Lin-Manuel Miranda - Gmorning, Gnight!: Little Pep Talks for Me & You

 Dragi moji, nije me bilo neko vrijeme, ovoga puta pišem o jednoj posebnoj maloj veličinom, ali velikoj po sadržaju koja me u posljednje vrijeme potpuno zaokupila radi se o knjizi "poezije za ohrabrivanje" "Gmorning, Gnight!: Little Pep Talks for Me & You", koju je napisao američko - portorikanski glumac, pjevač, reper, producent i dramatičar Lin - Manuel Miranda. 

Radi se o objavama na društvenoj mreži Twitter kojima Lin - Manuel Miranda svojim sljedbenicima želi na početku dana "Dobro jutro", a na kraju dana "Laku noć", a koje u sebi sadrže ohrabrenje, utjehu te veliku količinu ljubavi i ljepote. Objave su zbog svoje popularnosti pretočene u knjigu koju je predivno ilustrirao Johnny Sun. 

"I don’t have a book of quotations

Or wisdom I pull from the shelf;

Most often the greetings I wish you

Are the greetings I wish for myself.

So if I write “relax,” then I’m nervous,

Or if I write, “cheer up,” then I’m blue.

I’m writing what I wish somebody would say,

Then switching the pronoun to you.

And after a few years of greetings,

They started to vary in tone;

And people said, “Lin, your gmornings and nights

Are the nicest things up in my phone.”

Neki će reći da poezija namijenjena društvenim mrežama nije poezija s čime se uopće ne slažem jer ovaj način pisanja poezije zahtjeva uz uobičajeno pjesničko majstorstvo i potreban poseban osjećaj za sadašnji trenutak i sposobnost da svoje osjećaje pjesnik "strpa" u okvire društvene mreže (Twitter ima ograničenje od 280 znakova po objavi). 

Meni je ovo knjiga godine jer udara točno gdje treba, popravlja raspoloženje, tješi i daje krila a pjesme zvuče kao nešto što bih poslala najboljem prijatelju umjesto zagrljaja i ostaju u mislima dugo nakon što su  pročitane.

Lin Manuel Miranda je američko portorikanski glumac, pjevač, reper, producent, dramatičar i aktivist. Najpoznatiji je kao tvorac mjuzikla Hamilton te dobitnik brojnih nagrada Tony, Grammy, Pulitzer Prize, and MacArthur "Genius" Award među drugima.

Knjigu nisam čitala nego sam ju slušala što je poseban užitak jer ju izvodi sam autor koji je glumac i glazbenik i reper te svakoj pjesmi daje poseban ritam i okus tako da dugo ostaju u nama. Voljela bih nabaviti knjigu i u tiskanom formatu, što se može učiniti putem dobrog, starog BookDepository.

Za kraj Vam uz preporuku do neba ostavljam odlomak prvih 10 minuta audio knjige, uživajte!

Do slijedećeg pisanja, čuvajte se i volite! :)

VA - Poems To Fall In Love With (Chosen and Illustrated By Chris Riddell)

Dragi moji, evo mene opet ovoga puta moram pisati o nečemu uistinu posebnom...
Poems To Fall In Love With (Pjesme za zaljubiti se) je zbirka pjesama koju je odabrao i ilustrirao jedan najpoznatijih i najnagrađivanijih ilustratora današnjice Chris Riddell.

On je odabrao svoje najdraže klasične i moderne pjesme, a zajednička tema svima je ljubav u svim svojim pojavnim oblicima, tako da kroz zbirku prolazimo od jako sretnih do jako tužnih trenutaka i sve između, a sve popraćeno prekrasnim ilustracijama koje oživljavaju poeziju na papiru i daju joj jedan posve novi doživljaj.
U zbirci se nalaze pjesme slijedećih pjesnika Neil Gaiman, Nikita Gill, Carol Ann Duffy, E. E. Cummings, Shakespeare, Leonard Cohen, Derek Walcott, Hollie McNish, Kate Tempest, John Betjeman i Roger McGough uz mnoge druge.

Ova knjiga je poseban dar kojemu se trebamo često vraćati bilo da smo ga poklonili samima sebi ili nam ga je netko poklonio. Jednostavno je od korica do unutrašnjosti prelijepa i čarobna i umjetničko djelo.
Ja sam svoju knjigu nabavila tj poklonila samoj sebi za Božić putem dobrog starog BookDepository, a na policama me čeka i prva zbirka  Poems to Live Your Life By o kojoj ću Vam također pisati.
Od sveg srca preporučujem obje zbirke kao dragulje u kućnoj biblioteci kojima se trebamo vraćati kada nam zatreba punjenje ljepotom.
Za kraj vam ostavljam video u kojem nam Chris Riddell crta, čita i objašnjava jednu od pjesama iz zbirke. Do slijedećeg pisanja, čuvajte se i volite. :)

Kako nam je bilo: Noć knjige - Славко Јаневски - Тишина / Slavko Janevski - Tišina 23.4.2020

Dragi moji, u posljednje vrijeme iako sam puno čitala u centru mog naglo smanjenog svijeta bile su pripreme za manifestaciju Noć knjige koja se tradicionalno održava 23.4. povodom Svjetskog dana knjige i autorskih prava, koji se baš tada obilježava jer se na taj dan 1616. rodio William Shakespeare, a umro Miguel de Cervantes Saavedra.
Svake godine na ovaj dan imamo nastup u Zajednici Makedonaca u Republici Hrvatskoj i MKD Ohridski biser Zagreb, a kao dio radionice makedonskog jezika za odrasle i
Dramske sekcije Lenka, iznimno sam sretna i zahvalna što sam dio ove vesele ekipe s kojom dijelim ljubav prema svemu makedonskom.
Kao što znate ove godine ništa nije uobičajeno zbog virusa koji je okrenuo svijet naglavačke pa smo svoje aktivnosti preselili na društvene mreže i održali program davši sve od sebe virusu u inat.

Ove godine se puni stotina godina od rođenja Slavka Janevskog - oca suvremene makedonske književnosti,
makedonski književnik (Skoplje, 11. I. 1920 – Skoplje, 30. I. 2000). Bio je direktor i glavni urednik izdavačke kuće Makedonska kniga i urednik časopisa Nov den, Sovremenost i Horizont. Pripadao prvomu naraštaju makedonskih poratnih pisaca, koji su zastupali modernističke poetike. Autor je prvoga modernoga makedonskoga romana Selo iza sedam jasenova (Selo zad sedumte jaseni, 1952). Tematski je zaokupljen povijesnom opstojnošću čovjeka u okruženju stalne izmjene dobra i zla. Najznačajnije su mu pjesničke zbirke Hljeb i kamen (Leb i kamen, 1957), Evanđelje po Lukavom Peji (Evangelie po Itar Pejo, 1966), Kainabelijada (Kainavelija, 1968) i Astropeus (1979). Objavio je zbirke novela Klauni i ljudi (Klovnovi i luǵe, 1954), Omorine (Omarnini, 1972), Iza tajnih vrata (Zad tajnata vrata, 1992), putopise Gorke legende (Gorčlivi legendi, 1962) i romane iz tzv. kukulinskoga ciklusa (Tvrdoglavi, 1959; trilogija Mirakuli užasa – Mirakuli na grozomorata, 1984., sastavljena od romana Legije Svetoga Adofonisa – Legionite na Sveti Adofonis, Pasje raspeće – Kučeško raspetie i Očekujući kugu – Čekajki čuma; Devet Kerubinovih stoljeća – Devet Kerubinovi vekovi, 1986; Čudotvorci, 1988; Rulet sa sedam brojaka – Rulet so sedum brojki, 1989; Kontinent Kukulino, 1996. i Odlagalište – Deponija, 2000). Tematika romana obuhvaća poslijeratnu kolektivizaciju sela, psihološko-refleksivnu evokaciju rata i potragu za bitkom nacionalne povijesti koja je metaforizirana i simbolizirana kao univerzalno pitanje ljudskoga trajanja.

Stoga smo ovu Noć knjige s posvetili njegovom liku i djelu.
Nastupe moje učiteljice i dragih kolega možete pogledati ovdje.
Što se tiče mog odabira pjesme, danima sam iznova i iznova čitala zbirku odabranih pjesama ne mogavši se stopiti ni s jednom, (okrivimo koronu i karantenu), požalila sam se prijateljicama iz Makedonije, i moja draga Marija mi je poslala pjesmu pod imenom Tišina s kojom sam se stopila od prve sekunde.
Što se tiče ostalih djela Slavka Janevskog čitala sam "Šećernu priču" (Шеќерна приказна) preslatka lektira za prvi osnovne, ali i pravi izazov jer sadrži puno novih riječi, a na polici me još čekaju romani Dvije Marije i Mjesečar (Две Марии), (Месечар), a voljela bih pročitati i Polje iza sedam jasenova (Поле зад седумте јасиња), jer to prvi makedonski moderni roman.
Za kraj, ostavljam Vam svoj nastup nadam se da će Vam se svidjeti.
Do slijedećeg pisanja, čuvajte se i volite se! :)

Pablo Neruda - Veinte poemas de amor y una cancion desesperada / Dvadeset ljubavnih pjesama i jedna pjesma očaja

Dragi moji, konačno sam skupila hrabrost nakon otprilike deset čitanja iznova i iznova pisati o bez konkurencije najposebnijoj knjizi koju posjedujem i zasada jedinoj u mojoj kućnoj biblioteci na španjolskom jeziku. Radi se o zbirci poezije Veinte poemas de amor y una cancion desesperada / Dvadeset ljubavnih pjesama i jedna pjesma očaja Pabla Nerude jednog od najpoznatijih južnoameričkih pjesnika (Chile).
Pablo Neruda je imao jako buran i kompliciran život kojeg se ne bih usudila prepričati stoga preuzimam biografiju s hrvatske Wikipedije:

"Pablo Neruda (Parral, 12. srpnja 1904. - Santiago de Chile, 23. rujna 1973.), čileanski je pjesnik, pravim imenom Ricardo Eliezer Neftalí Reyes Basoalto.

Kao diplomat proveo je više godina u Madridu gdje se sprijateljio s Lorcom i drugim španjolskim pjesnicima te pristupio antifašističkom pokretu, zbog čega je u svojoj domovini bio proganjan. U početku piše pretežno ljubavnu liriku, a kasnije prelazi na društveno i politički angažiranu poeziju koja govori protiv ratnih strahota i ustaje u obranu potlačenih.

Objavio je 19 zbirki poezije, od kojih su značajnije "Španjolska u srcu" u kojoj daje potresnu, ali uvjerljivu sliku borbe španjolskog naroda. Život i svijet doživljavao je prvenstveno čulno, pa su uzbuđenje, ogorčenje, samilost i srdžba osnovni motivi njegove poezije.

Stilski, prešao je put od neoromantizma preko nadrealizma do čiste borbene i socijalne poezije. Osnovne su mu teme u ranijim godinama ljubav, kasnije pustoš, samoća, patnje, borba i smrt. Njegov vulkanski temperament, vječita spremnost da na nešto reagira i da se za nešto bori, učinio ga je jednim od najplodnijih (30 zbirki), ali i kvalitativno najneujednačenijih velikih pjesnika XX. stoljeća.

Njegov Sveopći spjev (Canto general, 1950.), postao je simbolom stremljenja za književnost čileanskog naroda.

Godine 1971. dodijeljena mu je Nobelova nagrada za književnost.

Ostala djela: Crepusculario; Sto ljubavnih soneta; Dvadeset ljubavnih i jedna očajna; Prstenovi; Pokušaj neizmjernog čovjeka; Boravak na zemlji; Elementarne ode; Podsjetnik s Crnog otoka; Ruke dana; Kraj svijeta."

O pjesniku su snimljeni i filmovi: Il Postino (1994) tj. Poštar i Neruda (2016)

Zbirka, kao što joj samo ime govori, sastoji se od dvadeset i jedne pjesme objavljena je prvi put 1924. kada je autor imao samo 20 godina te ga je vinula u sam vrh hispanoameričkog pjesništva te je do danas ostala njegovo najpopularnije djelo te uz to jedno od najzaokruženijih i najvažnijih djela svjetske ljubavne poezije. Ostavit ću nekoliko videa s čitanjem u originalu i u prijevodu.

Poema 15

Poema 20

Zašto je sve to meni važno, pitate se?
Jako volim poeziju, a jedna od mojih ljubavi je i španjolski jezik, (da još jedan jezik, još jedna ljubav imam ih više nego što je uobičajeno). počela sam ga učiti upravo iz ljubavi prema glazbi i znatiželji prema tom prekrasnom, a tako dalekom i meni egzotičnom dijelu svijeta Španjolskoj i Latinskoj Americi.  Željela sam da ovo bude prva knjiga na španjolskom koju ću imati u kućnoj biblioteci, a da nije gramatika, rječnik ili neka vrsta udžbenika, svoj primjerak sam naručila ovdje, dok hrvatsko izdanje možete nabaviti ovdje, a moja knjiga je putovala iz Barcelone do Londona i iz Londona u Zagreb te sa sobom donijela dašak gradova koje bih toliko voljela posjetiti, a nadam se jednom i hoću. Sve to ju čini najposebnijom knjigom koju imam (nek mi oprosti ostatak kućne biblioteke jer sve su posebne). Jednostavno imam potrebu njezinu ljepotu pokazati još nekome pa nadam se da će i Vas očarati.

Kočo Racin - Beli mugri / Кочо Рацин - Бели мугри

Dragi ljudi, oprostite što dugo nisam pisala blog prvo sam bila u Makedoniji, (bilo je prekrasno ostvarenje svih snova, o tome više u nekim slijedećim postovima),  a onda me poklopila svakodnevnica i spisateljsko - čitateljska blokada. Dobila sam čast i zadatak čitati najvažniju makedonsku poeziju - poeziju Koče Racina povodom Racinovog dana i dana Zajednice Makedonaca u Republici Hrvatskoj, predstavljala sam radionicu makedonskog jezika za odrasle i literarno - dramsku sekciju Lenka Makedonskog kulturnog društva Ohridski biser Zagreb. Mala velika zelena knjiga totalno me obuzela i samo njom sam se bavila posljednja tri mjeseca pripremajući se za nastupe (u jednom trenutku sam shvatila da znam cijelu zbirku na pamet), jako sam ozbiljno shvatila zadaću i čast koja mi je dana, ako sam zbirku prije znala jako dobro, sada su Beli mugri (Bijela svitanja) dio mog bića s posebnim mjestom u mom srcu. Samim time moram Vam pisati o Racinu i njegovoj zbirci.

Kočo Racin (mak.: Кочо Рацин), rođen kao Kosta Solev Apostolov (mak.: Koста Солев Апостолов) (Veles, Makedonija, 22. prosinca 1908. - Lopušnik, kod makedonskog grada Kičeva, 13. lipnja 1943.), bio je makedonski pjesnik, smatra se utemeljiteljem moderne makedonske književnosti.

Prvo literarno djelo koje je Racin napisao bili su “Sinovi gladi“, a djelo je objavljeno 1928. godine u zagrebačkom listu "Kritika". Racin objavljuje 1932. godine u Skoplju zbirku pjesama pod nazivom "1932." U isto vrijeme, Racin objavljuje i druge pjesme, priče i članke sa različitom tematikom. U člancima sa povijesnom tematikom, sve više istupa kao zaštitnik makedonske nacionalne stvari. Jedina samostalna zbirka pjesama "Beli mugri" ("Bijele zore") objavljena je u Zagrebu 1939. godine. Zbirka "Beli mugri", tiskana ilegalno u Samoboru i sadrži 23 pjesme koje su znatno utjecale na makedonsko pjesništvo, utemeljila je makedonski poetski modernizam.

Znam da ne znaju svi makedonski jezik, ali poslušajte vjerujem da ćete razumjeti i uživajte.

VA - !00 Best - Loved Poems

Dragi ljudi, ovu na prvi pogled skromnu ljepotu od knjige nabavila sam jer se često u mislima vraćam poeziji na engleskome (glumica, recitator i propala pjesnikinja u meni često bježe među neke davno napamet naučene stihove za neke davne nastupe ili za sate engleskoga) pa je bilo sasvim logično da kupim zbirku "100 Best Loved Poems" (100 najvoljenijih pjesama) i uz svoje najdraže stihove otkrijem i neke nove koji će tek naći svoje mjesto u mom srcu tako je i bilo. Ono što nisam očekivala je da da ću biti upoznata s toliko pjesama iz zbirke i da ću ju progutati odjednom.
Pjesme u zbirci protežu se u razdoblju od 600 godina kronološki i sadrže od usmene književnosti do modernog pjesništva 50-ih godina 20-og stoljeća, osim najvoljenih sadrže svakako i najvažniju poeziju Engleske i Američke književnosti, zbirku je uredio Philip Smith, a objavio Dover Thrift Editions, tek sam naknadno saznala da je ova zbirka "must-have" čitanka za studente koji slušaju kolegije vezane uz poeziju na Sveučilištima u SAD. Ja sam svoju nabavila putem BookDepository-a (više o knjizi), što od srca preporučam i Vama (jer nema poštarine, a dobijete knjigu iz Londona). Ova zbirka je predivna želim ju svakome tko voli poeziju. Neću Vam pisati koje su sve pjesme i pjesnici u zbirci, ali ću s Vama podijeliti svoje omiljene pjesme i to uglavnom putem YouTube, tako da samo slušajte i uživajte.

1. Edgar Allan Poe - The Raven (kojem sam već posvetila cijeli jedan blog post pa samo kliknite)

2. Walt Whitman - O Cartain! My Captain 

3. Christina Rossetti - A Birthday

4. Rudyard Kipling - If (Ako)
(namjerno prepjev jer je predivna i u toj verziji sam se zaljubila u nju.)

5. Edna St. Vincent Millay - First Fig

James Joyce - A Flower Given to My Daughter

Dragi moji, sretan Vam svjetski dan poezije, prvi dan proljeća i dan sv. Patrika s malim zakašnjenjem, sve u jednom, ništa neobično s obzirom na novopristiglo godišnje doba, moram Vam priznati zaljubila sam se i to jako, ono što jest neobično zaljubila sam se u pjesmu iz naslova ove objave. Naime, naša ljubav je počela tako što sam dobila da si od dvadesetak pjesama irskih pjesnika odaberem jednu koju ću recitirati na priredbi za dan sv. Patrika u kojoj sudjeluju sve nacionalne manjine i ljudi koje uče jezike manjina (budući da sam dio Makedonskog kulturnog društva "Ohridski Biser" Zagreb kao polaznica radionice makedonskog jezika za odrasle i članica dramske sekcije). Uglavnom u pjesmu sam se zaljubila na prvu iako o Jamesu Joycu nisam znala puno više od toga da je jedan od najpoznatijih irskih književnika te da je živio neko vrijeme u Puli i Trstu, čitala sam samo nekoliko kratkih priča iz zbirke The Dubliners, za ostatak opusa su mi rekli da je teško shvatljiv i da pričekam dok čitalački odrastem, ono što su mi zaboravili reći jest da postoji prekrasna ganutljiva poezija u koju ću se zaljubiti.
Evo pjesme o kojoj Vam cijelo vrijeme pišem u engleskome izvorniku;


“A Flower Given to My Daughter”

Frail the white rose and frail are
Her hands that gave
Whose soul is sere and paler
Than time’s wan wave.

Rosefrail and fair — yet frailest
A wonder wild
In gentle eyes thou veilest,
My blueveined child.

Potom u španjolskom prijevodu:

“Una flor donada a mi hija”

Frágil la blanca rosa es y frágiles son
Las manos que la dieron
Su alma está marchita y es más pálida
Que la difusa onda del tiempo.

Como la rosa frágil y hermosa: aún más frágil es
El silvestre prodigio
Que en tus ojos ocultas,
Mi pequeña de azuladas venas.

Potom u makedonskom prijevodu kako sam ju govorila na priredbi:

E sad si vi mislite: "Iva, nešto ti tu  fali... U svojoj velikoj ljubavi zaboravila si na materinji hrvatski jezik!?"
Ne nisam, unatoč potrazi od nekoliko tjedana i opsežnom pretraživanju interneta ja nisam uspjela pronaći ovu, meni toliko dragu pjesmu u hrvatskom prijevodu kao ni informaciju jeli zbirka čiji je ona dio uopće prevedena na hrvatski (zbirka se zove: Pomes Penyeach). Molim veće znalce da mi pomognu ako mogu.

Svakako upoznala sam se bolje sa životom Jamesa Joycea pa tako znam da je ova pjesma nastala 1913. u Trstu i da je posvećena Joyceovoj kčeri Luciji koja je u to vrijeme imala sedam godina, što baca jedno posebno nježno svjetlo na ove stihove.

Osim toga što sam naučila čitajući istu pjesmu i razmišljajući o njoj na više jezika?
Nisam sigurna, ali nekako mi se čini da kada voliš neki jezik sva poezija njime pisana ti je prekrasna, a što kada voliš više od jednog jezika tj. kada uz svoj materinji voliš još tri jezika i svaki smatraš djelom svoje osobnosti toliko da ti se izraz "strani jezik" čini ružnim ili neprimjerenim?! Kažu da se stvari u prijevodu gube, ja sam ovim prijevodima dobila povlasticu doživjeti iste dvije strofe i osam stihova na tri različita načina iz tri različita kuta, a svaki poseban i svaki predivan različit i isti u isto vrijeme zato mi je još veća želja pročitati pjesmu i na materinjem hrvatskom.
Za kraj Vas ostavljam sa željom da se kao ja zaljubite u pjesmu, glazbu, knjigu ili možda sliku koja će zavladati Vašim svijetom te vas nagnati da otvorite srce prema nečem novom i tako nepovratno promijeniti i obogatiti Vaš svijet.