knjiga mi je došla u pravo vrijeme kao odgovor na neka moja pitanja.
Nekako se pogodilo da nekoliko meni dragih i bliskih osoba očekuje bebu, a neke su nedavno postale majke, nenamjerno počela sam se pitati kako u današnjem svijetu odgojiti dijete, a osobito djevojčicu te kako biti kvalitetna podrška i pomoć jer znamo da je potrebno "čitavo selo" da bi se podiglo dijete.
Draga Ijeawele ili feministički manifest u petnaest savjeta se upravo bavi tom temom te je ustvari spisateljicin odgovor u obliku pisma na pitanje prijateljice Ijeawele koja je nedavno rodila malenu Chizalum. Pitanje glasi: Kako odgojiti feministicu?
U petnaest savjeta autorica vrlo nježno, mudro, inspirativno, a opet praktično, jasno i bez dlake na jeziku progovara o svim problemima i dilemama s kojima se susreću majke, a o kojima se u mnogim društvima pa i ovom našem govori šaptom ili ne uopće kao i o onima s kojima se susreću djevojčice, djevojke i žene u svim djelovima naše Planete kao što su problemi rasizma, nasilja prema ženama, rodnih uloga od djetinjstva do onih u vezama i brakovima, ali i pitanjima ljepote i očekivanja od djevojčica i žena.
Ova formatom malena, ali duhom velika knjiga je istinski dragulj i što se mene tiče trebala bi biti dio obavezne lektire jer na vrlo nježan način tjera na razmišljanje, a njezini savjeti ostaju u srcu dugo nakon čitanja, mislim da ova knjiga ima puno više smisla od mnogih knjiga o odgoju djece jer nakon nje i sama sam se osjećala pouzdanije u to da ću biti dobra i korisna prijateljica svojim prijateljicama, a teta malim bićima te ću joj se vraćati svaki puta kada posumnjam.
Neki od meni najdražih savjeta:

Ja sam jednako bitna. Ja sam jednako bitna.
Ne „samo ako“. Ne „sve dok“. Ja sam jednako bitna. Točka.“

„Budi kompletna osoba. Majčinstvo je divan dar, ali ne dozvoli da te samo ono definira. Budi kompletna osoba. Tvoje dijete će imati koristi od toga.“

“Theresa May je britanska premijerka i evo kako je napredni britanski časopis opisao njenog muža: ‘Philip May je u politici poznat kao čovjek koji se sklonio u stranu i dozvolio svojoj supruzi Theresi da zablista.’ Dozvolio. Hajde da preokrenemo ovo. Theresa May je dozvolila svom mužu da zablista. Ima li to ikakvog smisla? Da je Philip May premijer, možda bismo mogli čuti da mu je supruga iz prikrajka ‘pružila podršku’ ili da je ‘stajala iza njega’ ili ‘pored njega’, ali nikada nećemo čuti da mu je ‘dozvolila’ da zablista.”

“Nauči je da nikad, ali nikad ne govori budalaštine kao ‘moj novac je moj novac, a njegov novac je naš novac.’ To je odvratno. I opasno – imati takav stav znači da potencijalno moraš pristati i na ostale štetne ideje. Nauči da uloga muškarca NIJE da pridonosi. U zdravim vezama pridonosi ko god može pridonijeti.”

“Molim te imaj na umu da ne predlažem da je odgojiš da ‘ne osuđuje’, što je izraz koji se uobičajeno koristi u današnje vrijeme, a koji me pomalo zabrinjava. Opće raspoloženje koje stoji iza te ideje je u redu, ali ‘ne osuđivati’ se često razvije u značenje ‘nemati mišljenje ni o čemu’ ili ‘zadržavam svoje mišljenje za sebe’. I zato, umjesto toga želim da Chizalum ovo: da ima mišljenje o svemu i svačemu i da to mišljenje proističe iz informiranosti, humanosti i slobodoumnosti.”

Molim Vas poklonite ovaj dragulj svojim prijateljicama, učinit ćete im uslugu.

Chimamanda Ngozi Adichie je nagrađivana nigerijska autorica čije su mnoge knjige prevedene na hrvatski, već sam pisala o We Should All Be Feminists, dok me na policama čeka  roman Amerikana i jako mu se veselim.

Ovu knjigu sam dobila na poklon, BIH izdanje u prijevodu Jovane Šego (knjiga koju sam ja čitala) možete nabaviti na Buybook, hrvatsko na VBZ, a englesko na BookDepository.

Do slijedećeg pisanja, čuvajte se i volite se! :)