Kada poznata čikaška odvjetnica Taylor Donnovan na privremenom radu u Los Angelesu, dobije zadatak pomoći glumcu Jasonu Andrewsu poznatom kao najseksi frajer na svijetu da se pripremi za ulogu odvjetnika u novom filmu upadnemo u zabavnu, slatku i opuštajuću romantičnu komediju. U kojoj ima dosta smješnih obrata, dijaloga koje dok čitate imate osjećaj da gledate pred sobom te zanimljivih i realističnih opisa kako odvjetničkog tako i svijeta industrije zabave. Dok sam čitala u ulozi Taylor zamišljala sam Juliju Roberts, a u ulozi Jasona zamišljala sam Vina Diesela, inače svi su likovi vrlo živo opisani i za svakog će vam sigurno netko pasti na pamet. Meni je ova knjiga super jer mi je uljepšala koji dan (namjerno sam razvlačila da mi duže traje iako nije obimna), te me opustila, odmorila i razveselila na sličan način kao neki ukusni kolač i čokolada ili dobra mjuza... pravi užitak te ju u takve svrhe od srca preporučujem i dajem joj čistu peticu. Ova knjiga je objavljena u biblioteci Ljubav&Strast Plus koju objavljuje nakladnik Znanje (više o knjizi) Objavljena su djela Julie James (Najseksi frajer na svijetu zaseban roman te serija FBI/US Attorney koji se sastoji od 6 knjiga), Marie Force (prve 3 knjige serije Green Mountain, nadam se objavljivanju i ostatka serije). Trenutno se objavljuju knjige spisateljice Jill Shalvis (serija Animal Magnetism). Totalno sam se zaljubila u sve te slatke male knjige, tako da će uskoro biti još recenzija knjiga iz ove divne biblioteke.
Na Interliberu sam se počastila ovim izdanjem (više o knjizi) budući da sam velika ljubiteljica glazbe raznih vrsta i podvrsta, nisam sveznajuća, a Google iako jest moj jako dobar prijatelj nije uvijek praktičan pa sam imala potrebu za jednom ovakvom knjigom u kojoj piše što je što i u koju mogu uvijek zaviriti ako mi nešto nije jasno i na koju se mogu osloniti kao na stručnu tim više što je uz svaki glazbeni žanr navedeno nekoliko izvođača i albuma koji najbolje odlikuju određenu vrstu glazbe i preporučuju se poslušati. Osim navedenih razloga moja strast su knjige o glazbi, što znači da skupljam knjige o glazbi i glazbenicima koje volim pa se ovo izdanje nametnulo samo po sebi kao must - have i must - buy. Čini mi se da same natuknice o glazbenim žanrovima variraju u dužini i kvaliteti i same natuknice ovisno o tome koliko su bliski i dragi samom autoru pa su tako neke natuknice gotovo eseji dok se neke sastoje od rečenice ili dvije te jednostavno traže podrobnija objašnjenja. Iznimno mi je drago što se u pojmovniku našlo mjesta za natuknice kao što su latin rock, salsa ili kubanski son te kao velika zaljubljenica pa samim time i poznavateljica tih žanrova mogu reći da su opisani korektno i da su preporučeni najpoznatiji albumi koji su dobro upoznavanje s određenim žanrom. S druge strane npr. o vrstama i podvrstama elektronske glazbe nažalost ne znam gotovo ništa i ne razlikujem ih pretjerano, ali ni sam pojmovnik mi nije pomogao u raspršivanju neznanja. Također neke vrste glazbe sam pisac opisuje na način da ste odmah ponukani poslušati neki od preporučenih albuma, dok neke vrste obrađuje vrlo enciklopedijski i tu se vidi piščeva bliskost određenim vrstama glazbe koja možda baš i nije primjerena izdanju ovoga tipa. Bolji poznavatelji od mene sigurno bi imali još opaski pa neću cjepidlačiti.
Nažalost moram se osvrnuti na ono što me jako naživciralo, a to su natuknice kojima se opisuju fanovi i groupie, stoga ću ih prepisati u cjelosti:"Fan = Fanatičan pripadnik, odani sljedbenik, navijač ili naprosto žestoki ljubitelj određene vrste glazbe ili pop i rock zvijezda.
Groupie = Fanatične pripadnice fan klubova ili vatrene pristaše glazbenika koje posvuda prate svoje idole nastojeći s njima uspostaviti i seksualni odnos."
Nisam i NISAM i mislim da pod hitno trebamo novu terminologiju u POP kulturi i komunikaciji jer je ova postojeća ružna, uvredljiva, ponižavajuća (pogotovo za cure) i netočna.
Smatram da ljudi koji troše svoje vrijeme, novac, (a pogotovo oni koji troše džeparac, invalidnine,i sl), mentalne, duhovne i sve ostale kapacitete, da bi putovali na nečije koncerte, kupovali nečije albume, učili nove jezike i stvari da bi razumjeli o čemu netko pjeva i govori itd zaslužuju neki ljepši pozitvniji naziv jer cijela glazbena industrija postoji zbog njih i počiva na njima te zaslužuju poštovanje i zahvalnost ne samo glazbenika koje vole nego i tzv. stručne javnosti. Budući da ne postoje službene definicije ovih socioloških pojava smatram da ih je gospodin Gall mogao opisati ljepšim riječima budući da su to jedine dvije natuknice u kojima se spominju slušatelji radi kojih Pojmovnik i postoji.
Na kraju, dali da kupite i čitate Pojmovnik? Ne znam ni sama ovakve literature na našim tržištima jako nedostaje. Mislim da bi sam gosp Gall bolje zaplovio u leksikonu tipa: 101 album koji jednostavno morate čuti ako volite mjuzu, dok mu pisanje definicija nije baš leglo najbolje, ali zasad je Pojmovnik jedino izdanje takvog tipa koje imamo. Pa tko voli nek izvoli. Nadam se budućnosti s puno glazbenih novina, članaka i knjiga tj. konkurencijom i većim zanimanjem publike što će dovesti do kvantitete, ali i kvalitetnijih izdanja te većeg poštovanja samih glazbenih konzumenata.
19. siječnja 1809. godine u Bostonu, rodio se Edgar Allan Poe, pjesnik, pripovjedač, prozaist. Meni jedna od najintrigantnijih osoba svjetske književnosti i najdraži pjesnik. Smrt roditelja u ranom djetinjstvu, siromaštvo, izbacivanje sa dva fakulteta, nesretne ljubavi,bolest i smrt supruge alkoholizam, kocka te niz drugih nedaća učinile su da Poe uvijek živi na rubu egzistencije, ali i na rubu razuma. Unatoč svim problemima ostavio je veliki opus poezije, kratkih priča i romana kojima je nadahnuo mnoge pjesnike i pisce koji će doći poslije njega, ali ne samo njih, nego i svijet stripa, filma, televizije, kazališta i glazbe. S Vama ću podijeliti njegovu najpoznatiju pjesmu The Raven (Gavran) koja je razlog što sam zavoljela poeziju na engleskom jeziku.
The Raven BY EDGAR ALLAN POE
Once upon a midnight dreary, while I pondered, weak and weary,
Over many a quaint and curious volume of forgotten lore—
While I nodded, nearly napping, suddenly there came a tapping,
As of some one gently rapping, rapping at my chamber door.
“’Tis some visitor,” I muttered, “tapping at my chamber door—
Only this and nothing more.”
Ah, distinctly I remember it was in the bleak December;
And each separate dying ember wrought its ghost upon the floor.
Eagerly I wished the morrow;—vainly I had sought to borrow
From my books surcease of sorrow—sorrow for the lost Lenore—
For the rare and radiant maiden whom the angels name Lenore—
Nameless here for evermore.
And the silken, sad, uncertain rustling of each purple curtain
Thrilled me—filled me with fantastic terrors never felt before;
So that now, to still the beating of my heart, I stood repeating
“’Tis some visitor entreating entrance at my chamber door—
Some late visitor entreating entrance at my chamber door;—
This it is and nothing more.”
Presently my soul grew stronger; hesitating then no longer,
“Sir,” said I, “or Madam, truly your forgiveness I implore;
But the fact is I was napping, and so gently you came rapping,
And so faintly you came tapping, tapping at my chamber door,
That I scarce was sure I heard you”—here I opened wide the door;—
Darkness there and nothing more.
Deep into that darkness peering, long I stood there wondering, fearing,
Doubting, dreaming dreams no mortal ever dared to dream before;
But the silence was unbroken, and the stillness gave no token,
And the only word there spoken was the whispered word, “Lenore?”
This I whispered, and an echo murmured back the word, “Lenore!”—
Merely this and nothing more.
Back into the chamber turning, all my soul within me burning,
Soon again I heard a tapping somewhat louder than before.
“Surely,” said I, “surely that is something at my window lattice;
Let me see, then, what thereat is, and this mystery explore—
Let my heart be still a moment and this mystery explore;—
’Tis the wind and nothing more!”
Open here I flung the shutter, when, with many a flirt and flutter,
In there stepped a stately Raven of the saintly days of yore;
Not the least obeisance made he; not a minute stopped or stayed he;
But, with mien of lord or lady, perched above my chamber door—
Perched upon a bust of Pallas just above my chamber door—
Perched, and sat, and nothing more.
Then this ebony bird beguiling my sad fancy into smiling,
By the grave and stern decorum of the countenance it wore,
“Though thy crest be shorn and shaven, thou,” I said, “art sure no craven,
Ghastly grim and ancient Raven wandering from the Nightly shore—
Tell me what thy lordly name is on the Night’s Plutonian shore!”
Quoth the Raven “Nevermore.”
Much I marvelled this ungainly fowl to hear discourse so plainly,
Though its answer little meaning—little relevancy bore;
For we cannot help agreeing that no living human being
Ever yet was blessed with seeing bird above his chamber door—
Bird or beast upon the sculptured bust above his chamber door,
With such name as “Nevermore.”
But the Raven, sitting lonely on the placid bust, spoke only
That one word, as if his soul in that one word he did outpour.
Nothing farther then he uttered—not a feather then he fluttered—
Till I scarcely more than muttered “Other friends have flown before—
On the morrow he will leave me, as my Hopes have flown before.”
Then the bird said “Nevermore.”
Startled at the stillness broken by reply so aptly spoken,
“Doubtless,” said I, “what it utters is its only stock and store
Caught from some unhappy master whom unmerciful Disaster
Followed fast and followed faster till his songs one burden bore—
Till the dirges of his Hope that melancholy burden bore
Of ‘Never—nevermore’.”
But the Raven still beguiling all my fancy into smiling,
Straight I wheeled a cushioned seat in front of bird, and bust and door;
Then, upon the velvet sinking, I betook myself to linking
Fancy unto fancy, thinking what this ominous bird of yore—
What this grim, ungainly, ghastly, gaunt, and ominous bird of yore
Meant in croaking “Nevermore.”
This I sat engaged in guessing, but no syllable expressing
To the fowl whose fiery eyes now burned into my bosom’s core;
This and more I sat divining, with my head at ease reclining
On the cushion’s velvet lining that the lamp-light gloated o’er,
But whose velvet-violet lining with the lamp-light gloating o’er,
She shall press, ah, nevermore!
Then, methought, the air grew denser, perfumed from an unseen censer
Swung by Seraphim whose foot-falls tinkled on the tufted floor.
“Wretch,” I cried, “thy God hath lent thee—by these angels he hath sent thee
Respite—respite and nepenthe from thy memories of Lenore;
Quaff, oh quaff this kind nepenthe and forget this lost Lenore!”
Quoth the Raven “Nevermore.”
“Prophet!” said I, “thing of evil!—prophet still, if bird or devil!—
Whether Tempter sent, or whether tempest tossed thee here ashore,
Desolate yet all undaunted, on this desert land enchanted—
On this home by Horror haunted—tell me truly, I implore—
Is there—is there balm in Gilead?—tell me—tell me, I implore!”
Quoth the Raven “Nevermore.”
“Prophet!” said I, “thing of evil!—prophet still, if bird or devil!
By that Heaven that bends above us—by that God we both adore—
Tell this soul with sorrow laden if, within the distant Aidenn,
It shall clasp a sainted maiden whom the angels name Lenore—
Clasp a rare and radiant maiden whom the angels name Lenore.”
Quoth the Raven “Nevermore.”
“Be that word our sign of parting, bird or fiend!” I shrieked, upstarting—
“Get thee back into the tempest and the Night’s Plutonian shore!
Leave no black plume as a token of that lie thy soul hath spoken!
Leave my loneliness unbroken!—quit the bust above my door!
Take thy beak from out my heart, and take thy form from off my door!”
Quoth the Raven “Nevermore.”
And the Raven, never flitting, still is sitting, still is sitting
On the pallid bust of Pallas just above my chamber door;
And his eyes have all the seeming of a demon’s that is dreaming,
And the lamp-light o’er him streaming throws his shadow on the floor;
And my soul from out that shadow that lies floating on the floor
Shall be lifted—nevermore!
Kada poznata čikaška odvjetnica Taylor Donnovan na privremenom radu u Los Angelesu, dobije zadatak pomoći glumcu Jasonu Andrewsu poznatom kao najseksi frajer na svijetu da se pripremi za ulogu odvjetnika u novom filmu upadnemo u zabavnu, slatku i opuštajuću romantičnu komediju. U kojoj ima dosta smješnih obrata, dijaloga koje dok čitate imate osjećaj da gledate pred sobom te zanimljivih i realističnih opisa kako odvjetničkog tako i svijeta industrije zabave. Dok sam čitala u ulozi Taylor zamišljala sam Juliju Roberts, a u ulozi Jasona zamišljala sam Vina Diesela, inače svi su likovi vrlo živo opisani i za svakog će vam sigurno netko pasti na pamet. Meni je ova knjiga super jer mi je uljepšala koji dan (namjerno sam razvlačila da mi duže traje iako nije obimna), te me opustila, odmorila i razveselila na sličan način kao neki ukusni kolač i čokolada ili dobra mjuza... pravi užitak te ju u takve svrhe od srca preporučujem i dajem joj čistu peticu.
