Maureen Johnson, John Green, Lauren Myracle - Pada snijeg

Nedavno nam je počelo proljeće, ljetno računanje vremena, topliji i dulji dani okupani suncem i zelenilom s ponekim cvjetnim uresom, a ja zakleti zimomrzac čitam zimsku Božićnu knjigu totalno izvan njoj namjenjene sezone. Jel' sve u redu samnom?
Sve je u redu samnom ne žalim za zimom niti išta slično nego ova knjiga je jednostavno toliko super da ju nisam mogla ostaviti da čeka do iduće zime nego sam je doslovno "progutala" s užitkom koji se da usporediti s "klopanjem" čokoladne torte (ili ako ju ne volite umetnite svoj omiljeni slatkiš).
Knjiga se zove Pada snijeg, (Let it Snow) zajedničkim snagama su ju napisali Maureen Johnson, John Green i Lauren Myracle, a objavili su ju dragi ljudi iz Fokus (više o knjizi). Ovo je ustvari zbirka kratkih priča tj zbirka tri blagdanske romanse u jednoj knjizi, svaki pisac svojom posebnom čarolijom nam priča što se dogodi kada na Badnjak nezapamćena snježna mećava pogodi mali grad Gracetown u Sjevernoj Karolini te kakve to zavrzlame i pustolovine prouzrokuje njegovim stanovnicima i gostima.
Prva je priča spisateljice Maureen Johnson pod nazivom Jubilej ekspres. To je priča o Jubilee dragoj curi čudna imena koja spletom nesretnih okolnosti (roditelji su joj završili u zatvoru jer su sudjelovali u neredima koji su izbili pri kupnji kolekcionarskih Božićnih ukrasa) mora vlakom na Floridu provesti Božić s djedom i  bakom. Vlak kojim ona putuje zapne u nanosima snijega i mećavi na ulazu u Gracetown. Jesam li spomenula da je vlak pun iritantnih navijačica koje putuju na natjecanje?
Ova priča me podsjetila na dobro nam poznati Vlak u snijegu. :)
Drugu nam priču imena Navijastično božićno čudo priča dobro poznati i meni jako dragi John Green, to je priča o troje prijatelja koji se spremaju provesti Badnjak gledajući James Bond filmove u čemu ih omete poziv prijatelja koji radi u Waffle House te ih obavještava da se dogodilo Navijastično božićno čudo, u Waffle House je došla horda navijačica koje zahtijevaju igrati Twister oni su među sretnicima koji su odabrani da ga donesu, o čudu je obavješteno još nekoliko ljudi, a u Waflle House će ući i uživati u Navijastičnom božićnom čudu samo onaj sretnik koji Twister donese najbrže i prvi. Luda snježna pustolovina može početi. Ova priča me ne znam ni sama zašto cijelo vrijeme podsjećala na film Luda Božićna zvona. :)
Posljednju priču iz ove slatke zbirke piše Lauren Myracle, a ona se zove Svetac zaštitnik svinja ovo priča o Addie koja je neutješna zbog prekida s dečkom i krivnje za isti, pritom od prijateljica joj nema utjehe već ju stalno podsjećaju na njezinu sebičnost i greške što u Addie potiče razmišljanje i promjenu a pomoći će i jedna patuljasta svinja, zanimljivi starci iz obližnjeg doma i još poneki zanimljivi lik. Hoće li Addiein trud da promjeni ponašanje biti dovoljan za happy end? Ova priča me podsjetila na Božićnu priču iako su likovi više cool od onih dobro nam znanih. :)
Moram se posebno osvrnuti na ovu posljednju priču jer se u njoj pojavljuju likovi iz sve tri priče i svi dobiju jedan zajednički epilog svaka čast spisateljici koja je to uspjela izvesti na način da bude slatko i smisleno, a opet da nije klišej i banalno, a da bude onako kao što svi očekujemo od jedne Božićne priče, mislim da to nije ni malo lak zadatak.
Na kraju sam imala osjećaj kao da sam pročitala jedan roman, a ne tri kratke priče, ovo troje pisaca se savršeno nadopunjuje u prilog tome mislim govori i činjenica što se po ovoj knjizi snima film koji bi u kina trebao prije Božića 2017. i iskreno nestrpljivo ga očekujem. Onog trenutka kada dobijemo trailer za film s posebnim zadovoljstvom ću ga dodati ovom osvrtu.
Kao što sam već rekla u knjizi sam uživala kao u slatkišu te vam ju od srca preporučujem kao oružje u borbi protiv lošeg raspoloženja u Božićnom ili bilo kojem drugom dobu godine izmamiti će Vam osmjeh na lice.  

James Joyce - A Flower Given to My Daughter

Dragi moji, sretan Vam svjetski dan poezije, prvi dan proljeća i dan sv. Patrika s malim zakašnjenjem, sve u jednom, ništa neobično s obzirom na novopristiglo godišnje doba, moram Vam priznati zaljubila sam se i to jako, ono što jest neobično zaljubila sam se u pjesmu iz naslova ove objave. Naime, naša ljubav je počela tako što sam dobila da si od dvadesetak pjesama irskih pjesnika odaberem jednu koju ću recitirati na priredbi za dan sv. Patrika u kojoj sudjeluju sve nacionalne manjine i ljudi koje uče jezike manjina (budući da sam dio Makedonskog kulturnog društva "Ohridski Biser" Zagreb kao polaznica radionice makedonskog jezika za odrasle i članica dramske sekcije). Uglavnom u pjesmu sam se zaljubila na prvu iako o Jamesu Joycu nisam znala puno više od toga da je jedan od najpoznatijih irskih književnika te da je živio neko vrijeme u Puli i Trstu, čitala sam samo nekoliko kratkih priča iz zbirke The Dubliners, za ostatak opusa su mi rekli da je teško shvatljiv i da pričekam dok čitalački odrastem, ono što su mi zaboravili reći jest da postoji prekrasna ganutljiva poezija u koju ću se zaljubiti.
Evo pjesme o kojoj Vam cijelo vrijeme pišem u engleskome izvorniku;


“A Flower Given to My Daughter”

Frail the white rose and frail are
Her hands that gave
Whose soul is sere and paler
Than time’s wan wave.

Rosefrail and fair — yet frailest
A wonder wild
In gentle eyes thou veilest,
My blueveined child.

Potom u španjolskom prijevodu:

“Una flor donada a mi hija”

Frágil la blanca rosa es y frágiles son
Las manos que la dieron
Su alma está marchita y es más pálida
Que la difusa onda del tiempo.

Como la rosa frágil y hermosa: aún más frágil es
El silvestre prodigio
Que en tus ojos ocultas,
Mi pequeña de azuladas venas.

Potom u makedonskom prijevodu kako sam ju govorila na priredbi:

E sad si vi mislite: "Iva, nešto ti tu  fali... U svojoj velikoj ljubavi zaboravila si na materinji hrvatski jezik!?"
Ne nisam, unatoč potrazi od nekoliko tjedana i opsežnom pretraživanju interneta ja nisam uspjela pronaći ovu, meni toliko dragu pjesmu u hrvatskom prijevodu kao ni informaciju jeli zbirka čiji je ona dio uopće prevedena na hrvatski (zbirka se zove: Pomes Penyeach). Molim veće znalce da mi pomognu ako mogu.

Svakako upoznala sam se bolje sa životom Jamesa Joycea pa tako znam da je ova pjesma nastala 1913. u Trstu i da je posvećena Joyceovoj kčeri Luciji koja je u to vrijeme imala sedam godina, što baca jedno posebno nježno svjetlo na ove stihove.

Osim toga što sam naučila čitajući istu pjesmu i razmišljajući o njoj na više jezika?
Nisam sigurna, ali nekako mi se čini da kada voliš neki jezik sva poezija njime pisana ti je prekrasna, a što kada voliš više od jednog jezika tj. kada uz svoj materinji voliš još tri jezika i svaki smatraš djelom svoje osobnosti toliko da ti se izraz "strani jezik" čini ružnim ili neprimjerenim?! Kažu da se stvari u prijevodu gube, ja sam ovim prijevodima dobila povlasticu doživjeti iste dvije strofe i osam stihova na tri različita načina iz tri različita kuta, a svaki poseban i svaki predivan različit i isti u isto vrijeme zato mi je još veća želja pročitati pjesmu i na materinjem hrvatskom.
Za kraj Vas ostavljam sa željom da se kao ja zaljubite u pjesmu, glazbu, knjigu ili možda sliku koja će zavladati Vašim svijetom te vas nagnati da otvorite srce prema nečem novom i tako nepovratno promijeniti i obogatiti Vaš svijet.

Julie James - Najseksi frajer na svijetu

Kada poznata čikaška odvjetnica Taylor Donnovan na privremenom radu u Los Angelesu, dobije zadatak pomoći glumcu Jasonu Andrewsu poznatom kao najseksi frajer na svijetu da se pripremi za ulogu odvjetnika u novom filmu upadnemo u zabavnu, slatku i opuštajuću romantičnu komediju. U kojoj ima dosta smješnih obrata, dijaloga koje dok čitate imate osjećaj da gledate pred sobom te zanimljivih i realističnih opisa kako odvjetničkog tako i svijeta industrije zabave. Dok sam čitala u ulozi Taylor zamišljala sam Juliju Roberts, a u ulozi Jasona zamišljala sam Vina Diesela, inače svi su likovi vrlo živo opisani i za svakog će vam sigurno netko pasti na pamet. Meni je ova knjiga super jer mi je uljepšala koji dan (namjerno sam razvlačila da mi duže traje iako nije obimna), te me opustila, odmorila i razveselila na sličan način kao neki ukusni kolač i čokolada ili dobra mjuza... pravi užitak te ju u takve svrhe od srca preporučujem i dajem joj čistu peticu.
Ova knjiga je objavljena u biblioteci Ljubav&Strast Plus koju objavljuje nakladnik Znanje (više o knjizi) Objavljena su djela Julie James (Najseksi frajer na svijetu zaseban roman te serija FBI/US Attorney koji se sastoji od 6 knjiga), Marie Force (prve 3 knjige serije Green Mountain, nadam se objavljivanju i ostatka serije). Trenutno se objavljuju knjige spisateljice Jill Shalvis (serija Animal Magnetism). 
Totalno sam se zaljubila u sve te slatke male knjige, tako da će uskoro biti još recenzija knjiga iz ove divne biblioteke.

Zlatko Gall - Pojmovnik Popularne glazbe

Na Interliberu sam se počastila ovim izdanjem (više o knjizi) budući da sam velika ljubiteljica glazbe raznih vrsta i podvrsta, nisam sveznajuća, a Google iako jest moj jako dobar prijatelj nije uvijek praktičan pa sam imala potrebu za jednom ovakvom knjigom u kojoj piše što je što i u koju mogu uvijek zaviriti ako mi nešto nije jasno i na koju se mogu osloniti kao na stručnu tim više što je uz svaki glazbeni žanr navedeno nekoliko izvođača i albuma koji najbolje odlikuju određenu vrstu glazbe i preporučuju se poslušati. Osim navedenih razloga moja strast su knjige o glazbi, što znači da skupljam knjige o glazbi i glazbenicima koje volim pa se ovo izdanje nametnulo samo po sebi kao must - have i must - buy. Čini mi se da same natuknice o glazbenim žanrovima variraju u dužini i kvaliteti i same natuknice ovisno o tome koliko su bliski i dragi samom autoru pa su tako neke natuknice gotovo eseji dok se neke sastoje od rečenice ili dvije te jednostavno traže podrobnija objašnjenja. Iznimno mi je drago što se u pojmovniku našlo mjesta za natuknice kao što su latin rock, salsa ili kubanski son te kao velika zaljubljenica pa samim time i poznavateljica tih žanrova mogu reći da su opisani korektno i da su preporučeni najpoznatiji albumi koji su dobro upoznavanje s određenim žanrom. S druge strane npr. o vrstama i podvrstama elektronske glazbe nažalost ne znam gotovo ništa i ne razlikujem ih pretjerano, ali ni sam pojmovnik mi nije pomogao u raspršivanju neznanja. Također neke vrste glazbe sam pisac opisuje na način da ste odmah ponukani poslušati neki od preporučenih albuma, dok neke vrste obrađuje vrlo enciklopedijski i tu se vidi piščeva bliskost određenim vrstama glazbe koja možda baš i nije primjerena izdanju ovoga tipa. Bolji poznavatelji od mene sigurno bi imali još opaski pa neću cjepidlačiti.
Nažalost moram se osvrnuti na ono što me jako naživciralo, a to su natuknice kojima se opisuju fanovi i groupie, stoga ću ih prepisati u cjelosti:"Fan = Fanatičan pripadnik, odani sljedbenik, navijač ili naprosto žestoki ljubitelj određene vrste glazbe ili pop i rock zvijezda.
Groupie = Fanatične pripadnice fan klubova ili vatrene pristaše glazbenika koje posvuda prate svoje idole nastojeći s njima uspostaviti i seksualni odnos."
Nisam i NISAM i mislim da pod hitno trebamo novu terminologiju u POP kulturi i komunikaciji jer je ova postojeća ružna, uvredljiva, ponižavajuća (pogotovo za cure) i netočna.
Smatram da ljudi koji troše svoje vrijeme, novac, (a pogotovo oni koji troše džeparac, invalidnine,i sl), mentalne, duhovne i sve ostale kapacitete, da bi putovali na nečije koncerte, kupovali nečije albume, učili nove jezike i stvari da bi razumjeli o čemu netko pjeva i govori itd zaslužuju neki ljepši pozitvniji naziv jer cijela glazbena industrija postoji zbog njih i počiva na njima te zaslužuju poštovanje i zahvalnost ne samo glazbenika koje vole nego i tzv. stručne javnosti. Budući da ne postoje službene definicije ovih socioloških pojava smatram da ih je gospodin Gall mogao opisati ljepšim riječima budući da su to jedine dvije natuknice u kojima se spominju slušatelji radi kojih Pojmovnik i postoji.
Na kraju, dali da kupite i čitate Pojmovnik? Ne znam ni sama ovakve literature na našim tržištima jako nedostaje. Mislim da bi sam gosp Gall bolje zaplovio u leksikonu tipa: 101 album koji jednostavno morate čuti ako volite mjuzu, dok mu pisanje definicija nije baš leglo najbolje, ali zasad je Pojmovnik jedino izdanje takvog tipa koje imamo. Pa tko voli nek izvoli. Nadam se budućnosti s puno glazbenih novina, članaka i knjiga tj. konkurencijom i većim zanimanjem publike što će dovesti do kvantitete, ali i kvalitetnijih izdanja te većeg poštovanja samih glazbenih konzumenata.

Edgar Allan Poe - The Raven (Gavran)

19. siječnja 1809. godine u Bostonu, rodio se Edgar Allan Poe, pjesnik, pripovjedač, prozaist.  Meni jedna od najintrigantnijih osoba svjetske književnosti i najdraži pjesnik. Smrt roditelja u ranom djetinjstvu, siromaštvo, izbacivanje sa dva fakulteta, nesretne ljubavi,bolest i smrt supruge  alkoholizam, kocka te niz drugih nedaća učinile su da Poe uvijek živi na rubu egzistencije, ali i na rubu razuma. Unatoč svim problemima ostavio je veliki opus poezije, kratkih priča i romana kojima je nadahnuo mnoge pjesnike i pisce koji će doći poslije njega, ali ne samo njih, nego i svijet stripa, filma, televizije, kazališta i glazbe. S Vama ću podijeliti njegovu najpoznatiju pjesmu The Raven (Gavran) koja je razlog što sam zavoljela poeziju na engleskom jeziku.

The Raven
BY EDGAR ALLAN POE

Once upon a midnight dreary, while I pondered, weak and weary,
Over many a quaint and curious volume of forgotten lore—
    While I nodded, nearly napping, suddenly there came a tapping,
As of some one gently rapping, rapping at my chamber door.
“’Tis some visitor,” I muttered, “tapping at my chamber door—
            Only this and nothing more.”

    Ah, distinctly I remember it was in the bleak December;
And each separate dying ember wrought its ghost upon the floor.
    Eagerly I wished the morrow;—vainly I had sought to borrow
    From my books surcease of sorrow—sorrow for the lost Lenore—
For the rare and radiant maiden whom the angels name Lenore—
            Nameless here for evermore.

    And the silken, sad, uncertain rustling of each purple curtain
Thrilled me—filled me with fantastic terrors never felt before;
    So that now, to still the beating of my heart, I stood repeating
    “’Tis some visitor entreating entrance at my chamber door—
Some late visitor entreating entrance at my chamber door;—
            This it is and nothing more.”

    Presently my soul grew stronger; hesitating then no longer,
“Sir,” said I, “or Madam, truly your forgiveness I implore;
    But the fact is I was napping, and so gently you came rapping,
    And so faintly you came tapping, tapping at my chamber door,
That I scarce was sure I heard you”—here I opened wide the door;—
            Darkness there and nothing more.

    Deep into that darkness peering, long I stood there wondering, fearing,
Doubting, dreaming dreams no mortal ever dared to dream before;
    But the silence was unbroken, and the stillness gave no token,
    And the only word there spoken was the whispered word, “Lenore?”
This I whispered, and an echo murmured back the word, “Lenore!”—
            Merely this and nothing more.

    Back into the chamber turning, all my soul within me burning,
Soon again I heard a tapping somewhat louder than before.
    “Surely,” said I, “surely that is something at my window lattice;
      Let me see, then, what thereat is, and this mystery explore—
Let my heart be still a moment and this mystery explore;—
            ’Tis the wind and nothing more!”

    Open here I flung the shutter, when, with many a flirt and flutter,
In there stepped a stately Raven of the saintly days of yore;
    Not the least obeisance made he; not a minute stopped or stayed he;
    But, with mien of lord or lady, perched above my chamber door—
Perched upon a bust of Pallas just above my chamber door—
            Perched, and sat, and nothing more.

Then this ebony bird beguiling my sad fancy into smiling,
By the grave and stern decorum of the countenance it wore,
“Though thy crest be shorn and shaven, thou,” I said, “art sure no craven,
Ghastly grim and ancient Raven wandering from the Nightly shore—
Tell me what thy lordly name is on the Night’s Plutonian shore!”
            Quoth the Raven “Nevermore.”

    Much I marvelled this ungainly fowl to hear discourse so plainly,
Though its answer little meaning—little relevancy bore;
    For we cannot help agreeing that no living human being
    Ever yet was blessed with seeing bird above his chamber door—
Bird or beast upon the sculptured bust above his chamber door,
            With such name as “Nevermore.”

    But the Raven, sitting lonely on the placid bust, spoke only
That one word, as if his soul in that one word he did outpour.
    Nothing farther then he uttered—not a feather then he fluttered—
    Till I scarcely more than muttered “Other friends have flown before—
On the morrow he will leave me, as my Hopes have flown before.”
            Then the bird said “Nevermore.”

    Startled at the stillness broken by reply so aptly spoken,
“Doubtless,” said I, “what it utters is its only stock and store
    Caught from some unhappy master whom unmerciful Disaster
    Followed fast and followed faster till his songs one burden bore—
Till the dirges of his Hope that melancholy burden bore
            Of ‘Never—nevermore’.”

    But the Raven still beguiling all my fancy into smiling,
Straight I wheeled a cushioned seat in front of bird, and bust and door;
    Then, upon the velvet sinking, I betook myself to linking
    Fancy unto fancy, thinking what this ominous bird of yore—
What this grim, ungainly, ghastly, gaunt, and ominous bird of yore
            Meant in croaking “Nevermore.”

    This I sat engaged in guessing, but no syllable expressing
To the fowl whose fiery eyes now burned into my bosom’s core;
    This and more I sat divining, with my head at ease reclining
    On the cushion’s velvet lining that the lamp-light gloated o’er,
But whose velvet-violet lining with the lamp-light gloating o’er,
            She shall press, ah, nevermore!

    Then, methought, the air grew denser, perfumed from an unseen censer
Swung by Seraphim whose foot-falls tinkled on the tufted floor.
    “Wretch,” I cried, “thy God hath lent thee—by these angels he hath sent thee
    Respite—respite and nepenthe from thy memories of Lenore;
Quaff, oh quaff this kind nepenthe and forget this lost Lenore!”
            Quoth the Raven “Nevermore.”

    “Prophet!” said I, “thing of evil!—prophet still, if bird or devil!—
Whether Tempter sent, or whether tempest tossed thee here ashore,
    Desolate yet all undaunted, on this desert land enchanted—
    On this home by Horror haunted—tell me truly, I implore—
Is there—is there balm in Gilead?—tell me—tell me, I implore!”
            Quoth the Raven “Nevermore.”

    “Prophet!” said I, “thing of evil!—prophet still, if bird or devil!
By that Heaven that bends above us—by that God we both adore—
    Tell this soul with sorrow laden if, within the distant Aidenn,
    It shall clasp a sainted maiden whom the angels name Lenore—
Clasp a rare and radiant maiden whom the angels name Lenore.”
            Quoth the Raven “Nevermore.”

    “Be that word our sign of parting, bird or fiend!” I shrieked, upstarting—
“Get thee back into the tempest and the Night’s Plutonian shore!
    Leave no black plume as a token of that lie thy soul hath spoken!
    Leave my loneliness unbroken!—quit the bust above my door!
Take thy beak from out my heart, and take thy form from off my door!”
            Quoth the Raven “Nevermore.”

    And the Raven, never flitting, still is sitting, still is sitting
On the pallid bust of Pallas just above my chamber door;
    And his eyes have all the seeming of a demon’s that is dreaming,
    And the lamp-light o’er him streaming throws his shadow on the floor;
And my soul from out that shadow that lies floating on the floor
            Shall be lifted—nevermore!

Dr. Kenan Crnkić - Pazi kojeg vuka hraniš

Mene često vesele male i drugima čudne ili nevažne stvari npr. kada u naslovu neke knjige ili nekom tekstu, pjesmi i sl. primijetim spominjanje priče, pjesme ili događaja koji je i meni drag. Takvi rijetki trenuci me ispune radošću jer još netko voli istu priču koju volim i ja pa stoga možete zamisliti moju radost kada sam čula da će moj dragi Fokus objaviti knjigu naslova "Pazi kojeg vuka hraniš" jer to je poanta moje najdraže priče koju sam prvi put pročitala u knjizi Njegove Svetosti Sacinandana Swamija Put velikog rastanka. Budući da nigdje drugdje nisam čula za spominjanje te priče odmah sam poželjela znati sve o autoru i knjizi u kojoj se spominje moja najdraža priča pa sam naravno guglala: "Kenan Crnkić autor je balkanskih bestelera o uspjehu i sreći.

Njegova prva knjiga ”7 tajni uspjeha”, kao jednostavan i praktičan vodič do uspjeha, izazvala je svojevrsnu senzaciju, oborila sve rekorde prodaje, u roku od samo 10 dana od izdavanja izbila na prvo mjesto, a u prvoj godini doživjela svoje nevjerovatno 10. jubilarno izdanje, kao i prevod na više stranih jezika.

Knjiga, znakovitog naziva ”Pazi kojeg Vuka hraniš” druga je knjiga ovog iznimno popularnog autora, napisana sada već prepoznatljivim stilom koji odiše lakoćom čitanja istovremeno proizvodeći neki neobićni oblik instant motivacije i zadovoljstva. Ovo je knjiga  o sreći. Kako je pronaći, postići i trajno zadržati u našim životima.

Doktor je ekonomskih nauka i profesor na Ekonomskom Fakultetu u Sarajevu. U teorijskom smislu školovao se na brojnim univerzitetima u zemlji i inostranstvu, a specijalističke studije uspješno je okončao i na poznatoj Harvard Business School  Sjedinjene Američke Države.

U praktičnom smislu dr Crnkić uspješno je rukovodio multimilionskim korporacijama i fondacijama u privatnom, ali  i državnom vlasništvu." Izvor: http://drcrnkic.org/

Dan ili dva nakon moje više ili manje zadovoljene znatiželje, draga ekipa iz Fokusa poslala mi je knjigu na čemu im od srca zahvaljujem jer je držanje knjige u ruci konačno zadovoljilo moju znatiželju iako ne u potpunosti, ali krenimo redom.
Knjiga je na prvi pogled vrlo elegantna, mala, crna, tvrdi uvez, srebrna slova (prva misao: Ovo je kao mala crna haljina, ali među knjigama :) ). Otvorim prvu stranicu piše na crnom papiru velikim bijelim slovima: UMRIJET ČEŠ + veliki pješćani sat (prva misao: Pa ok al' ne bih baš sad). Progutam knedlu i okrenem stranicu piše opet na crnom papiru velikim bijelim slovima ali ovoga puta: POČNI ŽIVJETI + veliki pješćani sat (prva misao: Ovo će biti zanimljivo).
Potom autor kroz 7 poglavlja vrlo vizualno privlačne knjige progovara i savjetuje o sreći u tome mu pomažu motivacijske priče i citati poznatih osoba kao npr: Steve Jobs, Zig Ziglar, Meša Selimović, Pablo Picasso i mnogi drugi. Autorova premisa je da svaki dan dobivamo poklon od 86400 sekundi koje bismo trebali iskoristiti da budemo sretni i uspješni jer nikad ne znamo kada će poklon prestati stizati. Priče u knjizi su divne, meni većinom poznate i drage, neke od njih su u mom folderu s citatima, većina od njih biti će poznate svima na njih smo naletjeli "skrolajući" društenim mrežama ili ih dobili u mailovima od kolega i prijatelja što ne umanjuje njihovu ljepotu, poučnost ili sposobnost da uljepšaju dan. Knjigu sam pročitala dvaput; jednom brzo i potom još jednom polako kroz tjedan dana i oba puta zaključila sam isto: Nedostaje mi zašto! Kako to mislim?! Pa pojavila se moja vječna suputnica znatiželja. Ja znam zašto volim neku priču ili citat znam na što me nadahnula i kako mi je uljepšala život te još više zašto bih ju nekome preporučila. Ono što ne znam je kako su to priče, citati i prakse koje nam preporučuje promijenile, unaprijedile i uljepšale piščev život, što ga je nagnalo da ih stavi u knjigu? Voljela bih znati što znače njemu osobno Nadala sam da ću ga to moči sama i pitati kada sam čula da dolazi na Interliber potpisivati knjige, ali nažalost zbog velike gužve nisam uspjela, ali sam uspjela dobiti potpisanu knjigu i fotku te biti na promociji.
Na kraju, da, preporučam ovu knjigu kao početnu točku za Vašu knjigu, bilježnicu, folder, Instagram profil, fb stranicu u koji ćete stavljati priče citate, slike koje u Vama potiču ljepotu, sreću, radost, nadahnuće ukratko onog dobrog vuka. Za kraj uživajte u mojoj najdražoj priči na svijetu (ujedno i posljednjoj u ovoj knjizi), ova priča je tada 14-godišnju mene potakla na čitanje mnogih knjiga i probudila u meni glad za istraživanjem i učenjem, a sada će nadam se nekome barem uljepšati dan:

Gwen Bailey - O čemu razmišlja moj pas?

O čemu razmišlja moj pas? - Iskreno mislim da se svatko tko ima psa to zapita najmanje jednom dnevno, a oni koji imaju više pasa i češće... Ovu zanimljivu knjigu objavio je PROFIL, (više o knjizi), a ja sam ju kupila na Aukciji za pomoć udruzi Deseti život iz Splita (Aukcije za pomoć udrugama i pojedincima koji pomažu napuštenim životinjama su moj najdraži način nabavke knjiga pa ću kada god budem pisala o knjizi nabavljenoj na taj način staviti i link gdje sam ju nabavila s nadom da ćete kliknuti i pridružiti se). Ovu knjigu napisala je Gwen Bailey, stručnjakinja za ponašanje životinja.
Knjiga je podijeljena u veća poglavlja koja opisuju život pasa kao društvene životinje, život u hijerarhiji, prehrambene navike i spretnost pasa, slijedeći naraštaj (odnos pasa prema štencima), kako psi shvaćaju sigurnost te odnos pasa i ljudi. Unutar svakog poglavlja slikom su prikazani psi u položajima koji su nam uglavnom dobro poznati te su iscrpno objašnjeni nakon čitanja objašnjenja shvačam da iako su nam položaji dobro poznati ponekad ih tumačimo posve pogrešno, što nas može dovesti u opasnu situaciju ako pogrešno protumačimo ponašanje psa s kojim se ne poznajemo. Potom na kraju svake stranice postoji odlomak jeste li znali koji nudi puno zanimljivih činjenica o psima npr: Jeste li znali: Dio nosa za otkrivanje mirisa je 37 puta veći u pasa nego u ljudi, a dio mozga koji prerađuje podražaje koji dolaze iz nosa u pasa je mnogo veći i složenije građe od istog područja ljudskog mozga.
Ovu knjigu smatram iznimno zanimljivom i korisnom kao izvor boljeg upoznavanja pseće vrste općenito i kao izvor informacija te mislim da bi bila zanimljiva kako ljudima koje je već osvojio pas tako i onima koji još rzmišljaju o takvoj vezi ili onima koji se boje i samo žele bolje razumjeti pse u svojoj okolini. Za razliku od većine kinološke literature u knjižarama ova knjiga je prihvatljivija cijenom što je dodatan razlog da ju imate na svojim policama. Za kraj jedna zanimljivost: ova knjiga je tiskana i uvezana u Kini te ima poseban miris i nakon godinu dana što ju imam, korice i papir su također posebni na dodir. Nadam se da će vam ova knjiga pomoći da saznate o čemu razmišlja ne samo vaš pas nego svi te da će vam postati drag priručnik.