Philip Smith - Irish Fairy Tales (Irske bajke)

Dragi moji, ovoga puta me uhvatila putna groznica, a budući da ne mogu nikuda pobjegla sam u knjigu, još davno prije nego je to bilo moderno poželjela sam otići u Irsku jer sam se zaljubila u Irsku glazbu, ples, naglasak, ono što sam vidjela u dokumentarcima i bajke. Naručila sam knjigu Irskih bajki početkom godine i zbog cijele ove situacije čekala ju do nedavno, ali vrijedilo ju je čekati jer je stvarno divna knjiga koja je k tome i savršen bijeg od cijele ove situacije.
Inače sam željela da ova recenzija bude objavljena za Dan svetog Patricka - zaštitnika Irske, ali pošta je htjela drugačije.

U knjizi se nalazi šest bajki pa da vam kažem pomalo o svakoj trudit ću se ne pokvariti Vama užitak:

1. The Bee, the Harp, the Mouse and the Bum - clock (Pčela, harfa, miš i žohar) - Priča o tome kako su pčela, harfa, miš i žohar jednom Jacku pomogli da od siromaha postane princ. Naučila sam novu cool riječ iz sjevernoirskog dijalekta za riječ žohar fora je što nitko ne zna kako je nastala i kakve veze sat ima s tim.
2. The Field of Boliauns (Polje ambrozije) - Priča o tome kako je Tom Fitzpatrick uhvatio malog vilenjaka (leprechaun), a ovaj ga je odveo u polje ambrozije da mu preda svoje blago, kao što pretpostavljate nije dobro završilo. :D
3. Conal, Donal and Taig (Conal, Donal i Taig) - Priča o trojici braće koji su se zbog spora oko zemlje našli pred sudcem s vrlo zanimljivim načinom odlučivanja.
4. The Black Horse (Crni konj) - Priča o princu bez kraljevstva i njegovom konju te njihovim pustolovinama, meni najdraža u cijeloj knjizi.
5. The Sprightly Taylor (Živahni krojač) - Živahni krojač je dobio zadatak od slavnog gospodara Macdonalda da mu sašije svečane hlače od tartana s resicama, a ako to uspije noću u ukletoj crkvi, bit će bogato nagrađen.
6. Hudden and Dudden and Donald O'Neary (Hudden and Dudden i Donald O'Neary) - Priča o dva pohlepna i jednom snalažljivom susjedu. Moram priznati da mi se ova priča najmanje svidjela.

Ono što mi se posebno sviđa je što su junaci obični siromašni ljudi koji svojom pameću, mudrošću i hrabrošću ili smislom za humor, a ne ljepotom, snagom ili predodređenošću uspijevaju izaći iz nevolje i pobijediti. Jako se osjeti da su ovo priče namijenjene da bi se pričale i slušale, a ne baš čitale jer tekst se ponavlja kao pjesmica što im daje posebnu draž i one vas za tren odvedu na putovanje u zelenu Irsku koju nakon ovog iskustva još više želim posjetiti. Ostavit ću audio verziju jedne od ovih priča neka i Vas odvede na putovanje.

Ja sam svoju knjigu nabavila na dobrom, starom BookDepository, ovo je samo jedna od mnogih zbirki irskih bajki, priča i legendi tako da ću ih sasvim sigurno čitati još i sasvim sigurno ima boljih iako ovo je bio sasvim dobar početak, mislim da hrvatskog prijevoda nema, ali voljela bih da griješim. Meni je ovo bilo istinsko uživanje, ako želite nekamo pobjeći ovo je jako dobra ideja.
Do slijedećeg pisanja, čuvajte se i volite!

Paula Hawkins - The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

Dragi moji, evo mene opet, ovoga puta izvršavam izazov jedne prijateljice koja me izazvala da pročitam ovu knjigu, a budući da se radi o "davež izazovu" poanta je čitati knjigu izvan naše "zone ugode", knjigu s kojom ćemo se boriti.
Pa da vidimo kako sam se izborila...
Rachel svakoga jutra u isto vrijeme putuje vlakom iz predgrađa Londona u London na posao, vlak uvijek staje na istom semaforu, a tik uz prugu su kuće te svi putnici dobivaju priliku baciti pogled u njihove živote. Rachel mašta i ima cijelu priču o ljudima s broja 15 - oni se zovu Jess i Jason i prekrasni su i ludo sretni, zaljubljeni i savršeni. Rachel mašta kako ne bi morala pogledati u kuću na broju 23, to je kuća Watsonovih do nedavno njezin dom, kuća u kojoj je živjela sa sada bivšim suprugom Tomom, a u kojoj on sada živi sa mladom suprugom Annom i malom bebom Evie.

Rachel sada živi u sobi viška u stanu prijateljice Cathy, vozi se svaki dan na posao iako ga je izgubila zbog alkoholom izazvanog ispada. Alkohol je ovdje gotovo jedan od likova tj. Rachelin najčešći prijatelj i suputnik, ali istovremeno i najgori neprijatelj zbog kojeg je izgubila sve, te često ima rupe u pamćenju te ni sama ponekad nije sigurna što jest stvarno, a što plod njezine mašte i alkohola. Jednog  jutra baci pogled na kuću svog "para iz snova" i u djeliću sekunde ugleda nešto što ju razočara i razbjesni. Uskoro saznaje da je stanovnica kuće broj 15 nestala te da se njezin par iz snova zove Meghan i Scott Hipwell te je sigurna da bi ono što je vidjela moglo pomoći u razrješavanju Meghaninog nestanka te se uključuje u istragu i postaje dio života kojeg je dotad gledala iz vlaka, a koji nije ni malo onakav kakvim ga je zamišljala, a što se dalje događa čitajte sami...
Ova priča je ispričana iz kuta gledanja tri naratorice Rachel, Meghan i Anne njihovi životi se na zastrašujući i čudan način isprepliču kao i poglavlja iz njihovih perspektiva. Svi likovi u knjizi su vrlo živo napisani i svi njihovi motivi i razmišljanja su vrlo shvatljivi i zamislivi, ali umjesto da ih razumijem osjetila sam sažaljenje i određenu dozu odbojnosti prema svakom od njih. Boravak u "Rachelinoj glavi" znao mi je izazvati nelagodu i zbunjenost do granice glavobolje, tada sam morala ostaviti knjigu i čitati nešto manje deprimirajuće, zato je čitanje ove knjige trajalo toliko dugo, ali borila sam se i izborila tome valjda izazovi i služe. Ovo jednostavno nije moj tip knjige, onima koji vole ovakve knjige sigurno će se svidjeti budući se svidio mnogim mojim "bookfrendovima".
Autorica je ideju za ovaj roman dobila i sama putujući na posao iz predgrađa u London vlakom, te gledajući iz vlaka u živote ljudi koji žive u kućama i stanovima uz prugu, mogu samo reći drago mi je da nisam na takav način izložena pogledima ne vjerujem da bih se na to mogla naviknuti.
Paula Hawkins petnaest je godina radila kao novinarka prije nego što se okušala u pisanju fikcije. Rođena i odrasla u Zimbabveu, Paula se 1989. godine preselila u London gdje otad živi. Djevojka u vlaku njezin je prvi roman koji je preveden na više od četrdeset jezika, nominiran i dobitnik nekoliko nagrada od kojih bih izdvojila Goodreads Choice Award for Mystery & Thriller (2015). Po knjizi je 2016. snimljen i film čiji ću trailer staviti, a sam film možete pogledati na Netflixu.

Moj primjerak knjige sam kupila na humanitarnim aukcijama za napuštene životinje (moj omiljeni način kupovine), dok vi hrvatsko izdanje možete kupiti u izdanju Mozaik Knjiga na Mozaik Knjiga webshopu, dok englesko izdanje koje sam ja čitala možete kupiti na dobrom starom Book Depository.
Od iste autorice na policama me čeka i roman U vodu, dar još jedne drage prijateljice, ali to je već izazov za neki drugi put.
Do slijedećeg pisanja čuvajte se i volite! :)

Chimamanda Ngozi Adichie - Dear Ijeawele, or a Feminist Manifesto in Fifteen Suggestions/ Draga Ijeawele, ili Feministički manifest u petnaest savjeta

Dragi moji, evo mene opet, ponovno sam se družila s djelom nigerijske autorice Chimamanda Ngozi Adichie o čijoj sam knjizi We Should all be Feminists već nedavno pisala na ovom blogu.
Naime kao što znate nemam baš običaj čitati jednu za drugom knjige istog autora, ali ova knjiga mi je došla u pravo vrijeme kao odgovor na neka moja pitanja.
Nekako se pogodilo da nekoliko meni dragih i bliskih osoba očekuje bebu, a neke su nedavno postale majke, nenamjerno počela sam se pitati kako u današnjem svijetu odgojiti dijete, a osobito djevojčicu te kako biti kvalitetna podrška i pomoć jer znamo da je potrebno "čitavo selo" da bi se podiglo dijete.
Draga Ijeawele ili feministički manifest u petnaest savjeta se upravo bavi tom temom te je ustvari spisateljicin odgovor u obliku pisma na pitanje prijateljice Ijeawele koja je nedavno rodila malenu Chizalum. Pitanje glasi: Kako odgojiti feministicu?
U petnaest savjeta autorica vrlo nježno, mudro, inspirativno, a opet praktično, jasno i bez dlake na jeziku progovara o svim problemima i dilemama s kojima se susreću majke, a o kojima se u mnogim društvima pa i ovom našem govori šaptom ili ne uopće kao i o onima s kojima se susreću djevojčice, djevojke i žene u svim djelovima naše Planete kao što su problemi rasizma, nasilja prema ženama, rodnih uloga od djetinjstva do onih u vezama i brakovima, ali i pitanjima ljepote i očekivanja od djevojčica i žena.
Ova formatom malena, ali duhom velika knjiga je istinski dragulj i što se mene tiče trebala bi biti dio obavezne lektire jer na vrlo nježan način tjera na razmišljanje, a njezini savjeti ostaju u srcu dugo nakon čitanja, mislim da ova knjiga ima puno više smisla od mnogih knjiga o odgoju djece jer nakon nje i sama sam se osjećala pouzdanije u to da ću biti dobra i korisna prijateljica svojim prijateljicama, a teta malim bićima te ću joj se vraćati svaki puta kada posumnjam.
Neki od meni najdražih savjeta:

„Ja sam jednako bitna. Ja sam jednako bitna.
Ne „samo ako“. Ne „sve dok“. Ja sam jednako bitna. Točka.“

„Budi kompletna osoba. Majčinstvo je divan dar, ali ne dozvoli da te samo ono definira. Budi kompletna osoba. Tvoje dijete će imati koristi od toga.“

“Theresa May je britanska premijerka i evo kako je napredni britanski časopis opisao njenog muža: ‘Philip May je u politici poznat kao čovjek koji se sklonio u stranu i dozvolio svojoj supruzi Theresi da zablista.’ Dozvolio. Hajde da preokrenemo ovo. Theresa May je dozvolila svom mužu da zablista. Ima li to ikakvog smisla? Da je Philip May premijer, možda bismo mogli čuti da mu je supruga iz prikrajka ‘pružila podršku’ ili da je ‘stajala iza njega’ ili ‘pored njega’, ali nikada nećemo čuti da mu je ‘dozvolila’ da zablista.”

“Nauči je da nikad, ali nikad ne govori budalaštine kao ‘moj novac je moj novac, a njegov novac je naš novac.’ To je odvratno. I opasno – imati takav stav znači da potencijalno moraš pristati i na ostale štetne ideje. Nauči da uloga muškarca NIJE da pridonosi. U zdravim vezama pridonosi ko god može pridonijeti.”

“Molim te imaj na umu da ne predlažem da je odgojiš da ‘ne osuđuje’, što je izraz koji se uobičajeno koristi u današnje vrijeme, a koji me pomalo zabrinjava. Opće raspoloženje koje stoji iza te ideje je u redu, ali ‘ne osuđivati’ se često razvije u značenje ‘nemati mišljenje ni o čemu’ ili ‘zadržavam svoje mišljenje za sebe’. I zato, umjesto toga želim da Chizalum ovo: da ima mišljenje o svemu i svačemu i da to mišljenje proističe iz informiranosti, humanosti i slobodoumnosti.”

Molim Vas poklonite ovaj dragulj svojim prijateljicama, učinit ćete im uslugu.

Chimamanda Ngozi Adichie je nagrađivana nigerijska autorica čije su mnoge knjige prevedene na hrvatski, već sam pisala o We Should All Be Feminists, dok me na policama čeka  roman Amerikana i jako mu se veselim.

Ovu knjigu sam dobila na poklon, BIH izdanje u prijevodu Jovane Šego (knjiga koju sam ja čitala) možete nabaviti na Buybook, hrvatsko na VBZ, a englesko na BookDepository.

Do slijedećeg pisanja, čuvajte se i volite se! :)

Kako nam je bilo: Noć knjige - Славко Јаневски - Тишина / Slavko Janevski - Tišina 23.4.2020

Dragi moji, u posljednje vrijeme iako sam puno čitala u centru mog naglo smanjenog svijeta bile su pripreme za manifestaciju Noć knjige koja se tradicionalno održava 23.4. povodom Svjetskog dana knjige i autorskih prava, koji se baš tada obilježava jer se na taj dan 1616. rodio William Shakespeare, a umro Miguel de Cervantes Saavedra.
Svake godine na ovaj dan imamo nastup u Zajednici Makedonaca u Republici Hrvatskoj i MKD Ohridski biser Zagreb, a kao dio radionice makedonskog jezika za odrasle i
Dramske sekcije Lenka, iznimno sam sretna i zahvalna što sam dio ove vesele ekipe s kojom dijelim ljubav prema svemu makedonskom.
Kao što znate ove godine ništa nije uobičajeno zbog virusa koji je okrenuo svijet naglavačke pa smo svoje aktivnosti preselili na društvene mreže i održali program davši sve od sebe virusu u inat.

Ove godine se puni stotina godina od rođenja Slavka Janevskog - oca suvremene makedonske književnosti,
makedonski književnik (Skoplje, 11. I. 1920 – Skoplje, 30. I. 2000). Bio je direktor i glavni urednik izdavačke kuće Makedonska kniga i urednik časopisa Nov den, Sovremenost i Horizont. Pripadao prvomu naraštaju makedonskih poratnih pisaca, koji su zastupali modernističke poetike. Autor je prvoga modernoga makedonskoga romana Selo iza sedam jasenova (Selo zad sedumte jaseni, 1952). Tematski je zaokupljen povijesnom opstojnošću čovjeka u okruženju stalne izmjene dobra i zla. Najznačajnije su mu pjesničke zbirke Hljeb i kamen (Leb i kamen, 1957), Evanđelje po Lukavom Peji (Evangelie po Itar Pejo, 1966), Kainabelijada (Kainavelija, 1968) i Astropeus (1979). Objavio je zbirke novela Klauni i ljudi (Klovnovi i luǵe, 1954), Omorine (Omarnini, 1972), Iza tajnih vrata (Zad tajnata vrata, 1992), putopise Gorke legende (Gorčlivi legendi, 1962) i romane iz tzv. kukulinskoga ciklusa (Tvrdoglavi, 1959; trilogija Mirakuli užasa – Mirakuli na grozomorata, 1984., sastavljena od romana Legije Svetoga Adofonisa – Legionite na Sveti Adofonis, Pasje raspeće – Kučeško raspetie i Očekujući kugu – Čekajki čuma; Devet Kerubinovih stoljeća – Devet Kerubinovi vekovi, 1986; Čudotvorci, 1988; Rulet sa sedam brojaka – Rulet so sedum brojki, 1989; Kontinent Kukulino, 1996. i Odlagalište – Deponija, 2000). Tematika romana obuhvaća poslijeratnu kolektivizaciju sela, psihološko-refleksivnu evokaciju rata i potragu za bitkom nacionalne povijesti koja je metaforizirana i simbolizirana kao univerzalno pitanje ljudskoga trajanja.

Stoga smo ovu Noć knjige s posvetili njegovom liku i djelu.
Nastupe moje učiteljice i dragih kolega možete pogledati ovdje.
Što se tiče mog odabira pjesme, danima sam iznova i iznova čitala zbirku odabranih pjesama ne mogavši se stopiti ni s jednom, (okrivimo koronu i karantenu), požalila sam se prijateljicama iz Makedonije, i moja draga Marija mi je poslala pjesmu pod imenom Tišina s kojom sam se stopila od prve sekunde.
Što se tiče ostalih djela Slavka Janevskog čitala sam "Šećernu priču" (Шеќерна приказна) preslatka lektira za prvi osnovne, ali i pravi izazov jer sadrži puno novih riječi, a na polici me još čekaju romani Dvije Marije i Mjesečar (Две Марии), (Месечар), a voljela bih pročitati i Polje iza sedam jasenova (Поле зад седумте јасиња), jer to prvi makedonski moderni roman.
Za kraj, ostavljam Vam svoj nastup nadam se da će Vam se svidjeti.
Do slijedećeg pisanja, čuvajte se i volite se! :)

Chimamanda Ngozi Adichie - We Should All Be Feminists / Svi bismo trebali biti feministi i feministkinje

Dragi moji, dugo nisam pisala, a slabo sam i čitala naime opet spisateljska blokada "u kompi" s čitalačkom, a sve potaknuto cijelom izvanrednom situacijom, panikom i zločestim virusom kojem ni ime ne želim spomenuti ionako ima predobar PR, do te mjere da sam se pitala ima li uopće smisla pisati o ljudskim pravima i dalekim zemljama kada bez dozvole ne smijemo iz svoga grada ili sela... Zaključila sam da ima i iako sam bolji ljubitelj knjiga, čitatelj, bloger, bookstagrammer i još svašta kada sam sretna, no u meni ima još nešto - neizmjerne količina inata, prkositi ću svemu ovome na svoj način, nitko mi ne može zabraniti da razmišljam kao da su sve granice i sva vrata u bolji i pošteniji svijet otvorena i samo čekaju da bolja i osvještenija prođem kroz njih i svi mi!

Pa idemo u Afriku, točnije u Nigeriju, naime u zemljopisnom izazovu mojih prijateljica iz Makedonije mene ovoga puta nije dopala zemlja nego cijeli jedan kontinent Afrika... Onda sam se sjetila male velike knjige koju je recenzirala moja prijateljica Bibliovca i kako je ta formatom mala knjiga ostavila veliki dojam na mene prije nekoliko godina dok još nisam imala blog pa sam ju odlučila ponovno pročitati i nešto napisati o njoj a, u međuvremenu je dobila i svoje hrvatsko izdanje, objavljena je u VBZ nakladi pa to svakako ima smisla.
Radi se o knjizi We Should All Be Feminists ili Svi bismo trebali biti feministi i feministkinje

nagrađivane  nigerijske spisateljice Chimamanda Ngozi Adichie, ova knjiga je ustvari autoričin govor na TedEx konferenciji koji je pretvoren u knjigu nakon planetarne popularnosti.
U njemu autorica iznosi svoja jedinstvena zapažanja, primjere i anegdote iz Nigerije i SAD o tome što je feminizam, kako on izgleda u praksi i 21. stoljeću te kako uključuje oba spola, što znači biti žena u SAD, a što u Nigeriji i s kakvim se predrasudama i stereotipima svi skupa moramo svakodnevno nositi te kako na kraju izaći i svega s budućim generacijama sretnijih muškaraca i žena, a ja se nadam i nas samih. Neki primjeri će nam se činiti užasnim i sve to vrlo primitivnim i bit će nam drago što smo tu gdje jesmo, ali ne zavaravjmo se svatko od nas bi imao po neki primjer ili anegdotu na ovu temu jer ni one iz našeg okruženja nisu manje grozne, samo su naše pa su manje šokantne jer smo se navikli.

„Danas bih željela sve ljude zamoliti da zajedno počnemo sanjati i planirati drugačiji svijet. Pošteniji svijet.
Svijet sretnijih muškaraca i sretnijih žena vjernijih onome što uistinu jesu. A to treba početi ovako: moramo svoje kćeri početi odgajati drugačije. Moramo odgajati drugačije i svoje sinove…”

Chimamanda Ngozi Adichie

Ovo je iznimno inspirativan i poticajan tekst za razmišljanje, sam govor ću vam staviti na kraju ove objave, ali neka vas to potakne da kupite knjigu sebi i vama dragim ljudima jer to je jedna od onih knjiga koje nas čine boljim ljudima.

Chimamanda Ngozi Adichie je nagrađivana nigerijska autorica čije su mnoge knjige prevedene na hrvatski, mene na policama čekaju još Draga Ijeawele, ili Feministički manifest u petnaest savjeta te roman Amerikana i jako im se veselim.
Ja sam svoju knjigu nabavila na dobrom starom Bookdepository, a hrvatsko izdanje možete na VBZ online bookstore.
Do slijedećeg pisanja čuvajte se i volite se! :)

Dorothy Koomson - The Beach Wedding

Dragi moji, opet spisateljska blokada, moja najgora neprijateljica, ali s druge strane, sve je u redu dok nema čitalačke blokade. Opet je blokadu prekinuo čitalački zemljopisni izazov mojih prijateljica iz Makedonije, mene je i ovaj put, (drugi put zaredom), dopala Engleska tj. čitati knjigu s radnjom smještenom u Engleskoj ili autora iz te zemlje ili najbolje oboje. Odlučila sam čitati Dorothy Koomson - The Beach Wedding.
Da Vas razveselim u ožujku "putujem" negdje drugdje, a ova se knjiga čudnim spletom okolnosti pokazala kao dobra uvertira za ožujak, ali da ne brzam... :)
The Beach Wedding nas upoznaje s Tessom Denall koja vodi tropsko odmaralište svojih roditelja pod imenom Bussu Bay u Ghani, kamo se morala preseliti iz Brightona nakon što ga njezini nisu više mogli voditi sami. Tessa je naoko presretna jer se njezina 24 - godišnja kći Nia i odabranik srca njezina Marvin dolaze vjenčati na plaži u odmaralištu. Tessa pokušava zaboraviti vlastito zamalo vjenčanje i tragediju kada se njezin zaručnik Drew utopio netom prije početka ceremonije pokušavajući spasiti dječaka od utapljanja. Ona ga je ostala čekati na plaži, u vjenčanici i trudna, uz nju i Niu sve ove godine ostao je i Jake - mladoženjin kum i najbolji frend. Tessa i Jake tijekom godina postali su par i odgojili Niu zajedno, a njezina želja da se vjenča upravo u odmaralištu i na plaži izvući će puno "kostura iz ormara".
Zvuči li vam ovo pomalo kao sapunica? Ako je odgovor da potpuno ste u pravu jer samo sam vam ispričala prvo poglavlje tj prvih pet stranica. Kroz knjigu pratimo priču od upoznavanja Tesse, Drewa i Jakea do onog tragičnog zamalo vjenčanja te kroz 24 godine Nia-inog odrastanja, života u Brightonu, ljeta i dogradnju odmarališta u Ghani, odnosa Tesse i Jakea koji nije ni malo jednostavan do velikog obrata koji je uistinu vrijedan onih u meksičkim telenovelama, neću Vam ga otkriti, ali mene je toliko iznervirao da sam umanjila ocjenu knjizi jer je nevjerojatan. Inače, sve ovo se događa na stotinjak stranica kratke priče tako da je osjećaj lude vožnje u lunaparku. Priču sam pročitala tj progutala odjednom i mislim da nije ni moguće drugačije.

Dorothy Koomson je britanska spisateljica čiji su mnogi romani prevedeni i kod nas, ja sam čitala Kći moje najbolje prijateljice i jako mi se svidio, dok su mi svi drugi prevedeni i na listi za čitanje i na polici btw u Hrvatskoj su u izdanju Znanje, dok ova knjiga nažalost još nije prevedena kod nas.
Ova knjiga je dio projekta Quick Reads The Reading Agency,  Agencija za čitanje britanske Vlade koja popularizira čitanje objavljujući kratke priče najslavnijih autora i čineći ih masovno dostupnima od početka projekta 2006 prodano je 100 različitih naslova u zapanjujućih 4.8 milijuna primjeraka jedna knjiga košta 1 (jednu) britansku funtu, a uz neke naslove se dobije i Cadbury čokolada. Naslove za slijedeće dvije godine bira i financira slavna Jojo Moyes. Ova inicijativa zvuči ne samo hvalevrijedno nego i znanstvenofantastično za naše uvjete, ali je dobar primjer kako funkcionira istinsko društvo znanja.
Ja sam svoj primjerak naručila s dobrog starog BookDepository za prošli rođendan. Nažalost bez čokolade :( Svakako ću čitati još knjiga iz ove edicije kao i još knjiga Dorothy Koomson ovu kratku priču preporučam uz uvjet da vam treba psihički odmor, a njezine romane preporučam svim srcem dok ovoj kratkoj priči dajem ocjenu 4. Koju knigu Dorothy Koomson preporučujete da čitam slijedeću?

Pablo Neruda - Veinte poemas de amor y una cancion desesperada / Dvadeset ljubavnih pjesama i jedna pjesma očaja

Dragi moji, konačno sam skupila hrabrost nakon otprilike deset čitanja iznova i iznova pisati o bez konkurencije najposebnijoj knjizi koju posjedujem i zasada jedinoj u mojoj kućnoj biblioteci na španjolskom jeziku. Radi se o zbirci poezije Veinte poemas de amor y una cancion desesperada / Dvadeset ljubavnih pjesama i jedna pjesma očaja Pabla Nerude jednog od najpoznatijih južnoameričkih pjesnika (Chile).
Pablo Neruda je imao jako buran i kompliciran život kojeg se ne bih usudila prepričati stoga preuzimam biografiju s hrvatske Wikipedije:

"Pablo Neruda (Parral, 12. srpnja 1904. - Santiago de Chile, 23. rujna 1973.), čileanski je pjesnik, pravim imenom Ricardo Eliezer Neftalí Reyes Basoalto.

Kao diplomat proveo je više godina u Madridu gdje se sprijateljio s Lorcom i drugim španjolskim pjesnicima te pristupio antifašističkom pokretu, zbog čega je u svojoj domovini bio proganjan. U početku piše pretežno ljubavnu liriku, a kasnije prelazi na društveno i politički angažiranu poeziju koja govori protiv ratnih strahota i ustaje u obranu potlačenih.

Objavio je 19 zbirki poezije, od kojih su značajnije "Španjolska u srcu" u kojoj daje potresnu, ali uvjerljivu sliku borbe španjolskog naroda. Život i svijet doživljavao je prvenstveno čulno, pa su uzbuđenje, ogorčenje, samilost i srdžba osnovni motivi njegove poezije.

Stilski, prešao je put od neoromantizma preko nadrealizma do čiste borbene i socijalne poezije. Osnovne su mu teme u ranijim godinama ljubav, kasnije pustoš, samoća, patnje, borba i smrt. Njegov vulkanski temperament, vječita spremnost da na nešto reagira i da se za nešto bori, učinio ga je jednim od najplodnijih (30 zbirki), ali i kvalitativno najneujednačenijih velikih pjesnika XX. stoljeća.

Njegov Sveopći spjev (Canto general, 1950.), postao je simbolom stremljenja za književnost čileanskog naroda.

Godine 1971. dodijeljena mu je Nobelova nagrada za književnost.

Ostala djela: Crepusculario; Sto ljubavnih soneta; Dvadeset ljubavnih i jedna očajna; Prstenovi; Pokušaj neizmjernog čovjeka; Boravak na zemlji; Elementarne ode; Podsjetnik s Crnog otoka; Ruke dana; Kraj svijeta."

O pjesniku su snimljeni i filmovi: Il Postino (1994) tj. Poštar i Neruda (2016)

Zbirka, kao što joj samo ime govori, sastoji se od dvadeset i jedne pjesme objavljena je prvi put 1924. kada je autor imao samo 20 godina te ga je vinula u sam vrh hispanoameričkog pjesništva te je do danas ostala njegovo najpopularnije djelo te uz to jedno od najzaokruženijih i najvažnijih djela svjetske ljubavne poezije. Ostavit ću nekoliko videa s čitanjem u originalu i u prijevodu.

Poema 15

Poema 20

Zašto je sve to meni važno, pitate se?
Jako volim poeziju, a jedna od mojih ljubavi je i španjolski jezik, (da još jedan jezik, još jedna ljubav imam ih više nego što je uobičajeno). počela sam ga učiti upravo iz ljubavi prema glazbi i znatiželji prema tom prekrasnom, a tako dalekom i meni egzotičnom dijelu svijeta Španjolskoj i Latinskoj Americi.  Željela sam da ovo bude prva knjiga na španjolskom koju ću imati u kućnoj biblioteci, a da nije gramatika, rječnik ili neka vrsta udžbenika, svoj primjerak sam naručila ovdje, dok hrvatsko izdanje možete nabaviti ovdje, a moja knjiga je putovala iz Barcelone do Londona i iz Londona u Zagreb te sa sobom donijela dašak gradova koje bih toliko voljela posjetiti, a nadam se jednom i hoću. Sve to ju čini najposebnijom knjigom koju imam (nek mi oprosti ostatak kućne biblioteke jer sve su posebne). Jednostavno imam potrebu njezinu ljepotu pokazati još nekome pa nadam se da će i Vas očarati.