Kada poznata čikaška odvjetnica Taylor Donnovan na privremenom radu u Los Angelesu, dobije zadatak pomoći glumcu Jasonu Andrewsu poznatom kao najseksi frajer na svijetu da se pripremi za ulogu odvjetnika u novom filmu upadnemo u zabavnu, slatku i opuštajuću romantičnu komediju. U kojoj ima dosta smješnih obrata, dijaloga koje dok čitate imate osjećaj da gledate pred sobom te zanimljivih i realističnih opisa kako odvjetničkog tako i svijeta industrije zabave. Dok sam čitala u ulozi Taylor zamišljala sam Juliju Roberts, a u ulozi Jasona zamišljala sam Vina Diesela, inače svi su likovi vrlo živo opisani i za svakog će vam sigurno netko pasti na pamet. Meni je ova knjiga super jer mi je uljepšala koji dan (namjerno sam razvlačila da mi duže traje iako nije obimna), te me opustila, odmorila i razveselila na sličan način kao neki ukusni kolač i čokolada ili dobra mjuza... pravi užitak te ju u takve svrhe od srca preporučujem i dajem joj čistu peticu. Ova knjiga je objavljena u biblioteci Ljubav&Strast Plus koju objavljuje nakladnik Znanje (više o knjizi) Objavljena su djela Julie James (Najseksi frajer na svijetu zaseban roman te serija FBI/US Attorney koji se sastoji od 6 knjiga), Marie Force (prve 3 knjige serije Green Mountain, nadam se objavljivanju i ostatka serije). Trenutno se objavljuju knjige spisateljice Jill Shalvis (serija Animal Magnetism). Totalno sam se zaljubila u sve te slatke male knjige, tako da će uskoro biti još recenzija knjiga iz ove divne biblioteke.
Na Interliberu sam se počastila ovim izdanjem (više o knjizi) budući da sam velika ljubiteljica glazbe raznih vrsta i podvrsta, nisam sveznajuća, a Google iako jest moj jako dobar prijatelj nije uvijek praktičan pa sam imala potrebu za jednom ovakvom knjigom u kojoj piše što je što i u koju mogu uvijek zaviriti ako mi nešto nije jasno i na koju se mogu osloniti kao na stručnu tim više što je uz svaki glazbeni žanr navedeno nekoliko izvođača i albuma koji najbolje odlikuju određenu vrstu glazbe i preporučuju se poslušati. Osim navedenih razloga moja strast su knjige o glazbi, što znači da skupljam knjige o glazbi i glazbenicima koje volim pa se ovo izdanje nametnulo samo po sebi kao must - have i must - buy. Čini mi se da same natuknice o glazbenim žanrovima variraju u dužini i kvaliteti i same natuknice ovisno o tome koliko su bliski i dragi samom autoru pa su tako neke natuknice gotovo eseji dok se neke sastoje od rečenice ili dvije te jednostavno traže podrobnija objašnjenja. Iznimno mi je drago što se u pojmovniku našlo mjesta za natuknice kao što su latin rock, salsa ili kubanski son te kao velika zaljubljenica pa samim time i poznavateljica tih žanrova mogu reći da su opisani korektno i da su preporučeni najpoznatiji albumi koji su dobro upoznavanje s određenim žanrom. S druge strane npr. o vrstama i podvrstama elektronske glazbe nažalost ne znam gotovo ništa i ne razlikujem ih pretjerano, ali ni sam pojmovnik mi nije pomogao u raspršivanju neznanja. Također neke vrste glazbe sam pisac opisuje na način da ste odmah ponukani poslušati neki od preporučenih albuma, dok neke vrste obrađuje vrlo enciklopedijski i tu se vidi piščeva bliskost određenim vrstama glazbe koja možda baš i nije primjerena izdanju ovoga tipa. Bolji poznavatelji od mene sigurno bi imali još opaski pa neću cjepidlačiti.
Nažalost moram se osvrnuti na ono što me jako naživciralo, a to su natuknice kojima se opisuju fanovi i groupie, stoga ću ih prepisati u cjelosti:"Fan = Fanatičan pripadnik, odani sljedbenik, navijač ili naprosto žestoki ljubitelj određene vrste glazbe ili pop i rock zvijezda.
Groupie = Fanatične pripadnice fan klubova ili vatrene pristaše glazbenika koje posvuda prate svoje idole nastojeći s njima uspostaviti i seksualni odnos."
Nisam i NISAM i mislim da pod hitno trebamo novu terminologiju u POP kulturi i komunikaciji jer je ova postojeća ružna, uvredljiva, ponižavajuća (pogotovo za cure) i netočna.
Smatram da ljudi koji troše svoje vrijeme, novac, (a pogotovo oni koji troše džeparac, invalidnine,i sl), mentalne, duhovne i sve ostale kapacitete, da bi putovali na nečije koncerte, kupovali nečije albume, učili nove jezike i stvari da bi razumjeli o čemu netko pjeva i govori itd zaslužuju neki ljepši pozitvniji naziv jer cijela glazbena industrija postoji zbog njih i počiva na njima te zaslužuju poštovanje i zahvalnost ne samo glazbenika koje vole nego i tzv. stručne javnosti. Budući da ne postoje službene definicije ovih socioloških pojava smatram da ih je gospodin Gall mogao opisati ljepšim riječima budući da su to jedine dvije natuknice u kojima se spominju slušatelji radi kojih Pojmovnik i postoji.
Na kraju, dali da kupite i čitate Pojmovnik? Ne znam ni sama ovakve literature na našim tržištima jako nedostaje. Mislim da bi sam gosp Gall bolje zaplovio u leksikonu tipa: 101 album koji jednostavno morate čuti ako volite mjuzu, dok mu pisanje definicija nije baš leglo najbolje, ali zasad je Pojmovnik jedino izdanje takvog tipa koje imamo. Pa tko voli nek izvoli. Nadam se budućnosti s puno glazbenih novina, članaka i knjiga tj. konkurencijom i većim zanimanjem publike što će dovesti do kvantitete, ali i kvalitetnijih izdanja te većeg poštovanja samih glazbenih konzumenata.
19. siječnja 1809. godine u Bostonu, rodio se Edgar Allan Poe, pjesnik, pripovjedač, prozaist. Meni jedna od najintrigantnijih osoba svjetske književnosti i najdraži pjesnik. Smrt roditelja u ranom djetinjstvu, siromaštvo, izbacivanje sa dva fakulteta, nesretne ljubavi,bolest i smrt supruge alkoholizam, kocka te niz drugih nedaća učinile su da Poe uvijek živi na rubu egzistencije, ali i na rubu razuma. Unatoč svim problemima ostavio je veliki opus poezije, kratkih priča i romana kojima je nadahnuo mnoge pjesnike i pisce koji će doći poslije njega, ali ne samo njih, nego i svijet stripa, filma, televizije, kazališta i glazbe. S Vama ću podijeliti njegovu najpoznatiju pjesmu The Raven (Gavran) koja je razlog što sam zavoljela poeziju na engleskom jeziku.
The Raven BY EDGAR ALLAN POE
Once upon a midnight dreary, while I pondered, weak and weary,
Over many a quaint and curious volume of forgotten lore—
While I nodded, nearly napping, suddenly there came a tapping,
As of some one gently rapping, rapping at my chamber door.
“’Tis some visitor,” I muttered, “tapping at my chamber door—
Only this and nothing more.”
Ah, distinctly I remember it was in the bleak December;
And each separate dying ember wrought its ghost upon the floor.
Eagerly I wished the morrow;—vainly I had sought to borrow
From my books surcease of sorrow—sorrow for the lost Lenore—
For the rare and radiant maiden whom the angels name Lenore—
Nameless here for evermore.
And the silken, sad, uncertain rustling of each purple curtain
Thrilled me—filled me with fantastic terrors never felt before;
So that now, to still the beating of my heart, I stood repeating
“’Tis some visitor entreating entrance at my chamber door—
Some late visitor entreating entrance at my chamber door;—
This it is and nothing more.”
Presently my soul grew stronger; hesitating then no longer,
“Sir,” said I, “or Madam, truly your forgiveness I implore;
But the fact is I was napping, and so gently you came rapping,
And so faintly you came tapping, tapping at my chamber door,
That I scarce was sure I heard you”—here I opened wide the door;—
Darkness there and nothing more.
Deep into that darkness peering, long I stood there wondering, fearing,
Doubting, dreaming dreams no mortal ever dared to dream before;
But the silence was unbroken, and the stillness gave no token,
And the only word there spoken was the whispered word, “Lenore?”
This I whispered, and an echo murmured back the word, “Lenore!”—
Merely this and nothing more.
Back into the chamber turning, all my soul within me burning,
Soon again I heard a tapping somewhat louder than before.
“Surely,” said I, “surely that is something at my window lattice;
Let me see, then, what thereat is, and this mystery explore—
Let my heart be still a moment and this mystery explore;—
’Tis the wind and nothing more!”
Open here I flung the shutter, when, with many a flirt and flutter,
In there stepped a stately Raven of the saintly days of yore;
Not the least obeisance made he; not a minute stopped or stayed he;
But, with mien of lord or lady, perched above my chamber door—
Perched upon a bust of Pallas just above my chamber door—
Perched, and sat, and nothing more.
Then this ebony bird beguiling my sad fancy into smiling,
By the grave and stern decorum of the countenance it wore,
“Though thy crest be shorn and shaven, thou,” I said, “art sure no craven,
Ghastly grim and ancient Raven wandering from the Nightly shore—
Tell me what thy lordly name is on the Night’s Plutonian shore!”
Quoth the Raven “Nevermore.”
Much I marvelled this ungainly fowl to hear discourse so plainly,
Though its answer little meaning—little relevancy bore;
For we cannot help agreeing that no living human being
Ever yet was blessed with seeing bird above his chamber door—
Bird or beast upon the sculptured bust above his chamber door,
With such name as “Nevermore.”
But the Raven, sitting lonely on the placid bust, spoke only
That one word, as if his soul in that one word he did outpour.
Nothing farther then he uttered—not a feather then he fluttered—
Till I scarcely more than muttered “Other friends have flown before—
On the morrow he will leave me, as my Hopes have flown before.”
Then the bird said “Nevermore.”
Startled at the stillness broken by reply so aptly spoken,
“Doubtless,” said I, “what it utters is its only stock and store
Caught from some unhappy master whom unmerciful Disaster
Followed fast and followed faster till his songs one burden bore—
Till the dirges of his Hope that melancholy burden bore
Of ‘Never—nevermore’.”
But the Raven still beguiling all my fancy into smiling,
Straight I wheeled a cushioned seat in front of bird, and bust and door;
Then, upon the velvet sinking, I betook myself to linking
Fancy unto fancy, thinking what this ominous bird of yore—
What this grim, ungainly, ghastly, gaunt, and ominous bird of yore
Meant in croaking “Nevermore.”
This I sat engaged in guessing, but no syllable expressing
To the fowl whose fiery eyes now burned into my bosom’s core;
This and more I sat divining, with my head at ease reclining
On the cushion’s velvet lining that the lamp-light gloated o’er,
But whose velvet-violet lining with the lamp-light gloating o’er,
She shall press, ah, nevermore!
Then, methought, the air grew denser, perfumed from an unseen censer
Swung by Seraphim whose foot-falls tinkled on the tufted floor.
“Wretch,” I cried, “thy God hath lent thee—by these angels he hath sent thee
Respite—respite and nepenthe from thy memories of Lenore;
Quaff, oh quaff this kind nepenthe and forget this lost Lenore!”
Quoth the Raven “Nevermore.”
“Prophet!” said I, “thing of evil!—prophet still, if bird or devil!—
Whether Tempter sent, or whether tempest tossed thee here ashore,
Desolate yet all undaunted, on this desert land enchanted—
On this home by Horror haunted—tell me truly, I implore—
Is there—is there balm in Gilead?—tell me—tell me, I implore!”
Quoth the Raven “Nevermore.”
“Prophet!” said I, “thing of evil!—prophet still, if bird or devil!
By that Heaven that bends above us—by that God we both adore—
Tell this soul with sorrow laden if, within the distant Aidenn,
It shall clasp a sainted maiden whom the angels name Lenore—
Clasp a rare and radiant maiden whom the angels name Lenore.”
Quoth the Raven “Nevermore.”
“Be that word our sign of parting, bird or fiend!” I shrieked, upstarting—
“Get thee back into the tempest and the Night’s Plutonian shore!
Leave no black plume as a token of that lie thy soul hath spoken!
Leave my loneliness unbroken!—quit the bust above my door!
Take thy beak from out my heart, and take thy form from off my door!”
Quoth the Raven “Nevermore.”
And the Raven, never flitting, still is sitting, still is sitting
On the pallid bust of Pallas just above my chamber door;
And his eyes have all the seeming of a demon’s that is dreaming,
And the lamp-light o’er him streaming throws his shadow on the floor;
And my soul from out that shadow that lies floating on the floor
Shall be lifted—nevermore!
Mene često vesele male i drugima čudne ili nevažne stvari npr. kada u naslovu neke knjige ili nekom tekstu, pjesmi i sl. primijetim spominjanje priče, pjesme ili događaja koji je i meni drag. Takvi rijetki trenuci me ispune radošću jer još netko voli istu priču koju volim i ja pa stoga možete zamisliti moju radost kada sam čula da će moj dragi Fokus objaviti knjigu naslova "Pazi kojeg vuka hraniš" jer to je poanta moje najdraže priče koju sam prvi put pročitala u knjizi Njegove Svetosti Sacinandana Swamija Put velikog rastanka. Budući da nigdje drugdje nisam čula za spominjanje te priče odmah sam poželjela znati sve o autoru i knjizi u kojoj se spominje moja najdraža priča pa sam naravno guglala: "Kenan Crnkić autor je balkanskih bestelera o uspjehu i sreći. Njegova prva knjiga ”7 tajni uspjeha”, kao jednostavan i praktičan vodič do uspjeha, izazvala je svojevrsnu senzaciju, oborila sve rekorde prodaje, u roku od samo 10 dana od izdavanja izbila na prvo mjesto, a u prvoj godini doživjela svoje nevjerovatno 10. jubilarno izdanje, kao i prevod na više stranih jezika. Knjiga, znakovitog naziva ”Pazi kojeg Vuka hraniš” druga je knjiga ovog iznimno popularnog autora, napisana sada već prepoznatljivim stilom koji odiše lakoćom čitanja istovremeno proizvodeći neki neobićni oblik instant motivacije i zadovoljstva. Ovo je knjiga o sreći. Kako je pronaći, postići i trajno zadržati u našim životima. Doktor je ekonomskih nauka i profesor na Ekonomskom Fakultetu u Sarajevu. U teorijskom smislu školovao se na brojnim univerzitetima u zemlji i inostranstvu, a specijalističke studije uspješno je okončao i na poznatoj Harvard Business School Sjedinjene Američke Države. U praktičnom smislu dr Crnkić uspješno je rukovodio multimilionskim korporacijama i fondacijama u privatnom, ali i državnom vlasništvu." Izvor: http://drcrnkic.org/
Dan ili dva nakon moje više ili manje zadovoljene znatiželje, draga ekipa iz Fokusa poslala mi je knjigu na čemu im od srca zahvaljujem jer je držanje knjige u ruci konačno zadovoljilo moju znatiželju iako ne u potpunosti, ali krenimo redom.
Knjiga je na prvi pogled vrlo elegantna, mala, crna, tvrdi uvez, srebrna slova (prva misao: Ovo je kao mala crna haljina, ali među knjigama :) ). Otvorim prvu stranicu piše na crnom papiru velikim bijelim slovima: UMRIJET ČEŠ + veliki pješćani sat (prva misao: Pa ok al' ne bih baš sad). Progutam knedlu i okrenem stranicu piše opet na crnom papiru velikim bijelim slovima ali ovoga puta: POČNI ŽIVJETI + veliki pješćani sat (prva misao: Ovo će biti zanimljivo). Potom autor kroz 7 poglavlja vrlo vizualno privlačne knjige progovara i savjetuje o sreći u tome mu pomažu motivacijske priče i citati poznatih osoba kao npr: Steve Jobs, Zig Ziglar, Meša Selimović, Pablo Picasso i mnogi drugi. Autorova premisa je da svaki dan dobivamo poklon od 86400 sekundi koje bismo trebali iskoristiti da budemo sretni i uspješni jer nikad ne znamo kada će poklon prestati stizati. Priče u knjizi su divne, meni većinom poznate i drage, neke od njih su u mom folderu s citatima, većina od njih biti će poznate svima na njih smo naletjeli "skrolajući" društenim mrežama ili ih dobili u mailovima od kolega i prijatelja što ne umanjuje njihovu ljepotu, poučnost ili sposobnost da uljepšaju dan. Knjigu sam pročitala dvaput; jednom brzo i potom još jednom polako kroz tjedan dana i oba puta zaključila sam isto: Nedostaje mi zašto! Kako to mislim?! Pa pojavila se moja vječna suputnica znatiželja. Ja znam zašto volim neku priču ili citat znam na što me nadahnula i kako mi je uljepšala život te još više zašto bih ju nekome preporučila. Ono što ne znam je kako su to priče, citati i prakse koje nam preporučuje promijenile, unaprijedile i uljepšale piščev život, što ga je nagnalo da ih stavi u knjigu? Voljela bih znati što znače njemu osobno Nadala sam da ću ga to moči sama i pitati kada sam čula da dolazi na Interliber potpisivati knjige, ali nažalost zbog velike gužve nisam uspjela, ali sam uspjela dobiti potpisanu knjigu i fotku te biti na promociji.
Na kraju, da, preporučam ovu knjigu kao početnu točku za Vašu knjigu, bilježnicu, folder, Instagram profil, fb stranicu u koji ćete stavljati priče citate, slike koje u Vama potiču ljepotu, sreću, radost, nadahnuće ukratko onog dobrog vuka. Za kraj uživajte u mojoj najdražoj priči na svijetu (ujedno i posljednjoj u ovoj knjizi), ova priča je tada 14-godišnju mene potakla na čitanje mnogih knjiga i probudila u meni glad za istraživanjem i učenjem, a sada će nadam se nekome barem uljepšati dan:
O čemu razmišlja moj pas? - Iskreno mislim da se svatko tko ima psa to zapita najmanje jednom dnevno, a oni koji imaju više pasa i češće... Ovu zanimljivu knjigu objavio je PROFIL, (više o knjizi), a ja sam ju kupila na Aukciji za pomoć udruzi Deseti život iz Splita (Aukcije za pomoć udrugama i pojedincima koji pomažu napuštenim životinjama su moj najdraži način nabavke knjiga pa ću kada god budem pisala o knjizi nabavljenoj na taj način staviti i link gdje sam ju nabavila s nadom da ćete kliknuti i pridružiti se). Ovu knjigu napisala je Gwen Bailey, stručnjakinja za ponašanje životinja.
Knjiga je podijeljena u veća poglavlja koja opisuju život pasa kao društvene životinje, život u hijerarhiji, prehrambene navike i spretnost pasa, slijedeći naraštaj (odnos pasa prema štencima), kako psi shvaćaju sigurnost te odnos pasa i ljudi. Unutar svakog poglavlja slikom su prikazani psi u položajima koji su nam uglavnom dobro poznati te su iscrpno objašnjeni nakon čitanja objašnjenja shvačam da iako su nam položaji dobro poznati ponekad ih tumačimo posve pogrešno, što nas može dovesti u opasnu situaciju ako pogrešno protumačimo ponašanje psa s kojim se ne poznajemo. Potom na kraju svake stranice postoji odlomak jeste li znali koji nudi puno zanimljivih činjenica o psima npr: Jeste li znali: Dio nosa za otkrivanje mirisa je 37 puta veći u pasa nego u ljudi, a dio mozga koji prerađuje podražaje koji dolaze iz nosa u pasa je mnogo veći i složenije građe od istog područja ljudskog mozga.
Ovu knjigu smatram iznimno zanimljivom i korisnom kao izvor boljeg upoznavanja pseće vrste općenito i kao izvor informacija te mislim da bi bila zanimljiva kako ljudima koje je već osvojio pas tako i onima koji još rzmišljaju o takvoj vezi ili onima koji se boje i samo žele bolje razumjeti pse u svojoj okolini. Za razliku od većine kinološke literature u knjižarama ova knjiga je prihvatljivija cijenom što je dodatan razlog da ju imate na svojim policama. Za kraj jedna zanimljivost: ova knjiga je tiskana i uvezana u Kini te ima poseban miris i nakon godinu dana što ju imam, korice i papir su također posebni na dodir. Nadam se da će vam ova knjiga pomoći da saznate o čemu razmišlja ne samo vaš pas nego svi te da će vam postati drag priručnik.
Ivin i moj doticaj s ovom knjigom dogodio se neočekivano, malo ću citirati jedan dio iz Cody-jeve knjige jer baš dočarava način kako smo mi došle na promociju njegove knjige.
"Život je čudan. Baš kad krenete prema jednom odredištu, zapušu vjetrovi sudbine i odvedu vas na neko potpuno drugo mjesto."
Kao što sam ranije spomenula bile smo pozvane na promociju jedne knjige i na njen tulum, ali kako je tulum bio organiziran na teško dostupnom mjestu za osobe s posebnim potrebama (kolica), kada smo čule da se održava još jedna promocija odlučile smo ostati. Uzele smo knjigu u ruke, pročitale naslov koji nam je bio nespojiv s riječju vodič, zatim ugledale naslovnicu knjige gdje se nalazi par bosih nogu na šljunčanoj plaži s malim morskim ježičem. Što se opet ne slaže s naslovom knjige papuče, a slika je bosih nogu, e dragi Cody odmah si nas na početku zaintrigirao, zbunio.
Ovo je fenomenalni vodič iz očiju splitskog zeta Cody-ja, vodič koji nam prikazuje kulturološke, financijske/ekonomske, političke, društvene razlike između Hrvatske i Amerike. Moram priznati da je ova knjiiga imala kod mene jako puno miješanih osjećaja, imam dojam da ih knjiga malo i sama nameće, ali najviše me je nasmijala i dala osjećaj sreće. Sreće, jer mi je Cody ukazao kako mogu biti jako sretna što živim u zemlji gdje je ljudima još uvijek stalo jedno do drugih, gdje će vam ljudi pokušati pomoći, gdje će vas nahraniti i dobro ugostiti, HVALA ti Cody što si nam ovom knjigom ukazao koliko možemo biti sretni što živimo u društvu gdje nam je bitno da za ručkom svi budu siti i zadovoljni, da kada dolazimo i odlazimo od nekuda da mislimo na svoje bližnje te da ih počastimo nekom sitnicom iz mjesta kojeg dolazi.
Naravno imamo i mi nekakvih društvenih nedorečenosti koje bi trebali promjeniti, koje je Cody na vrlo lijep i čak dosta pozitivan i humorističan način opisao, a to glasi ovako iz 27 poglavlja Redovi "... Najveći redovi koje sam u životu vidio prije dolaska u Hrvatsku bilu su 1988. u Disney Worldu. Zapravo, činilo mi se da se Disney World sastoji isključivo od redova, što je zajedničko Hrvatskoj i "najsretnijem mjestu na svijetu". Razlika je u tome što vas većina redova u Disney Worldu dovede do atrakcija poput Pirata s Kariba ili Kuće duhova. Većina redova u Hrvatskoj dovede vas do potrebe da se sagnete kako biste razgovarali s nekim kroz uzak prorez u staklu šaltera. Hrvatski redovi puki su simboli diskriminacijskog (i često neučinkovitog) sustava. Na dvije strane tog šaltera nalazimo se MI i ONI. Oni imaju moć, informaciju, pristup. Oni - bolnčari, birokrati, prodavači karata. Red je poput niti života, dok mi poredani pred Suđenicima čekamo da vidimo hoće li nas doktor primiti, imamo li sve papire za vizu, osobnu iskaznicu, parkirnu dozvolu. Ili stanemo u red čisto da pitamo gdje je neki drugi red. Želite nešto u Hrvatskoj? Da? ONDA STANITE U RED!!!..."
Dio knjige zbog kojeg sam vrištala od smjeha je kada punica Vida pije kavu i pokušava pušit cigaretu u Americi, odmah sam si u glavi složila sliku svoje majke koja na isti način promatra papirnatu šalicu od Starbucks-a, a vi dragi čitatelji ovoga bloga, ukoliko želite smijati se i vidjeti razlike između Hrvatske i Amerike, vidjeti kako se Cody snašao u Lijepoj Našoj, jednostavno ćete morati pročitati i uživati u ovom vodiču koji je izdao Algoritam. Više o knjizi
Na čitanje ove zanimljive knjige u izdanju ALGORITAM(više o knjizi), osim činjenice da svi pričaju o njoj i o filmu po njoj te da je Matt Daemon nominiran i dobio hrpu nagrada za utjelovljenje glavnog lika ove knjige, osim svih tih činjenica na čitanje me najviše nagnao prilog koji sam vidjela na tv o misiji Mars One. Mars One je jednosmjerna ljudska misija za Mars s ciljem naseljavanja i života na Marsu s planom polijetanja 2026. Znači ne u filmu, ne u knjizi nego u stvarnosti. Naravno moja mašta se rasplamsala i upravo u tom trenutku jedan dragi prijatelj mi donosi ovu knjigu.
Mark Watney je astronaut jedan od sretnika odabranih da šeću površinom Marsa, a šestog dana misije i jedini jer ga posada ostavlja na Marsu i prekida misiju misleći da je Mark poginuo od posljedica pješčane oluje. Naravno, Mark je živ i dolazi svijesti te shvaća da je sam na cijelom planetu i tu počinje njegova borba za preživljavanje na ovom iznimno negostoljubivom planetu bez mogućnosti komunikacije sa NASA-om tj. Zemljom. Dakle, nema načina da ikome dojavi da je živ, ima ograničene resurse (kisika, vode i hrane) te iznimno negostoljubivu okolinu u kojoj samo jedan pogrešan korak ili inače malena greška ili previd mogu značiti smrt. Na sreću Mark Watney ima još nešto - nesalomljiv duh te se odbija pomiriti s takvom sudbinom bez borbe. Osim toga on je je iznimno inteligentan i domišljat inžinjer strojarstva i botaničar (zna kako stvari funkcioniraju i kako ih popraviti te kako uzgojiti bilo što), ta znanja mu možda mogu pomoći da preživi te uza sve to ima super smisao za humor i stvarno je duhovit, zabavan i drag tip. Sve što se događa saznajemo iz Markovih dnevničkih bilješki koje kao dobar astronaut piše za NASA-u. zato sam vrlo brzo postala Markov vatreni navijač jer on je takav da mu jednostavno morate držati fige, značajan dio Markovih bilješki su i opisi svih znanstvenih stvari koje Mark radi.
Tu otprilike počinju moji problemi s Marsovcem jer ja nisam znanstveni tip i žao mi je što nisam pridavala više pozornosti matematici, fizici, kemiji i biologiji jer bih bolje razumjela i samim time više uživala u opisima Markovih pothvata, ovako se zbog čestog "guglanja" i ispitivanja onih koji znaju više, imam sreću što je moj tata slične struke kao Mark i hvala mu što je strpljivo podnosio i odgovarao na moja brojna pitanja i potpitanja (preskakanje dijelova knjige smatram neprihvatljivim), moje čitanje ove knjige produžilo na nekoliko mjeseci. Još jedan razlog mom dugom čitanju ove knjige je što ono čitam prilično ozbiljno doživljavam, a život na Marsu nije lak i očito podliježe Murphyevim Zakonima pa sam se često morala odmoriti.
Ipak, drago mi je da sam pročitala Marsovca jer sam naučila ponešto o putovanjima u svemir, Marsu, životu na Marsu tako da mi se misija Mars One više ne čini nimalo romantičnom idejom. Svaka čast piscu Andyu Weiru na svom učenju i istraživanju koje je moralo prethoditi pisanju ove knjige. Knjigu bih preporučila ljudima koji vole i razumiju znanost i koji sanjaju o putovanju u svemir i općenito pustolovinama. Drago mi je što sam pročitala knjigu toliko različitu od onih kakve inače čitam. Hvala prijatelju koji mi je posudio knjigu. Istoimeni film snimljen prema knjizi od srca preporučujem svima.
Kada poznata čikaška odvjetnica Taylor Donnovan na privremenom radu u Los Angelesu, dobije zadatak pomoći glumcu Jasonu Andrewsu poznatom kao najseksi frajer na svijetu da se pripremi za ulogu odvjetnika u novom filmu upadnemo u zabavnu, slatku i opuštajuću romantičnu komediju. U kojoj ima dosta smješnih obrata, dijaloga koje dok čitate imate osjećaj da gledate pred sobom te zanimljivih i realističnih opisa kako odvjetničkog tako i svijeta industrije zabave. Dok sam čitala u ulozi Taylor zamišljala sam Juliju Roberts, a u ulozi Jasona zamišljala sam Vina Diesela, inače svi su likovi vrlo živo opisani i za svakog će vam sigurno netko pasti na pamet. Meni je ova knjiga super jer mi je uljepšala koji dan (namjerno sam razvlačila da mi duže traje iako nije obimna), te me opustila, odmorila i razveselila na sličan način kao neki ukusni kolač i čokolada ili dobra mjuza... pravi užitak te ju u takve svrhe od srca preporučujem i dajem joj čistu peticu.
