Georges Simenon - Maigret - Pietr Letonac

Dragi moji, evo mene opet, ovoga puta s osvrtom na krimi roman Pietr Letonac, prvi u serijalu čiji je glavni lik inspektor Jules Maigret, kojeg je napisao belgijski pisac Georges Simenon.

Maigret je dobio obavijest putem Interpola da je Pietr Letonac inače međunarodni prevarant i vođa zloglasne Baltičke bande viđen na putu za Pariz iako ima samo njegov detaljni pismeni opis Maigret s policijom ga planira presresti na željezničkoj stanici Gare du Nord. Dolazeći na stanicu Maigret je vidio čovjeka koji odgovara opisu kako izlazi iz vlaka, no umjesto da ga slijedi pozvan je u vlak gdje nalazi mrtvo tijelo koje također odgovara opisu. Slijedeći onog prvog čovjeka do hotela saznajemo da se zove Oswald Oppenheim da je poslovni čovjek koji je stigao u Pariz kako bi se našao s Amerikancem po imenu Mortimer Levington i njegovom suprugom. U međuvremenu forenzička analiza tijela Maigreta odvodi u primorski gradić Fecamp do obitelji Norveškog pomorskog kapetana po imenu Olaf Swaan, još jednog čovjeka koji u potpunosti odgovara opisu Pietra Letonca. Dok nadgleda Norvežaninovu kuću susreće još jednog identičnog čovjeka ovoga puta osebujnog Rusa po imenu Fyodor Yurevich te ga slijedi natrag u Pariz, gdje u četvrti Marais živi s prostitutkom po imenu Anna Goreskine. Tko je Pietr? Međunarodni kriminalac, biznismen, pomorac, pijanac ili leš? Jel Rus, Norvežanin. Amerikanac ili Letonac? Priznajem, bila sam zbunjena i ništa mi nije bilo jasno, ali Maigret je to riješio zajedno sa svojim kolegama sistematično i jednostavno, a kako točno to pročitajte sami, nije fora da vam kažem! :P

 

Iskreno, u početku mi se knjiga nije baš sviđala bunila sam se na prilično arhaičan način pisanja sa pomalo zaboravljenim riječima i izrazima, ali onda sam shvatila da je ovaj roman prvi put objavljen 1931. te mu ovakav stil pristaje, a meni je trebalo neko vrijeme da se naviknem.

 Svakako ću nastaviti čitati ovaj serijal tj. barem slijedeća tri nastavka koji me čekaju na policama.

Georges Simenon (1903.–1989.) jedan je od najpoznatijih pisaca 20. stoljeća. O svom kultnom junaku, inspektoru Maigretu, objavio je 75 romana i 28 priča. 

Ova knjiga ima čak tri ekranizacije englesku, nizozemsku i francusku te prijevode na mnoge jezike.

Hrvatski prijevod potpisuje Predrag Raos, a knjigu je objavio Fokus na Hit, možete ju kupiti ovdje, ja sam svoju kupila na nekoj od dobrotvornih aukcija za napuštene životinje, što mi je i najdraži način kupnje knjiga koji uvijek od srca preporučam. 

Iako je početak bio malo teži ova knjiga će mi ostati u lijepom sjećanju jer je sa mnom putovala u Biograd na more te ju i vama preporučam za putovanje jer stane u svaku torbu.

Do slijedećeg pisanja čuvajte se i volite! :)

Kako nam je bilo: Jo Nesbo u Zagrebu 9.5.2018.

Dragi ljudi, dvije polovice ovog bloga u posljednje se vrijeme jako rijetko viđaju pa smo se Nesbovom gostovanju jako veselile jer smo to shvatile kao sestrinjsko blogerski izlazak. Polovica ovog bloga koja nije jutarnji tip tj.moja malenkost čak se veselo i nasmješeno ustala na vrijeme na sveopće čuđenje svih ukućana. No, šalu na stranu stvarno se dugo veselimo ovom gostovanju i zato nas nije začudilo prepuno Gradsko dramsko kazalište "Gavella" u srijedu 9. svibnja u 10 ujutro, znale smo da je ovaj događaj nešto što se ne smije propustiti o njemu su pričali svi kolege bookblogeri i bookstagrameri te zaljubljenici u knjigu danima unaprijed.
Jo Nesbo uistinu jest rock zvijezda među piscima, razgovor je maestralno vodila Bojana Gregorić Vejzović, a prevodila je na engleski i s engleskog genijalna, šarmantna i jako draga Josipa Šiklić. Povod Nesbovog dolaska u Hrvatsku (osim Zagreba, posjetio je još Zadar i Split) i okolne zemlje (prije Zagreba posjetio je Beograd, a nakon Splita odletio je za Ljubljanu) jest knjiga Macbeth. Ako Vam zvuči poznato s razlogom je tako radi se o "retellingu" klasične Shakespearove tragedije. Macbeth je dio Sheakespeare Hogarth serijala tj. Projekta kojim povodom 400 godina od smrti Williama Shakespearea poznati pisci današnjice pišu poznata Shakespeareova djela ponovno svojim stilom stavljajući ih u romane te u sadašnje moderno vrijeme udišući im tako nov život dok glavne odrednice ostaju one dobro nam poznate iz lektire.
 Iznimna je čast što sam  imala priliku biti među sretnicima koji su postavili pitanje, pitala sam: Volite li slušati glazbu dok pišete, kakvu glazbu volite i imate li neke posebne rituale dok pišete? Jo mi je odgovorio: „Uredio sam sjajnu sobu za pisanje iz koje puca pogled na cijeli Oslo. Ima savršeno ozvučenje i posebno izrađen stol. To je jedino mjesto na kojem na kraju ne mogu pisati. Umjesto toga, odem u obližnji kafić. Naravno da tamo imam svoj stol i naravno da je uvijek kad ja dođem – zauzet. Pa onda sjednem preko puta i toliko buljim u ljude koji sjede za tim stolom dok na kraju ne ustanu i odu, budući da moram pobjeći od buke da bih mogao pisati stavim slušalice i slušam glazbu - to može biti bilo koja glazba, to može biti hard rock ili oldies, to može biti nova glazba ili čak jazz iako tata mi je rekao da znaš da si star kada počneš slušati jazz." Sve što nam je Jo pričao pogledajte na videu ovdje. 

Potom je počelo potpisivanje i ogromna gužva veliko hvala dragoj Josipi koja mi je pomogla da u onoj gužvi dobijem potpis (sretna sam što mi je ovaj put točno napisao ime i sve)...
Hvala Jo Nesbo na iskrenosti, opuštenosti duhovitosti i dobroj volji nadam se da ćete nam doći opet.
Hvala dragi ljudi iz FokusNaHit na ulaznicama za promociju i što ste sve organizirali, posebno hvala na ohrabrivanju i prilici da postavim pitanje.
Hvala Anja na fotkanju i ranom buđenju na slobodan dan.
Dok se ova objava nije pretvorila u neki govor s dodjele nagrada da rezimiram i završim: Bilo nam je divno, ponovilo se!

Dr. Kenan Crnkić – 7 tajni uspjeha

Helllooo svima, nakon nekog vremena evo ponovno i moje recenzije u moru Ivinih, nadam se da me niste zaboravili. 

Knjigica koju sam odlučila recenzirati, a Iva mi je nerado dopustila je… (da imam zvučne efekte sada bih tu trebao biti jedan tuš)… 7 tajni uspjeha u izdanju Fokusa (više o knjizi).

Vozeći se danas na promociju i inspirativno predavanje autora ove knjige dr. Kenana Crnkića, uzela sam knjigu u ruke prvenstveno da ju prelistam i pregledam te moram priznati gledajući u naslov knjige pomislila sam opet knjiga s instant filozofijama koje su teško ili nikako ostvarive, ali (uvijek postoji ali) gaaaadno sam pogriješila and don't judge a book by it's cover. Knjigu sam pročitala u četrdesetak kilometara vožnje, doslovno sam ju pročitala u jednom dahu jer je toliko jednostavna za čitati, puna pozitivne energije.

Knjiga je puna znanja, inspirirajuća je i daje svakom čitatelju jednu vrstu „alata u ruke“ kako lakše doći do uspjeha. Meni osobno ti „alati“ nisu neka novost i dosta često ih koristim u donošenju nekih odluka  (bilo poslovnih ili privatnih), ali ono što me stvarno dojmilo su priče i stvarni događaji koji svakome tko gleda na način da pokuša izvući i dobiti novo znanje ili vještinu, jednostavno se može poistovjetiti i dobiti jednu vrstu vjetra u leđa.

7 tajni uspjeha Vam nikako neću otkriti samo ću Vam preporučiti da ju definitivno pročitate i imate uvijek blizu sebe, ovo je knjiga koja će Vam kada ste potišteni podići raspoloženje, kada ste u nedoumici i na križanju nekog puta uvijek će se naći neka mačka (zec kako kaže dr. Crnkić danas na predavanju) koja će Vas uputiti na „pravi put“ ili je jednostavno dovoljno da imate jedno ogledalo pri ruci, ali kao što ranije sam napisala definitivno ovu knjigu u ruke pa ćete saznati o čemu pišem/pričam/mislim. 

Malo da se osvrnemo na predavanje koje se održalo u kinu Europa 26.04.2017. Predavanje je započelo zanimljivim  filmom koji je jedna vrsta „in sight- a“ buduće knjige dr. Crnkića, koji govori o ostavljanju traga, po meni malo obrađena tema te se veselimo novom štivu iz „pera“ dr. Crnkića. 

Domaćini predavanja bili su dr. Kenan Crnkić, dr. Božo Skoko stručnjak za odnose s javnošću i marketing,  profesor na FPZG te Alis Marić iz Čitaj knjigu. Predavanje je trajalo  3600 sekundi, zašto pišem u sekundama za taj podatak preporučujem knjigu „Pazi vuka kojeg hraniš“, a samo ću navesti da smatram da sam današnje novce iz banke dobro „potrošila“.

Vrlo rado bih podijelila sve priče koje su me dojmile, ali zato ću staviti jednu o veeelikom čovjeku i time završiti ovu recenziju o velikoj inspirativnoj punoj znanja knjizi.

Zahvaljujemo se svima na predivnom druženju te malo slikica sa druženja. 

Maureen Johnson, John Green, Lauren Myracle - Pada snijeg

Nedavno nam je počelo proljeće, ljetno računanje vremena, topliji i dulji dani okupani suncem i zelenilom s ponekim cvjetnim uresom, a ja zakleti zimomrzac čitam zimsku Božićnu knjigu totalno izvan njoj namjenjene sezone. Jel' sve u redu samnom?
Sve je u redu samnom ne žalim za zimom niti išta slično nego ova knjiga je jednostavno toliko super da ju nisam mogla ostaviti da čeka do iduće zime nego sam je doslovno "progutala" s užitkom koji se da usporediti s "klopanjem" čokoladne torte (ili ako ju ne volite umetnite svoj omiljeni slatkiš).
Knjiga se zove Pada snijeg, (Let it Snow) zajedničkim snagama su ju napisali Maureen Johnson, John Green i Lauren Myracle, a objavili su ju dragi ljudi iz Fokus (više o knjizi). Ovo je ustvari zbirka kratkih priča tj zbirka tri blagdanske romanse u jednoj knjizi, svaki pisac svojom posebnom čarolijom nam priča što se dogodi kada na Badnjak nezapamćena snježna mećava pogodi mali grad Gracetown u Sjevernoj Karolini te kakve to zavrzlame i pustolovine prouzrokuje njegovim stanovnicima i gostima.
Prva je priča spisateljice Maureen Johnson pod nazivom Jubilej ekspres. To je priča o Jubilee dragoj curi čudna imena koja spletom nesretnih okolnosti (roditelji su joj završili u zatvoru jer su sudjelovali u neredima koji su izbili pri kupnji kolekcionarskih Božićnih ukrasa) mora vlakom na Floridu provesti Božić s djedom i  bakom. Vlak kojim ona putuje zapne u nanosima snijega i mećavi na ulazu u Gracetown. Jesam li spomenula da je vlak pun iritantnih navijačica koje putuju na natjecanje?
Ova priča me podsjetila na dobro nam poznati Vlak u snijegu. :)
Drugu nam priču imena Navijastično božićno čudo priča dobro poznati i meni jako dragi John Green, to je priča o troje prijatelja koji se spremaju provesti Badnjak gledajući James Bond filmove u čemu ih omete poziv prijatelja koji radi u Waffle House te ih obavještava da se dogodilo Navijastično božićno čudo, u Waffle House je došla horda navijačica koje zahtijevaju igrati Twister oni su među sretnicima koji su odabrani da ga donesu, o čudu je obavješteno još nekoliko ljudi, a u Waflle House će ući i uživati u Navijastičnom božićnom čudu samo onaj sretnik koji Twister donese najbrže i prvi. Luda snježna pustolovina može početi. Ova priča me ne znam ni sama zašto cijelo vrijeme podsjećala na film Luda Božićna zvona. :)
Posljednju priču iz ove slatke zbirke piše Lauren Myracle, a ona se zove Svetac zaštitnik svinja ovo priča o Addie koja je neutješna zbog prekida s dečkom i krivnje za isti, pritom od prijateljica joj nema utjehe već ju stalno podsjećaju na njezinu sebičnost i greške što u Addie potiče razmišljanje i promjenu a pomoći će i jedna patuljasta svinja, zanimljivi starci iz obližnjeg doma i još poneki zanimljivi lik. Hoće li Addiein trud da promjeni ponašanje biti dovoljan za happy end? Ova priča me podsjetila na Božićnu priču iako su likovi više cool od onih dobro nam znanih. :)
Moram se posebno osvrnuti na ovu posljednju priču jer se u njoj pojavljuju likovi iz sve tri priče i svi dobiju jedan zajednički epilog svaka čast spisateljici koja je to uspjela izvesti na način da bude slatko i smisleno, a opet da nije klišej i banalno, a da bude onako kao što svi očekujemo od jedne Božićne priče, mislim da to nije ni malo lak zadatak.
Na kraju sam imala osjećaj kao da sam pročitala jedan roman, a ne tri kratke priče, ovo troje pisaca se savršeno nadopunjuje u prilog tome mislim govori i činjenica što se po ovoj knjizi snima film koji bi u kina trebao prije Božića 2017. i iskreno nestrpljivo ga očekujem. Onog trenutka kada dobijemo trailer za film s posebnim zadovoljstvom ću ga dodati ovom osvrtu.
Kao što sam već rekla u knjizi sam uživala kao u slatkišu te vam ju od srca preporučujem kao oružje u borbi protiv lošeg raspoloženja u Božićnom ili bilo kojem drugom dobu godine izmamiti će Vam osmjeh na lice.  

Dr. Kenan Crnkić - Pazi kojeg vuka hraniš

Mene često vesele male i drugima čudne ili nevažne stvari npr. kada u naslovu neke knjige ili nekom tekstu, pjesmi i sl. primijetim spominjanje priče, pjesme ili događaja koji je i meni drag. Takvi rijetki trenuci me ispune radošću jer još netko voli istu priču koju volim i ja pa stoga možete zamisliti moju radost kada sam čula da će moj dragi Fokus objaviti knjigu naslova "Pazi kojeg vuka hraniš" jer to je poanta moje najdraže priče koju sam prvi put pročitala u knjizi Njegove Svetosti Sacinandana Swamija Put velikog rastanka. Budući da nigdje drugdje nisam čula za spominjanje te priče odmah sam poželjela znati sve o autoru i knjizi u kojoj se spominje moja najdraža priča pa sam naravno guglala: "Kenan Crnkić autor je balkanskih bestelera o uspjehu i sreći.

Njegova prva knjiga ”7 tajni uspjeha”, kao jednostavan i praktičan vodič do uspjeha, izazvala je svojevrsnu senzaciju, oborila sve rekorde prodaje, u roku od samo 10 dana od izdavanja izbila na prvo mjesto, a u prvoj godini doživjela svoje nevjerovatno 10. jubilarno izdanje, kao i prevod na više stranih jezika.

Knjiga, znakovitog naziva ”Pazi kojeg Vuka hraniš” druga je knjiga ovog iznimno popularnog autora, napisana sada već prepoznatljivim stilom koji odiše lakoćom čitanja istovremeno proizvodeći neki neobićni oblik instant motivacije i zadovoljstva. Ovo je knjiga  o sreći. Kako je pronaći, postići i trajno zadržati u našim životima.

Doktor je ekonomskih nauka i profesor na Ekonomskom Fakultetu u Sarajevu. U teorijskom smislu školovao se na brojnim univerzitetima u zemlji i inostranstvu, a specijalističke studije uspješno je okončao i na poznatoj Harvard Business School  Sjedinjene Američke Države.

U praktičnom smislu dr Crnkić uspješno je rukovodio multimilionskim korporacijama i fondacijama u privatnom, ali  i državnom vlasništvu." Izvor: http://drcrnkic.org/

Dan ili dva nakon moje više ili manje zadovoljene znatiželje, draga ekipa iz Fokusa poslala mi je knjigu na čemu im od srca zahvaljujem jer je držanje knjige u ruci konačno zadovoljilo moju znatiželju iako ne u potpunosti, ali krenimo redom.
Knjiga je na prvi pogled vrlo elegantna, mala, crna, tvrdi uvez, srebrna slova (prva misao: Ovo je kao mala crna haljina, ali među knjigama :) ). Otvorim prvu stranicu piše na crnom papiru velikim bijelim slovima: UMRIJET ČEŠ + veliki pješćani sat (prva misao: Pa ok al' ne bih baš sad). Progutam knedlu i okrenem stranicu piše opet na crnom papiru velikim bijelim slovima ali ovoga puta: POČNI ŽIVJETI + veliki pješćani sat (prva misao: Ovo će biti zanimljivo).
Potom autor kroz 7 poglavlja vrlo vizualno privlačne knjige progovara i savjetuje o sreći u tome mu pomažu motivacijske priče i citati poznatih osoba kao npr: Steve Jobs, Zig Ziglar, Meša Selimović, Pablo Picasso i mnogi drugi. Autorova premisa je da svaki dan dobivamo poklon od 86400 sekundi koje bismo trebali iskoristiti da budemo sretni i uspješni jer nikad ne znamo kada će poklon prestati stizati. Priče u knjizi su divne, meni većinom poznate i drage, neke od njih su u mom folderu s citatima, većina od njih biti će poznate svima na njih smo naletjeli "skrolajući" društenim mrežama ili ih dobili u mailovima od kolega i prijatelja što ne umanjuje njihovu ljepotu, poučnost ili sposobnost da uljepšaju dan. Knjigu sam pročitala dvaput; jednom brzo i potom još jednom polako kroz tjedan dana i oba puta zaključila sam isto: Nedostaje mi zašto! Kako to mislim?! Pa pojavila se moja vječna suputnica znatiželja. Ja znam zašto volim neku priču ili citat znam na što me nadahnula i kako mi je uljepšala život te još više zašto bih ju nekome preporučila. Ono što ne znam je kako su to priče, citati i prakse koje nam preporučuje promijenile, unaprijedile i uljepšale piščev život, što ga je nagnalo da ih stavi u knjigu? Voljela bih znati što znače njemu osobno Nadala sam da ću ga to moči sama i pitati kada sam čula da dolazi na Interliber potpisivati knjige, ali nažalost zbog velike gužve nisam uspjela, ali sam uspjela dobiti potpisanu knjigu i fotku te biti na promociji.
Na kraju, da, preporučam ovu knjigu kao početnu točku za Vašu knjigu, bilježnicu, folder, Instagram profil, fb stranicu u koji ćete stavljati priče citate, slike koje u Vama potiču ljepotu, sreću, radost, nadahnuće ukratko onog dobrog vuka. Za kraj uživajte u mojoj najdražoj priči na svijetu (ujedno i posljednjoj u ovoj knjizi), ova priča je tada 14-godišnju mene potakla na čitanje mnogih knjiga i probudila u meni glad za istraživanjem i učenjem, a sada će nadam se nekome barem uljepšati dan:

Farida Khalaf i Andrea C. Hoffmann - Djevojka koja je pobijedila ISIS - Faridina priča

Moje rodno mjesto Zagreb, Hrvatska, Europa, mjesto Faride, Sinjar, Irak, Azija (njezino mjesto se ne može naći na karti, ali je ovo dovoljno blizu da otprilike izračunamo udaljenost) dijeli prema kartama zračne udaljenosti 2401,37 km, cestovne nešto više 3146,41 km, a duhovno, civilizacijski, kulturološki po meni beskonačan broj.
Jako teško mi je predočiti si život u takvoj sredini koja je općenito okrutna prema ženama, te se žene većinom koriste kao objekti zadovoljstva te kao kućne pomoćnice, kao da su niža vrsta. Da sam se rodila u tom okruženju vjerovatno bi mi zapadna kultura bila čudna, ali da se moram preseliti u krajeve koji se odnose tako prema ženama jako teško bi se prilagodila i vjerovatno bih mnogo puta završila kao Farida (mislim na batine). Jako teško mi je predočiti da netko u kući živi sa tri kalašnjikova, da otac djecu podučava koristiti to isto oružje i da je sve to normalno u kulturi življenja.
Faridina priča o ISIS-u, gubitku obitelji, prijatelja i okruženja u kojem je živjela je jako traumatična za predočiti si, isto kao i bijeg iz ISIS-ovog kampa, pronalazak polovične obitelj, te najgore po meni od svega da zbog svega što je proživjela da joj njena okolina sugerira da se mora sramiti te da je obeščašćena, ja bih se sramila što živim u tako zatucanoj okolini, hvala sudbini, kismet, da je dobila školarinu da živi u Njemačkoj i da ima priliku živjeti u normalnoj okolini, iako pretpostavljam, a i navedeno joj je u knjizi da je to njoj bilo jako teško, jer ipak je riječ o velikim kulturološkim, duhovnim, civilizacijskim razlikama.

..."Ujutro je došao Emir Zeyad i pronašao me na podu. Spopao ga je siloviti bijes. "Ti jadna beštijo!" urlao je. "Ako pod svaku cijenu želiš umrijeti, rado ću ti pomoći u tom! Sad ćeš naučiti lekciju!"
podigao me na ramena, dohvatio šipku s kukicama i sve zajedno iznio iz moje zatvoreničke sobe. Začudo, uopće mu nije smetalo što sam potpuno otkrivena i što imam na sebi samo onu omraženu plavu haljinu u kojoj me zlostavljao. Nije mario ni za to što su me mogli vidjeti i drugi muškarci. Upravo suprotno: čak ih je ohrabrio da ga slijede. Znatiželjnima kakvi su bili, nije trebalo dvaput reći. Slutila sam da će se desiti zlo kada me unio u prostoriju u koju su smjestili Evin i mene odmah po dolasku. Zeyad me položio preko stola i tražio da mu donesu električni kabel. A onda me počeo mlatiti svom silom.
"Ti vražja droljo", psovao je. "Misliš da ču dopustiti da radiš sa mnom što te volja? Pokazat ću ja tebi!"
Bičevao me po leđima sve dok se kroz plavu haljinu nije probila krv. Oko nas je stajala grupa od dvadesetak muškaraca. Poticali su ga i bodrili njegovi napadaj bijesa povicima ALLAHU - AKBAR.
"Tako je, pokaži joj" derali su se. "Pokaži joj kako postupamo s poklonicima đavla!"
Zeyad je bio izvan sebe. Mlatio me je sve divljije i divljije. Malo bi koristio kabel, a malo šipku za odjeću s kukicama, koju je uzeo iz one prostorije. Mrcvario mi je cijelo tijelo. Njegovi udarci nisu štedjeli ni moje noge ni glavu. Šipkom me udario u lice i ozlijedio mi lijevo oko, tako da više nisam mogla gledati. Vjerujem da me htio ubiti - ili mu je u najmanju ruku bio potpuno svejedno hoću li preživjeti. Moji ožiljci i danas svjedoče o njegovom nezamislivo brutalnom postupku.
U neko doba, kada su bolovi postali prejaki, konačno sam izgubila svijest. ..."

Ovim odlomkom se najbolje može uvidjeti kako ti barbari se odnose prema pripadnicama nježnijeg spola, prema osobama koje su druge vjere. Farida je imala veliku sreću da je uspjela sa svojim zdravstvenim stanjem preživjeti Emira Zeyada.

... "No, Azerbajdžanac ga je više u opće nije slušao; njemu je na pameti bilo samo jedno. "Doktore, koliko će trebati da postane upotrebljiva?" nestrpljivo je upitao.
"To još ne mogu reći. Trenutačno je nitko ne smije ni dodirnuti." U sebi sam slavila. Eto ti sad, ti stari pohotniče, pomislila sam. Loše si investirao svojih pedeset dolara!
Brzo sam  se upoznala s rasporedom zbivanja u kampu, iako sam isprva provodila vrijeme ležeći u kontejneru. Dnevni raspored bio je određen raznim događanjima. Jedan od njih bio je vrijeme molitve, kojeg su se pridržavali svi stanovnici kampa -  neki dobrovoljno, a neki silom prilika. Na praznome mjestu između kontejnera, pet puta na dan, okupljali su se svi, uključujući i otete žene.
"Zašto se ne usprotivite?" upitala sam Evin.
"Na početku sam pokušala", priznala je. "Ali su me premlatili. S tim se ne treba šaliti Farida, jer to ništa ne znači, vjeruj mi."
Vjerovala sam joj. Svakog jutra i večeri, prije ili nakon što bi ih muškarci odveli, djevojke bi u kontejneru tajno slavile vlastiti ritual. No, ljutila sam se na njih, bez obzira na to, jer mi se činilo da su se molile istome Bogu kao i naši neprijatelji. Ljutila sam se zato što su im muškarci nametnuli svoju volju. Ljutila sam se jer smo bile bespomoćne i odlučila da neću sudjelovati u tom.
Drugi događaji koji je određivao dnevni raspored djevojaka bile su potrebe muškaraca. Svaki dan iznova, Evin i druge djevojke pozivali su njihovi vlasnici. To se službeno nazivalo obavljanjem kućanskih poslova, a ponekad bi i bilo tako. Djevojke su povremeno morale očistiti kontejner svojeg gospodara ili oprati njegovo rublje. Kuhanje nije spadalo u njihove zadate jer je muškarce hranom opskrbljivala središnja kantina. Kuhar im je spravljao obroke na libijski način, što znači da je čitav obrok pomiješan zajedno - riža, povrće, meso i salata. Donosili su i nama jedan tanjur. To je najčešće činio Azzad, nakon čega bismo sve zajedno jele vilicom iz istog tanjura. Nije nam bilo drago to jelo, ali kako smo uglavnom bile užasno gladne, bile smo zahvalne Azzadu što barem on misli na nas. Drugi su vojnici jednostavno zaboravljali da i mi moramo jesti.
No, kada bi vlasnici pozivali djevojke u svoje kontejnere, ti su pozivi najčešće podrazumijevali službu druge vrste. Moje supatnice nisu o tome otvoreno govorile, no shvatila sam da su svaki put kada bi ih pozvali, bile jako nervozne i prestrašene. Nestale bi kroz vrata posramljeno pognutih glava i vratile se natrag uplakanih lica. Brzo sam dokučila što sve to znači - i bilo me strah. Naše ropstvo je prije svega bilo seksualne prirode. Moje su prijateljice uzimale pilulu. Tvrdile su da si m njihovi vlasnici "propisali" taj lijek, iako one same ne znaju o čemu se zapravo radi. No, natpis na pakiranju mogle su dobro pročitati i razumjeti, baš kao i ja.
Kada bi Evin dolazila od Mahmuda i odložila svoj crni veo, redovito bi imala ogrebotine i modrice po tijelu. Tada bi se u turskom sjedu spustila do mene na madrac, položila glavu na moja prsa i počela po tiho plakati, dok bih joj ja milovala kosu. Nismo morale trošiti riječi na ono što se dogodilo; bilo mi je posve jasno da Mahmudi čini nažao mojoj prijateljici." ...

Trpjeti nametanje tuđe volje, vjere, odnos prema ženama koji je dno dna, sve to proživljavaju žene koje su i dan danas zatočene u "kampovima" ovih barbara. U nadi da će se nacija u tim dijelovima svijeta opametiti, da će prestati pod izlikom "vjere" pljačkati i uništavati društvo i svoju pokrajinu i zemlju, te ostatak svijeta.
Preporučujem da pročitate Faridinu priču jer na žalost ne znamo što nam budućnost nosi, a na žalost jako nam je blizu ISIS i nikad ne znamo gdje i kada bi mogli napasti, čisto da napakoste "nevjernicima".
Knjigu u Hrvatskoj je izdao FOKUS. Više o knjizi

John Green - U traganju za Alaskom

Danas ćemo pisati o knjizi koja je digla dosta prašine, prvu knjigu koji je napisao legendarni John Green kod nas u Hrvatskoj je knjigu izdao FOKUS.Više o knjizi

Alaska.... Lijepa, pametna, zabavna djevojka koja je očarala glavnog lika Milesa i uvukla ga u  svoj labirint, knjiga potiče na mnoga razmišljanja o životu nakon smrti. Ne bih Vam željela puno govoriti što se događa u knjizi jer mislim da svaka mlada osoba bih trebala pročitati ovu knjigu jer ona otvara mnoga viđenja, kako se nositi u nekim teškim životnim situacijama.Ova knjiga je na žalost dobila dosta loših kritika da ima seksualnih scena, homoseksualnih scena, ružnih riječi i što je po meni najgora optužba da ima neprimjerene religijske stavove, knjiga ne nameće da netko mora vjerovati u nešto nego čisto otvara vidike da postoji više vrsta vjera i da svaka vjera ima viđenje o labirintu života.

Kroz knjigu se nekako tajno vodi bitka sa takozvanim labirintom i sto se događa poslije labirinta, svi mi u životu se barem jedamputa zapitamo (bilo da se samozapitamo, bilo da je nekim događajem kao u knjizi) sto nakon smrti, dali smo nečiji ručak dok se raspadamo u kostur ili možda odlazimo u raj, pakao, čistiliste, Had, reinkarniramo se... Bilo kako bilo moje razmišljanje je kuda god posli dobro došli, sad smo tu, u tom labirintu i moramo si poboljšati, olakšati život u tom labirintu, te živjeti ga u prezentu, a težiti i imati nadu za boljom budućnosti, a prošlost i uspomene čuvati i pokušati prenijeti dalje na slijedeće naraštaje da dalje žive... mislim da je to bit... da netko i dalje živi...

John Green - Greška u našim zvijezdama

Za prvu recenziju knjige odlučile smo se za ovu predivnu knjigu od g. Johna Greena od izdavača FOKUS. Više o knjizi.

Prva recenzija je Ivina i ona glasi:

Prekrasna, vrlo realna, unatoč teškoj temi duhovita i pozitivna knjiga, sviđa mi se sto pisac nije upao u zamku patetike nego vrlo realno, a opet duhovito opisuje sve sto se događa. Mislim da su svi upoznati sa sadržajem knjige pa neću puno oko toga. Svi likovi kako glavni (Hazel i Gus) tako i sporedni vrlo su ljudski opisani na način da ih možeš zamisliti kao svoje prijatelje, susjede, poznanike. Knjiga je tužna, ali nisam plakala jer mislim da bi to značilo da sam fulala poantu, mislim da je poanta knjige uživanje u našim vječnostima, a ne plakanje nad njihovom kratkoćom ili problemima koji ih obilježavaju. Komercijalizacija knjige i film po njoj nažalost su odvratili mnoge od čitanja i žao mi je što sam zamalo upala u tu zamku kao i zbog odgađanja čitanja jer sam se bezrazložno bojala depresije, tuge i suza u knjizi molim Vas nemojte i vi. Preporučam i film po knjizi.

 Anjina:

Pročitala sam ovu knjigu u jednoj noći, toliko me bila hipnotizirala da ju nikako nisam mogla ispustiti iz ruku, toliko emocija u jednoj noći su me preplavile, od tuge, sreće, ljutnje... Nije li to interesantno da jedna knjiga može u jednoj osobi prouzročiti toliku revoluciju osjećaja, po meni je to čudo...
Knjiga je puna velikih rečenica, velikih misli, meni najzanimljivija je bila  "...to je metafora. Vidiš: Staviš ubojitu stvar među zube, ali joj ne daš snagu da te ubije. ..

Ovakve knjige su prava su rijetkost i blago, i treba ih preporučati i širiti dalje njenu pozitivnu energiju, riječ, veliko hvala FOKUSU koji nam je omogućio ovu poslasticu...