Kako nam je bilo: Noć knjige - Славко Јаневски - Тишина / Slavko Janevski - Tišina 23.4.2020

Dragi moji, u posljednje vrijeme iako sam puno čitala u centru mog naglo smanjenog svijeta bile su pripreme za manifestaciju Noć knjige koja se tradicionalno održava 23.4. povodom Svjetskog dana knjige i autorskih prava, koji se baš tada obilježava jer se na taj dan 1616. rodio William Shakespeare, a umro Miguel de Cervantes Saavedra.
Svake godine na ovaj dan imamo nastup u Zajednici Makedonaca u Republici Hrvatskoj i MKD Ohridski biser Zagreb, a kao dio radionice makedonskog jezika za odrasle i
Dramske sekcije Lenka, iznimno sam sretna i zahvalna što sam dio ove vesele ekipe s kojom dijelim ljubav prema svemu makedonskom.
Kao što znate ove godine ništa nije uobičajeno zbog virusa koji je okrenuo svijet naglavačke pa smo svoje aktivnosti preselili na društvene mreže i održali program davši sve od sebe virusu u inat.

Ove godine se puni stotina godina od rođenja Slavka Janevskog - oca suvremene makedonske književnosti,
makedonski književnik (Skoplje, 11. I. 1920 – Skoplje, 30. I. 2000). Bio je direktor i glavni urednik izdavačke kuće Makedonska kniga i urednik časopisa Nov den, Sovremenost i Horizont. Pripadao prvomu naraštaju makedonskih poratnih pisaca, koji su zastupali modernističke poetike. Autor je prvoga modernoga makedonskoga romana Selo iza sedam jasenova (Selo zad sedumte jaseni, 1952). Tematski je zaokupljen povijesnom opstojnošću čovjeka u okruženju stalne izmjene dobra i zla. Najznačajnije su mu pjesničke zbirke Hljeb i kamen (Leb i kamen, 1957), Evanđelje po Lukavom Peji (Evangelie po Itar Pejo, 1966), Kainabelijada (Kainavelija, 1968) i Astropeus (1979). Objavio je zbirke novela Klauni i ljudi (Klovnovi i luǵe, 1954), Omorine (Omarnini, 1972), Iza tajnih vrata (Zad tajnata vrata, 1992), putopise Gorke legende (Gorčlivi legendi, 1962) i romane iz tzv. kukulinskoga ciklusa (Tvrdoglavi, 1959; trilogija Mirakuli užasa – Mirakuli na grozomorata, 1984., sastavljena od romana Legije Svetoga Adofonisa – Legionite na Sveti Adofonis, Pasje raspeće – Kučeško raspetie i Očekujući kugu – Čekajki čuma; Devet Kerubinovih stoljeća – Devet Kerubinovi vekovi, 1986; Čudotvorci, 1988; Rulet sa sedam brojaka – Rulet so sedum brojki, 1989; Kontinent Kukulino, 1996. i Odlagalište – Deponija, 2000). Tematika romana obuhvaća poslijeratnu kolektivizaciju sela, psihološko-refleksivnu evokaciju rata i potragu za bitkom nacionalne povijesti koja je metaforizirana i simbolizirana kao univerzalno pitanje ljudskoga trajanja.

Stoga smo ovu Noć knjige s posvetili njegovom liku i djelu.
Nastupe moje učiteljice i dragih kolega možete pogledati ovdje.
Što se tiče mog odabira pjesme, danima sam iznova i iznova čitala zbirku odabranih pjesama ne mogavši se stopiti ni s jednom, (okrivimo koronu i karantenu), požalila sam se prijateljicama iz Makedonije, i moja draga Marija mi je poslala pjesmu pod imenom Tišina s kojom sam se stopila od prve sekunde.
Što se tiče ostalih djela Slavka Janevskog čitala sam "Šećernu priču" (Шеќерна приказна) preslatka lektira za prvi osnovne, ali i pravi izazov jer sadrži puno novih riječi, a na polici me još čekaju romani Dvije Marije i Mjesečar (Две Марии), (Месечар), a voljela bih pročitati i Polje iza sedam jasenova (Поле зад седумте јасиња), jer to prvi makedonski moderni roman.
Za kraj, ostavljam Vam svoj nastup nadam se da će Vam se svidjeti.
Do slijedećeg pisanja, čuvajte se i volite se! :)

Chimamanda Ngozi Adichie - We Should All Be Feminists / Svi bismo trebali biti feministi i feministkinje

Dragi moji, dugo nisam pisala, a slabo sam i čitala naime opet spisateljska blokada "u kompi" s čitalačkom, a sve potaknuto cijelom izvanrednom situacijom, panikom i zločestim virusom kojem ni ime ne želim spomenuti ionako ima predobar PR, do te mjere da sam se pitala ima li uopće smisla pisati o ljudskim pravima i dalekim zemljama kada bez dozvole ne smijemo iz svoga grada ili sela... Zaključila sam da ima i iako sam bolji ljubitelj knjiga, čitatelj, bloger, bookstagrammer i još svašta kada sam sretna, no u meni ima još nešto - neizmjerne količina inata, prkositi ću svemu ovome na svoj način, nitko mi ne može zabraniti da razmišljam kao da su sve granice i sva vrata u bolji i pošteniji svijet otvorena i samo čekaju da bolja i osvještenija prođem kroz njih i svi mi!

Pa idemo u Afriku, točnije u Nigeriju, naime u zemljopisnom izazovu mojih prijateljica iz Makedonije mene ovoga puta nije dopala zemlja nego cijeli jedan kontinent Afrika... Onda sam se sjetila male velike knjige koju je recenzirala moja prijateljica Bibliovca i kako je ta formatom mala knjiga ostavila veliki dojam na mene prije nekoliko godina dok još nisam imala blog pa sam ju odlučila ponovno pročitati i nešto napisati o njoj a, u međuvremenu je dobila i svoje hrvatsko izdanje, objavljena je u VBZ nakladi pa to svakako ima smisla.
Radi se o knjizi We Should All Be Feminists ili Svi bismo trebali biti feministi i feministkinje

nagrađivane  nigerijske spisateljice Chimamanda Ngozi Adichie, ova knjiga je ustvari autoričin govor na TedEx konferenciji koji je pretvoren u knjigu nakon planetarne popularnosti.
U njemu autorica iznosi svoja jedinstvena zapažanja, primjere i anegdote iz Nigerije i SAD o tome što je feminizam, kako on izgleda u praksi i 21. stoljeću te kako uključuje oba spola, što znači biti žena u SAD, a što u Nigeriji i s kakvim se predrasudama i stereotipima svi skupa moramo svakodnevno nositi te kako na kraju izaći i svega s budućim generacijama sretnijih muškaraca i žena, a ja se nadam i nas samih. Neki primjeri će nam se činiti užasnim i sve to vrlo primitivnim i bit će nam drago što smo tu gdje jesmo, ali ne zavaravjmo se svatko od nas bi imao po neki primjer ili anegdotu na ovu temu jer ni one iz našeg okruženja nisu manje grozne, samo su naše pa su manje šokantne jer smo se navikli.

„Danas bih željela sve ljude zamoliti da zajedno počnemo sanjati i planirati drugačiji svijet. Pošteniji svijet.
Svijet sretnijih muškaraca i sretnijih žena vjernijih onome što uistinu jesu. A to treba početi ovako: moramo svoje kćeri početi odgajati drugačije. Moramo odgajati drugačije i svoje sinove…”

Chimamanda Ngozi Adichie

Ovo je iznimno inspirativan i poticajan tekst za razmišljanje, sam govor ću vam staviti na kraju ove objave, ali neka vas to potakne da kupite knjigu sebi i vama dragim ljudima jer to je jedna od onih knjiga koje nas čine boljim ljudima.

Chimamanda Ngozi Adichie je nagrađivana nigerijska autorica čije su mnoge knjige prevedene na hrvatski, mene na policama čekaju još Draga Ijeawele, ili Feministički manifest u petnaest savjeta te roman Amerikana i jako im se veselim.
Ja sam svoju knjigu nabavila na dobrom starom Bookdepository, a hrvatsko izdanje možete na VBZ online bookstore.
Do slijedećeg pisanja čuvajte se i volite se! :)

Dorothy Koomson - The Beach Wedding

Dragi moji, opet spisateljska blokada, moja najgora neprijateljica, ali s druge strane, sve je u redu dok nema čitalačke blokade. Opet je blokadu prekinuo čitalački zemljopisni izazov mojih prijateljica iz Makedonije, mene je i ovaj put, (drugi put zaredom), dopala Engleska tj. čitati knjigu s radnjom smještenom u Engleskoj ili autora iz te zemlje ili najbolje oboje. Odlučila sam čitati Dorothy Koomson - The Beach Wedding.
Da Vas razveselim u ožujku "putujem" negdje drugdje, a ova se knjiga čudnim spletom okolnosti pokazala kao dobra uvertira za ožujak, ali da ne brzam... :)
The Beach Wedding nas upoznaje s Tessom Denall koja vodi tropsko odmaralište svojih roditelja pod imenom Bussu Bay u Ghani, kamo se morala preseliti iz Brightona nakon što ga njezini nisu više mogli voditi sami. Tessa je naoko presretna jer se njezina 24 - godišnja kći Nia i odabranik srca njezina Marvin dolaze vjenčati na plaži u odmaralištu. Tessa pokušava zaboraviti vlastito zamalo vjenčanje i tragediju kada se njezin zaručnik Drew utopio netom prije početka ceremonije pokušavajući spasiti dječaka od utapljanja. Ona ga je ostala čekati na plaži, u vjenčanici i trudna, uz nju i Niu sve ove godine ostao je i Jake - mladoženjin kum i najbolji frend. Tessa i Jake tijekom godina postali su par i odgojili Niu zajedno, a njezina želja da se vjenča upravo u odmaralištu i na plaži izvući će puno "kostura iz ormara".
Zvuči li vam ovo pomalo kao sapunica? Ako je odgovor da potpuno ste u pravu jer samo sam vam ispričala prvo poglavlje tj prvih pet stranica. Kroz knjigu pratimo priču od upoznavanja Tesse, Drewa i Jakea do onog tragičnog zamalo vjenčanja te kroz 24 godine Nia-inog odrastanja, života u Brightonu, ljeta i dogradnju odmarališta u Ghani, odnosa Tesse i Jakea koji nije ni malo jednostavan do velikog obrata koji je uistinu vrijedan onih u meksičkim telenovelama, neću Vam ga otkriti, ali mene je toliko iznervirao da sam umanjila ocjenu knjizi jer je nevjerojatan. Inače, sve ovo se događa na stotinjak stranica kratke priče tako da je osjećaj lude vožnje u lunaparku. Priču sam pročitala tj progutala odjednom i mislim da nije ni moguće drugačije.

Dorothy Koomson je britanska spisateljica čiji su mnogi romani prevedeni i kod nas, ja sam čitala Kći moje najbolje prijateljice i jako mi se svidio, dok su mi svi drugi prevedeni i na listi za čitanje i na polici btw u Hrvatskoj su u izdanju Znanje, dok ova knjiga nažalost još nije prevedena kod nas.
Ova knjiga je dio projekta Quick Reads The Reading Agency,  Agencija za čitanje britanske Vlade koja popularizira čitanje objavljujući kratke priče najslavnijih autora i čineći ih masovno dostupnima od početka projekta 2006 prodano je 100 različitih naslova u zapanjujućih 4.8 milijuna primjeraka jedna knjiga košta 1 (jednu) britansku funtu, a uz neke naslove se dobije i Cadbury čokolada. Naslove za slijedeće dvije godine bira i financira slavna Jojo Moyes. Ova inicijativa zvuči ne samo hvalevrijedno nego i znanstvenofantastično za naše uvjete, ali je dobar primjer kako funkcionira istinsko društvo znanja.
Ja sam svoj primjerak naručila s dobrog starog BookDepository za prošli rođendan. Nažalost bez čokolade :( Svakako ću čitati još knjiga iz ove edicije kao i još knjiga Dorothy Koomson ovu kratku priču preporučam uz uvjet da vam treba psihički odmor, a njezine romane preporučam svim srcem dok ovoj kratkoj priči dajem ocjenu 4. Koju knigu Dorothy Koomson preporučujete da čitam slijedeću?

Pablo Neruda - Veinte poemas de amor y una cancion desesperada / Dvadeset ljubavnih pjesama i jedna pjesma očaja

Dragi moji, konačno sam skupila hrabrost nakon otprilike deset čitanja iznova i iznova pisati o bez konkurencije najposebnijoj knjizi koju posjedujem i zasada jedinoj u mojoj kućnoj biblioteci na španjolskom jeziku. Radi se o zbirci poezije Veinte poemas de amor y una cancion desesperada / Dvadeset ljubavnih pjesama i jedna pjesma očaja Pabla Nerude jednog od najpoznatijih južnoameričkih pjesnika (Chile).
Pablo Neruda je imao jako buran i kompliciran život kojeg se ne bih usudila prepričati stoga preuzimam biografiju s hrvatske Wikipedije:

"Pablo Neruda (Parral, 12. srpnja 1904. - Santiago de Chile, 23. rujna 1973.), čileanski je pjesnik, pravim imenom Ricardo Eliezer Neftalí Reyes Basoalto.

Kao diplomat proveo je više godina u Madridu gdje se sprijateljio s Lorcom i drugim španjolskim pjesnicima te pristupio antifašističkom pokretu, zbog čega je u svojoj domovini bio proganjan. U početku piše pretežno ljubavnu liriku, a kasnije prelazi na društveno i politički angažiranu poeziju koja govori protiv ratnih strahota i ustaje u obranu potlačenih.

Objavio je 19 zbirki poezije, od kojih su značajnije "Španjolska u srcu" u kojoj daje potresnu, ali uvjerljivu sliku borbe španjolskog naroda. Život i svijet doživljavao je prvenstveno čulno, pa su uzbuđenje, ogorčenje, samilost i srdžba osnovni motivi njegove poezije.

Stilski, prešao je put od neoromantizma preko nadrealizma do čiste borbene i socijalne poezije. Osnovne su mu teme u ranijim godinama ljubav, kasnije pustoš, samoća, patnje, borba i smrt. Njegov vulkanski temperament, vječita spremnost da na nešto reagira i da se za nešto bori, učinio ga je jednim od najplodnijih (30 zbirki), ali i kvalitativno najneujednačenijih velikih pjesnika XX. stoljeća.

Njegov Sveopći spjev (Canto general, 1950.), postao je simbolom stremljenja za književnost čileanskog naroda.

Godine 1971. dodijeljena mu je Nobelova nagrada za književnost.

Ostala djela: Crepusculario; Sto ljubavnih soneta; Dvadeset ljubavnih i jedna očajna; Prstenovi; Pokušaj neizmjernog čovjeka; Boravak na zemlji; Elementarne ode; Podsjetnik s Crnog otoka; Ruke dana; Kraj svijeta."

O pjesniku su snimljeni i filmovi: Il Postino (1994) tj. Poštar i Neruda (2016)

Zbirka, kao što joj samo ime govori, sastoji se od dvadeset i jedne pjesme objavljena je prvi put 1924. kada je autor imao samo 20 godina te ga je vinula u sam vrh hispanoameričkog pjesništva te je do danas ostala njegovo najpopularnije djelo te uz to jedno od najzaokruženijih i najvažnijih djela svjetske ljubavne poezije. Ostavit ću nekoliko videa s čitanjem u originalu i u prijevodu.

Poema 15

Poema 20

Zašto je sve to meni važno, pitate se?
Jako volim poeziju, a jedna od mojih ljubavi je i španjolski jezik, (da još jedan jezik, još jedna ljubav imam ih više nego što je uobičajeno). počela sam ga učiti upravo iz ljubavi prema glazbi i znatiželji prema tom prekrasnom, a tako dalekom i meni egzotičnom dijelu svijeta Španjolskoj i Latinskoj Americi.  Željela sam da ovo bude prva knjiga na španjolskom koju ću imati u kućnoj biblioteci, a da nije gramatika, rječnik ili neka vrsta udžbenika, svoj primjerak sam naručila ovdje, dok hrvatsko izdanje možete nabaviti ovdje, a moja knjiga je putovala iz Barcelone do Londona i iz Londona u Zagreb te sa sobom donijela dašak gradova koje bih toliko voljela posjetiti, a nadam se jednom i hoću. Sve to ju čini najposebnijom knjigom koju imam (nek mi oprosti ostatak kućne biblioteke jer sve su posebne). Jednostavno imam potrebu njezinu ljepotu pokazati još nekome pa nadam se da će i Vas očarati.

Adam Kay - 'Twas The Nightshift Before Christmas

Dragi ljudi, sretna nam svima Nova 2020, uz obećanje da ću se truditi biti savjesniji bookbloger i bookstagramer što god to značilo, a svima želju za obiljem super knjiga. Mene Vam blagdanski duh drži i ne napušta negdje pa do proljeća stoga se nemojte čuditi ako ovo ne bude posljednja recenzirana blagdanska knjiga (a neće jer ih ima preko nekoliko na mojoj listi za čitanje i trenutno čitam još jednu).

Nego, 'ajmo na knjigu, čini se da je cijela bookblog/bookstagram zajednica ove jeseni čitala This is Going to Hurt tj. Ovo će boljeti - dnevnik kojeg je napisao bivši ginekolog, a sada komičar Adam Kay i svima se sviđa, dragi kolege bookblogeri su ju jako i što se rijetko događa jednoglasno nahvalili, naravno na polici mi je i čeka red. Da znam, niste ni sumnjali! :D BTW knjigu u hrvatskom prijevodu objavila je  Planetopija.
Kada sam vidjela da postoji ova blagdanska knjiga, koja me očarala naslovom Twas The Nightshift Before Christmas kao i samom naslovnicom, morala sam krenuti od nje jer #uvikkontra i blagdansko je vrijeme pa kada ako ne sada?

Adam Kay nas vraća u svoje dane u kuti kada je radio šest godina zaredom cijele blagdane kao dežuran ginekolog u londonskim bolnicama. Ova knjiga ima vrlo smiješnih dijelova, ima dijelova kada se pitate: "Koji je vrag ljudima" i čudite se ljudskoj neukosti i gluposti, ima dijelova koji će vas dovesti na rub suza onih tužnih, a ima jedan dio koji sam morala preskočiti jer mi je užasan, (užasan je i samom autoru te nam i on daje dozvolu da ga preskočimo ako ne možemo to čitati zbog čega sam i umanjila ocjenu jer mislim da tome nije mjesto u ovoj knjizi nego u nekom dopunjenom izdanju prve knjige). Postoje dijelovi knjige koje bih ja nazvala javno prozivanje NHS (UK verzija Ministarstva zdravstva) s punim pravom, meni su ti dijelovi kao da me netko polio kantom hladne vode jer vidim da su problemi u zdravstvu u sređenoj UK i ne baš sređenoj HR prilično isti.

“Was Daddy there when I was born, Momy?
No, he wasn’t, baby-who-Adam-has-just-delivered. You see, Mummy went into labour while Daddy was out at a Christmas party.
So he didn’t make to hospital in time?
Well, darling, he made it to hospital in time, but he was so drunk that he wipped out his cock when doctor was putting the forceps on your head, and they had to call security to boot him out.”

Čini mi se da je autorova misao vodilja bila podići razinu svijesti i naše poštovanje prema zdravstvenim djelatnicima koji rade za blagdane dok svi ostali uživaju i skrenuti pozornost na žrtvovanje privatnog života zdravstvenih djelatnika tom pozivu, u čemu je mislim uspio.

Knjiga je prilično kratka ima oko 160 stranica i jako brzo se čita, te je jedno slatko - gorko iskustvo, svakako ću čitati This is Going to Hurt, a ovoj knjizi dajem četvorku i preporučam ako tražite drugačije blagdansko štivo te se nadam da će i ovaj svojevrsni nastavak biti preveden na hrvatski.

VA - Twas The Night Before Christmas and Other Christmas Stories

Dragi ljudi, ovo je prekrasna kolekcija koja se sastoji od 32 priče od Božiću od kojih su mi mnoge bile dobro poznate dok sam za neke shvatila da ih znam usred priče, a neke su mi bile potpuno nove Tu su klasici poput Božićne pjesme Charlesa Dickensa ili priča Hansa Christiana Andersena, Louise May Alcott ili Lucy Maud Montgomery uz mnoge, mnoge, druge. U knjizi ima i poezije npr. naslovna Twas The Night Before Christmas koja mi je predivna.
Ova knjiga je izvrsna za podizanje Božićnog duha i ulazak u Božićno raspoloženje i klasik je Američke književnosti, na mene je djelovala poput Božićnog filma vjerojatno zato što sam gledala mnoge filmove po ovim pričama, ove priče su dio Božićnih tradicija u Americi i bit će Vam svakako poznate. Toplo ih preporučam, a ja ću se ovom blagu Božićnog duha vraćati svake godine za Božić. Ako želite nekome uljepšati Božić ovom knjigom, možete ju pronaći ovdje.
Za kraj ostavljam Vas uz naslovnu Twas The Night Before Christmas i želim Vam sretan Božić i ugodne blagdane!

'Twas the Night Before Christmas
By Clement Clarke Moore

'Twas the night before Christmas, when all through the house
Not a creature was stirring, not even a mouse;
The stockings were hung by the chimney with care,
In hopes that St. Nicholas soon would be there;

The children were nestled all snug in their beds,
While visions of sugar-plums danced in their heads;
And mamma in her 'kerchief, and I in my cap,
Had just settled down for a long winter's nap,

When out on the lawn there arose such a clatter,
I sprang from the bed to see what was the matter.
Away to the window I flew like a flash,
Tore open the shutters and threw up the sash.

The moon on the breast of the new-fallen snow
Gave the lustre of mid-day to objects below,
When, what to my wondering eyes should appear,
But a miniature sleigh, and eight tiny reindeer,

With a little old driver, so lively and quick,
I knew in a moment it must be St. Nick.
More rapid than eagles his coursers they came,
And he whistled, and shouted, and called them by name;

"Now, DASHER! now, DANCER! now, PRANCER and VIXEN!
On, COMET! on CUPID! on, DONNER and BLITZEN!
To the top of the porch! to the top of the wall!
Now dash away! dash away! dash away all!"

As dry leaves that before the wild hurricane fly,
When they meet with an obstacle, mount to the sky,
So up to the house-top the coursers they flew,
With the sleigh full of toys, and St. Nicholas too.

And then, in a twinkling, I heard on the roof
The prancing and pawing of each little hoof.
As I drew in my hand, and was turning around,
Down the chimney St. Nicholas came with a bound.

He was dressed all in fur, from his head to his foot,
And his clothes were all tarnished with ashes and soot;
A bundle of toys he had flung on his back,
And he looked like a peddler just opening his pack.

His eyes -- how they twinkled! his dimples how merry!
His cheeks were like roses, his nose like a cherry!
His droll little mouth was drawn up like a bow,
And the beard of his chin was as white as the snow;

The stump of a pipe he held tight in his teeth,
And the smoke it encircled his head like a wreath;
He had a broad face and a little round belly,
That shook, when he laughed like a bowlful of jelly.

He was chubby and plump, a right jolly old elf,
And I laughed when I saw him, in spite of myself;
A wink of his eye and a twist of his head,
Soon gave me to know I had nothing to dread;

He spoke not a word, but went straight to his work,
And filled all the stockings; then turned with a jerk,
And laying his finger aside of his nose,
And giving a nod, up the chimney he rose;

He sprang to his sleigh, to his team gave a whistle,
And away they all flew like the down of a thistle.
But I heard him exclaim, ere he drove out of sight,
HAPPY CHRISTMAS TO ALL, AND TO ALL A GOOD-NIGHT!

Fern Britton - The Great Cornish Getaway

Ljudi moji, opet spisateljska blokada, ali evo me zahvaljujući mojim prijateljicama iz Makedonije i zemljopisnom izazovu, naime nas nekoliko frendica se dogovorimo i svaka nasumično dobije zemlju iz koje mora biti pisac ili se u njoj mora odvijati radnja ili još bolje - oboje i onda na kraju mjeseca pričamo o knjigama i zemljama koje smo dobile i odabrale (da na makedonskom da s izvornim govornicima, nema izvlačenja). Ja sam se prvi put odvažila sudjelovati i dopala me Engleska što je super jer sam upravo bila naručila ovu slatku knjigu. The Great Cornish Gateaway (Veliki bijeg u Cornwall ili tako nekako)...

Pa ovako Richard Gere, da glumac, snima film u Engleskoj i dosta mu je svega incognito bježi sa seta u Cornwall (grofoviju na krajnjem jugozapadu Engleske punim imenom Cornwall i otočje Scilly) u gradić Pendruggan i selo Trevay (gradić i selo su fiktivni) ali Cornwall je itekako stvaran i prekrasan, bacite oko. U sigurne ruke svojih prijatelja Kevina, Penny, Simona i Dorrie njihovo upoznavanje i dogodovštine pratimo u knjizi A Seaside Affair, koju ću svakako čitati, dok je ova kratka priča svojevrstan nastavak te priče iako se može čitati i odvojeno. Uglavnom cijeli svijet traži Richarda koji je nestao bez traga, a njegovi prijatelji i suseljani ga štite od novinara i znatiželjnika dajući mu prijeko potreban bijeg, odmor uz normalnost na Cornwallski način.

Ovo je jedna kratka, slatka na trenutke smiješna i svakako odmarajuća priča s lijepim opisima i likovima za koje poželite da su frendovi kojima možete skoknuti u Cornwall. Natjerala me da guglam i poželim posjetiti Cornwall i da poželim čitati druge knjige Fern Britton. Cilj postignut!

Autorica Fern Britton je inače poznata britanska TV voditeljica jutarnjeg programa. Sve njene knjige posvećene su Cornwallu.

Ova knjiga je dio projekta Quick Reads The Reading Agency , Agencija za čitanje britanske Vlade koja popularizira čitanje objavljujući kratke priče najslavnijih autora i čineći ih masovno dostupnima od početka projekta 2006 prodano je 100 različitih naslova u zapanjujućih 4.8 milijuna primjeraka jedna knjiga košta 1 (jednu) britansku funtu, a uz neke naslove se dobije i Cadbury čokolada. Naslove za slijedeće dvije godine bira i financira slavna Jojo Moyes. Ova inicijativa zvuči ne samo hvalevrijedno nego i znanstvenofantastično za naše uvjete, ali je dobar primjer kako funkcionira istinsko društvo znanja. 

Ja sam svoj primjerak naručila s dobrog starog BookDepository. Nažalost bez čokolade :( Svakako ću čitati još knjiga iz ove edicije kao i još knjiga Fern Britton, toplo ih preporučam kao odmor i bijeg ako mora ocjena onda je to četvorka jer mi je došla kao neki slatkiš između većih i ozbiljnijih zalogaja. Uživajte!