srijeda, 7. prosinca 2016.

Dr. Kenan Crnkić - Pazi kojeg vuka hraniš

Mene često vesele male i drugima čudne ili nevažne stvari npr. kada u naslovu neke knjige ili nekom tekstu, pjesmi i sl. primijetim spominjanje priče, pjesme ili događaja koji je i meni drag. Takvi rijetki trenuci me ispune radošću jer još netko voli istu priču koju volim i ja pa stoga možete zamisliti moju radost kada sam čula da će moj dragi Fokus objaviti knjigu naslova "Pazi kojeg vuka hraniš" jer to je poanta moje najdraže priče koju sam prvi put pročitala u knjizi Njegove Svetosti Sacinandana Swamija Put velikog rastanka. Budući da nigdje drugdje nisam čula za spominjanje te priče odmah sam poželjela znati sve o autoru i knjizi u kojoj se spominje moja najdraža priča pa sam naravno guglala: "Kenan Crnkić autor je balkanskih bestelera o uspjehu i sreći.

Njegova prva knjiga ”7 tajni uspjeha”, kao jednostavan i praktičan vodič do uspjeha, izazvala je svojevrsnu senzaciju, oborila sve rekorde prodaje, u roku od samo 10 dana od izdavanja izbila na prvo mjesto, a u prvoj godini doživjela svoje nevjerovatno 10. jubilarno izdanje, kao i prevod na više stranih jezika.

Knjiga, znakovitog naziva ”Pazi kojeg Vuka hraniš” druga je knjiga ovog iznimno popularnog autora, napisana sada već prepoznatljivim stilom koji odiše lakoćom čitanja istovremeno proizvodeći neki neobićni oblik instant motivacije i zadovoljstva. Ovo je knjiga  o sreći. Kako je pronaći, postići i trajno zadržati u našim životima.

Doktor je ekonomskih nauka i profesor na Ekonomskom Fakultetu u Sarajevu. U teorijskom smislu školovao se na brojnim univerzitetima u zemlji i inostranstvu, a specijalističke studije uspješno je okončao i na poznatoj Harvard Business School  Sjedinjene Američke Države.

U praktičnom smislu dr Crnkić uspješno je rukovodio multimilionskim korporacijama i fondacijama u privatnom, ali  i državnom vlasništvu." Izvor: http://drcrnkic.org/

Dan ili dva nakon moje više ili manje zadovoljene znatiželje, draga ekipa iz Fokusa poslala mi je knjigu na čemu im od srca zahvaljujem jer je držanje knjige u ruci konačno zadovoljilo moju znatiželju iako ne u potpunosti, ali krenimo redom.
Knjiga je na prvi pogled vrlo elegantna, mala, crna, tvrdi uvez, srebrna slova (prva misao: Ovo je kao mala crna haljina, ali među knjigama :) ). Otvorim prvu stranicu piše na crnom papiru velikim bijelim slovima: UMRIJET ČEŠ + veliki pješćani sat (prva misao: Pa ok al' ne bih baš sad). Progutam knedlu i okrenem stranicu piše opet na crnom papiru velikim bijelim slovima ali ovoga puta: POČNI ŽIVJETI + veliki pješćani sat (prva misao: Ovo će biti zanimljivo).
Potom autor kroz 7 poglavlja vrlo vizualno privlačne knjige progovara i savjetuje o sreći u tome mu pomažu motivacijske priče i citati poznatih osoba kao npr: Steve Jobs, Zig Ziglar, Meša Selimović, Pablo Picasso i mnogi drugi. Autorova premisa je da svaki dan dobivamo poklon od 86400 sekundi koje bismo trebali iskoristiti da budemo sretni i uspješni jer nikad ne znamo kada će poklon prestati stizati. Priče u knjizi su divne, meni većinom poznate i drage, neke od njih su u mom folderu s citatima, većina od njih biti će poznate svima na njih smo naletjeli "skrolajući" društenim mrežama ili ih dobili u mailovima od kolega i prijatelja što ne umanjuje njihovu ljepotu, poučnost ili sposobnost da uljepšaju dan. Knjigu sam pročitala dvaput; jednom brzo i potom još jednom polako kroz tjedan dana i oba puta zaključila sam isto: Nedostaje mi zašto! Kako to mislim?! Pa pojavila se moja vječna suputnica znatiželja. Ja znam zašto volim neku priču ili citat znam na što me nadahnula i kako mi je uljepšala život te još više zašto bih ju nekome preporučila. Ono što ne znam je kako su to priče, citati i prakse koje nam preporučuje promijenile, unaprijedile i uljepšale piščev život, što ga je nagnalo da ih stavi u knjigu? Voljela bih znati što znače njemu osobno Nadala sam da ću ga to moči sama i pitati kada sam čula da dolazi na Interliber potpisivati knjige, ali nažalost zbog velike gužve nisam uspjela, ali sam uspjela dobiti potpisanu knjigu i fotku te biti na promociji.
Na kraju, da, preporučam ovu knjigu kao početnu točku za Vašu knjigu, bilježnicu, folder, Instagram profil, fb stranicu u koji ćete stavljati priče citate, slike koje u Vama potiču ljepotu, sreću, radost, nadahnuće ukratko onog dobrog vuka. Za kraj uživajte u mojoj najdražoj priči na svijetu (ujedno i posljednjoj u ovoj knjizi), ova priča je tada 14-godišnju mene potakla na čitanje mnogih knjiga i probudila u meni glad za istraživanjem i učenjem, a sada će nadam se nekome barem uljepšati dan:

srijeda, 7. rujna 2016.

Gwen Bailey - O čemu razmišlja moj pas?

O čemu razmišlja moj pas? - Iskreno mislim da se svatko tko ima psa to zapita najmanje jednom dnevno, a oni koji imaju više pasa i češće... Ovu zanimljivu knjigu objavio je PROFIL(više o knjizi), a ja sam ju kupila na Aukciji za pomoć udruzi Deseti život iz Splita (Aukcije za pomoć udrugama i pojedincima koji pomažu napuštenim životinjama su moj najdraži način nabavke knjiga pa ću kada god budem pisala o knjizi nabavljenoj na taj način staviti i link gdje sam ju nabavila s nadom da ćete kliknuti i pridružiti se). Ovu knjigu napisala je Gwen Bailey, stručnjakinja za ponašanje životinja.
Knjiga je podijeljena u veća poglavlja koja opisuju život pasa kao društvene životinje, život u hijerarhiji, prehrambene navike i spretnost pasa, slijedeći naraštaj (odnos pasa prema štencima), kako psi shvaćaju sigurnost te odnos pasa i ljudi. Unutar svakog poglavlja slikom su prikazani psi u položajima koji su nam uglavnom dobro poznati te su iscrpno objašnjeni nakon čitanja objašnjenja shvačam da iako su nam položaji dobro poznati ponekad ih tumačimo posve pogrešno, što nas može dovesti u opasnu situaciju ako pogrešno protumačimo ponašanje psa s kojim se ne poznajemo. Potom na kraju svake stranice postoji odlomak jeste li znali koji nudi puno zanimljivih činjenica o psima npr: Jeste li znali: Dio nosa za otkrivanje mirisa je 37 puta veći u pasa nego u ljudi, a dio mozga koji prerađuje podražaje koji dolaze iz nosa u pasa je mnogo veći i složenije građe od istog područja ljudskog mozga.
Ovu knjigu smatram iznimno zanimljivom i korisnom kao izvor boljeg upoznavanja pseće vrste općenito i kao izvor informacija te mislim da bi bila zanimljiva kako ljudima koje je već osvojio pas tako i onima koji još rzmišljaju o takvoj vezi ili onima koji se boje i samo žele bolje razumjeti pse u svojoj okolini. Za razliku od većine kinološke literature u knjižarama ova knjiga je prihvatljivija cijenom što je dodatan razlog da ju imate na svojim policama. Za kraj jedna zanimljivost: ova knjiga je tiskana i uvezana u Kini te ima poseban miris i nakon godinu dana što ju imam, korice i papir su također posebni na dodir. Nadam se da će vam ova knjiga pomoći da saznate o čemu razmišlja ne samo vaš pas nego svi te da će vam postati drag priručnik.

petak, 26. kolovoza 2016.

Cody McClain Brown - Propuh, papuče & punica, Vodič za preživljavanje u Hrvatskoj

Ivin i moj doticaj s ovom knjigom dogodio se neočekivano, malo ću citirati jedan dio iz Cody-jeve knjige jer baš dočarava način kako smo mi došle na promociju njegove knjige.
"Život je čudan. Baš kad krenete prema jednom odredištu, zapušu vjetrovi sudbine i odvedu vas na neko potpuno drugo mjesto."
Kao što sam ranije spomenula bile smo pozvane na promociju jedne knjige i na njen tulum, ali kako je tulum bio organiziran na teško dostupnom mjestu za osobe s posebnim potrebama (kolica), kada smo čule da se održava još jedna promocija odlučile smo ostati. Uzele smo knjigu u ruke, pročitale naslov koji nam je bio nespojiv s riječju vodič, zatim ugledale naslovnicu knjige gdje se nalazi par bosih nogu na šljunčanoj plaži s malim morskim ježičem. Što se opet ne slaže s naslovom knjige papuče, a slika je bosih nogu, e dragi Cody odmah si nas na početku zaintrigirao, zbunio.




Ovo je fenomenalni vodič iz očiju splitskog zeta Cody-ja, vodič koji nam prikazuje kulturološke, financijske/ekonomske, političke, društvene razlike između Hrvatske i Amerike. Moram priznati da je ova knjiiga imala kod mene jako puno miješanih osjećaja, imam dojam da ih knjiga malo i sama nameće, ali najviše me je nasmijala i dala osjećaj sreće. Sreće, jer mi je Cody ukazao kako mogu biti jako sretna što živim u zemlji gdje je ljudima još uvijek stalo jedno do drugih, gdje će vam ljudi pokušati pomoći, gdje će vas nahraniti i dobro ugostiti, HVALA ti Cody što si nam ovom knjigom ukazao koliko možemo biti sretni što živimo u društvu gdje nam je bitno da za ručkom svi budu siti i zadovoljni, da kada dolazimo i odlazimo od nekuda da mislimo na svoje bližnje te da ih počastimo nekom sitnicom iz mjesta kojeg dolazi.

Naravno imamo i mi nekakvih društvenih nedorečenosti koje bi trebali promjeniti, koje je Cody na vrlo lijep i čak dosta pozitivan i humorističan način opisao, a to glasi ovako iz 27 poglavlja Redovi "... Najveći redovi koje sam u životu vidio prije dolaska u Hrvatsku bilu su 1988. u Disney Worldu. Zapravo, činilo mi se da se Disney World sastoji isključivo od redova, što je zajedničko Hrvatskoj i "najsretnijem mjestu na svijetu". Razlika je u tome što vas većina redova u Disney Worldu dovede do atrakcija poput Pirata s Kariba ili Kuće duhova. Većina redova u Hrvatskoj dovede vas do potrebe da se sagnete kako biste razgovarali s nekim kroz uzak prorez u staklu šaltera. Hrvatski redovi puki su simboli diskriminacijskog (i često neučinkovitog) sustava. Na dvije strane tog šaltera nalazimo se MI i ONI. Oni imaju moć, informaciju, pristup. Oni - bolnčari, birokrati, prodavači karata. Red je poput niti života, dok mi poredani pred Suđenicima čekamo da vidimo hoće li nas doktor primiti, imamo li sve papire za vizu, osobnu iskaznicu, parkirnu dozvolu. Ili stanemo u red čisto da pitamo gdje je neki drugi red. Želite nešto u Hrvatskoj? Da? ONDA STANITE U RED!!!..."

Dio knjige zbog kojeg sam vrištala od smjeha je kada punica Vida pije kavu i pokušava pušit cigaretu u Americi, odmah sam si u glavi složila sliku svoje majke koja na isti način promatra papirnatu šalicu od Starbucks-a, a vi dragi čitatelji ovoga bloga, ukoliko želite smijati se i vidjeti razlike između Hrvatske i Amerike, vidjeti kako se Cody snašao u Lijepoj Našoj, jednostavno ćete morati pročitati i uživati u ovom vodiču koji je izdao AlgoritamViše o knjizi 
A Cody-a možete pratiti i na Fb-u.
P.S. Ja sam tu iza objektiva,  a Iva je na fotkama



četvrtak, 11. kolovoza 2016.

Andy Weir - Marsovac

Na čitanje ove zanimljive knjige u izdanju ALGORITAM (više o knjizi), osim činjenice da svi pričaju o njoj i o filmu po njoj te da je Matt Daemon nominiran i dobio hrpu nagrada za utjelovljenje glavnog lika ove knjige, osim svih tih činjenica na čitanje me najviše nagnao prilog koji sam vidjela na tv o misiji Mars One. Mars One je jednosmjerna ljudska misija za Mars s ciljem naseljavanja i života na Marsu s planom polijetanja 2026. Znači ne u filmu, ne u knjizi nego u stvarnosti. Naravno moja mašta se rasplamsala i upravo u tom trenutku jedan dragi prijatelj mi donosi ovu knjigu.
Mark Watney je astronaut jedan od sretnika odabranih da šeću površinom Marsa, a šestog dana misije i jedini jer ga posada ostavlja na Marsu i prekida misiju misleći da je Mark poginuo od posljedica pješčane oluje. Naravno, Mark je živ i dolazi svijesti te shvaća da je sam na cijelom planetu i tu počinje njegova borba za preživljavanje na ovom iznimno negostoljubivom planetu bez mogućnosti komunikacije sa NASA-om tj. Zemljom. Dakle, nema načina da ikome dojavi da je živ, ima ograničene resurse (kisika, vode i hrane) te iznimno negostoljubivu okolinu u kojoj samo jedan pogrešan korak ili inače malena greška ili previd mogu značiti smrt. Na sreću Mark Watney ima još nešto - nesalomljiv duh te se odbija pomiriti s takvom sudbinom bez borbe. Osim toga on je je iznimno inteligentan i domišljat inžinjer strojarstva i botaničar (zna kako stvari funkcioniraju i kako ih popraviti te kako uzgojiti bilo što), ta znanja mu možda mogu pomoći da preživi te uza sve to ima super smisao za humor i stvarno je duhovit, zabavan i drag tip. Sve što se događa saznajemo iz Markovih dnevničkih bilješki koje kao dobar astronaut piše za NASA-u. zato sam vrlo brzo postala Markov vatreni navijač jer on je takav da mu jednostavno morate držati fige, značajan dio Markovih bilješki su i opisi svih znanstvenih stvari koje Mark radi.
Tu otprilike počinju moji problemi s Marsovcem jer ja nisam znanstveni tip i žao mi je što nisam pridavala više pozornosti matematici, fizici, kemiji i biologiji jer bih bolje razumjela i samim time više uživala u opisima Markovih pothvata, ovako se zbog čestog "guglanja" i ispitivanja onih koji znaju više, imam sreću što je moj tata slične struke kao Mark i hvala mu što je strpljivo podnosio i odgovarao na moja brojna pitanja i potpitanja (preskakanje dijelova knjige smatram neprihvatljivim), moje čitanje ove knjige produžilo na nekoliko mjeseci. Još jedan razlog mom dugom čitanju ove knjige je što ono čitam prilično ozbiljno doživljavam, a život na Marsu nije lak i očito podliježe Murphyevim Zakonima pa sam se često morala odmoriti.
Ipak, drago mi je da sam pročitala Marsovca jer sam naučila ponešto o putovanjima u svemir, Marsu, životu na Marsu tako da mi se misija Mars One više ne čini nimalo romantičnom idejom. Svaka čast piscu Andyu Weiru na svom učenju i istraživanju koje je moralo prethoditi pisanju ove knjige. Knjigu bih preporučila ljudima koji vole i razumiju znanost i koji sanjaju o putovanju u svemir i općenito pustolovinama. Drago mi je što sam pročitala knjigu toliko različitu od onih kakve inače čitam. Hvala prijatelju koji mi je posudio knjigu. Istoimeni film snimljen prema knjizi od srca preporučujem svima.


srijeda, 20. srpnja 2016.

Catherine Anderson - Anniena pjesma

Knjiga predivne naslovnice u izdanju Znanja, (više o knjizi) lijepog naziva, po svemu sudeći, pomislili bi ste da je riječ o tipičnom ljubavnom romanu, ali ovo definitivno nije tipični ljubić.
Annie, lijepa, mlada, plaha djevojka živi u svom prilično osamljenom svijetu, svi ju smatraju mutavom, a zapravo je Annie u mladim danima dobila visoku temperaturu, te je izgubila sluh i govor, te je od mali nogu gluhonijema. Roditelji joj nikada nisu pružili pravu ljubav podršku i pažnju, isto kao i okolina, što više ta joj okolina upravo naudi, Douglas mlad, bogat i zao, siluje Annie i napravi joj dijete.
Alex stariji brat Douglasa, zbog osjećaja srama i krivnje odlučuje oženiti Annie i odgojiti, othraniti dijete kao da je njegovo. Annie mu u kratkom vremenu priraste srcu.
Iako ja nisam ljubitelj ljubića, moram priznati da mi se svidjela knjiga iako ima mučan početak, koji osim što prikazuje neuke i zatucane osobe koje se grozno odnose prema osobi s invaliditetom, još sadrži grozne scene silovanja, ali kako radnja teče knjiga ima vrlo poučne dijelove o odnosima u obiteljima, društvu i okolini i koliko su ljudi još zatucani sa dijelom "što će selo reći".
Voljela bih da je malo više knjiga pisana iz Annine perspektive gdje je bilo vrlo interesantno vidjeti kako zaključuje osoba na razini šestogodišnjakinje, a opet u koži odrasle osobe. Iako je knjiga pisana o dobu 1890 vrlo se lako može usporediti s današnjim vremenom jer na žalost mnogi se u glavama nisu odmaknuli iz kalupa Anninih roditelja koji su po mome viđenju bili vrlo zatucani i žalosno je da su neke osobe sebi bitnije nego vlastito dijete bilo ono s posebnim potrebama ili ne.
Ova knjiga vam se ili sviđa ili ne on trenutka kada ju uzmete u ruke, jer ako prođete prva tri poglavlja gdje su sve ružne stvari i nastavite čitati bez ikakvih problema onda vam se se mora svidjeti.

ponedjeljak, 18. srpnja 2016.

Veronica Henry - A Sea Change (Krivo je more)



Ovu  knjigicu idealnu za ponijeti na odmor, putovanje ili ležaljku u vrt, čitala sam na engleskom jeziku jer nisam znala da je objavljena i kod nas također, zaljubila sam se u predivnu ljetnu naslovnicu. Englesko izdanje kupila sam preko BookDepository-a. BookDepository preporučam svima koji čitaju na engleskom jer je poštarina besplatna, knjige brzo stignu, a dobiti poštu iz Londona poseban je osjećaj. U hrvatskome prijevodu knjiga se zove Krivo je more (više o knjizi), a objavio ju je Mozaik Knjiga, isto tako ima prekrasnu, slatku, ljetnu naslovnicu i iskreno nije mi je jasno kako mi je promaknula.



Priča nas vodi u Everdene mali, turistički grad uz more (jako je lijepo opisan, vidjet ćete ga pred očima čim počnete čitati). Jenna je svima poznata kao The Ice Cream Girl i to joj ime ni malo ne smeta, uostalom ima puno gorih poslova od prodavanja sladoleda uz more.
Jednog vrućeg ljetnog dana sve se mijenja i Jenna je suočena s najtežom odlukom u svome životu. Craig provodi svaki slobodan trenutak u bungalovu koji je unajmio u Everdene -u s još nekoliko prijatelja s posla. To je savršen odmor od njegovog stresnog posla, a on obožava i surfati. Jednog vikenda primjetiti će djevojku na plaži - iz svih pogrešnih razloga. Za Jennu i Craiga to je slučajan susret koji bi im mogao promijeniti živote zauvijek!



Zanima Vas što je bilo dalje? Uzmite i čitajte super je. Kada su me pozvali na vikend uz more odmah sam znala koja će mi knjiga biti savršena suputnica za čitanje po putu. Najbolji dio knjige mi je glazba koja ima jako važnu ulogu u životu glavnog ženskog lika Jenne gotovo toliko da je dignuta na razinu sporednog lika, posebno pjesma Beautiful - Christina Aguilera, stoga ako volite kratke, ali slatke, ljetne knjige od srca preporučam A Sea Change (Krivo je more) istinska je uživancija.

subota, 9. srpnja 2016.

Victoria Hislop - Otok

Ovo je jedna od meni najdražih knjiga i odlučila sam ju recenzirati, knjiga mi se jako svidjela od stila pisanja, do teme, pa do likova i mjesta radnje. Knjigu je kod nas u Hrvatskoj objavio Profil.
Mlada Alexis nikada nije zapravo znala majčinu povijest i povijest svoje obitelji s majčine strane, kako je sama željela preispitati sebe, a to joj nije bilo moguće bez znanja u povijest svoje obitelji odlučila je otići u majčino rodno selo Paka,otok Kreta, Grčka, kako bi sama otkrila priču. Prije odlaska majka ju je uputila na svoju prijateljicu iz mladosti Fotini te joj dala pismo koje će ponuditi odgovore na sva pitanja. Stigavši u majčino rodno selo prvo što Alexis zaintrigira je otok odvojen tankim pojasom mora, pod nazivom Spinalonga, otok poznat po koloniji gubavaca. Kada Alexis pronađe Fotini, napokon otkriva priču o životu njene prabake Elene, njezinim dvjema kćerima, potresnu priču o obitelji, ratu, bolesti, ljubavi i politici.
Otok je postao važan dio slagalice za prošlost, sadašnjost i budućnost te za Alexsisin život.

Voljela bih i da knjiga kaže nešto i sama za sebe:  
..'Napokon nije vidjela poniženje, nego junaštvo, nije vidjela podmuklost, nego strast, ne lepru nego ljubav. Sve je sad izašlo na svijetlost dana, rane su razotkrivene i barem je postojala mogućnost da će zarasti. Nije bilo ničeg sramotnog u svemu tome.'' ...
 

Ovo je snažna knjiga o ljubavi, nadi, junaštvu i obiteljskoj povijesti i ući nas da obitelj ne biramo nego se rađamo u njoj ma kakva ona bila tvoja je. Meni se knjiga posebno svidjela jer nosi tu snažnu poruku da se ne treba sramiti nikada ono što jesi i od kuda potječeš. 
Imala sam priliku i čast upoznati gđu. Hislop kada je bila u Zagrebu na Interliberu prije nekoliko godina, i imam veliku sreću da mi je moj primjerak knjigice potpisala. 
Svakako preporuka SVIMA koji nisu pročitali ovu knjigu da je obavezno pročitaju, a slobodno komentiraju tu dali im se svidjela. Eh da i da ne zaboravim po ovoj fenomenalnoj knjizi je napravljena i Grčka TV-serija koja je prije nekoliko godina prikazivana na našim malim ekranima u Hrvatskoj, a mislim da se može negdje pogledati i na internetu (tako sam ja gledala ali to je bilo davno).