Igor Džambazov - Gol čovek / Игор Џамбазов - Гол човек

Kako se piše recenzija za knjigu koja ti je otvorila nove vidike?
Kako se piše recenzija za knjigu uz koju si naučila novi jezik i pismo koji su ti sada najdraži?
Kako se piše recenzija za knjigu koju je napisao čovjek kojeg smatraš najsvestranijim najkul čovjekom ikad?
Kako da mu kažeš hvala što je učitelj i idol a, da to sve ne ispadne patetično?
Kako objasniti svoju najdražu knjigu ljudima koji nisu iz Makedonije?

Dragi moji, već tjednima razmišljam kako napisati recenziju ili nešto slično za knjigu koju sam ove godina pročitala otprilike 5 - 6 puta, a sveukupno jedno 9 puta, koja je bila moja prva pročitana knjiga na makedonskom jeziku i sada je bez konkurencije najdraža knjiga na makedonskom jeziku (opravdavanje ove izjave napisat ću nešto niže) i jedna od najdražih uopće te definitivno najviše puta pročitana knjiga od svih, a sumnjam da će joj se ijedna približiti jer joj se namjeravam vraćati ponovno i ponovno uvijek kada mi nedostaje Makedonija (u prijevodu: često).
Pa dobro Iva kakva je to čarobna knjiga i njezin pisac? - pitate se jer znate da se rijetko vraćam jednom pročitanim knjigama i da je ovo svojevrsno čudo.

Igor Džambazov je makedonski glumac, showman, TV voditelj, stand-up komičar, glazbenik, tekstopisac, kompozitor, pjevač, redatelj, pjesnik i prozaist i ma sigurno sam nešto zaboravila uz sve navedeno čovjek s iznimnim općim znanjem i kulturom te poznavanjem svoje zemlje budući da je posjetio sva ili gotovo sva naseljena mjesta u Makedoniji i o svakom može puno toga ispričati, također meni najdraži govornik makedonskog jezika i voljela bih jednom tako lijepo, melodično i savršeno govoriti makedonski i poneki njegov dijalekt (Igor ih govori sve ja bih bila sretna sa savršenim književnim i služenjem ponekim dijalektom, ali to je cijeloživotna zadaća pa sretno mi bilo). Uglavnom Igor je jedna iznimno svestrana i zanimljiva osoba.
Moja Ljubav prema makedonskom počinje od ljubavi prema Toši Proeskom i želje da razumijem što on to pjeva, što se o njemu piše i što makedonski fanovi pišu po forumima, počela sam učiti sama slovo po slovo uplašena kirilicom i daveći drage Makedonce koje sam upoznala na internetu da mi objašnjavaju stvari Toše je poginuo, moja želja je postala još jača jer to je nešto što sam činila u spomen na Tošu, a i sad sam imala prijatelje sve redom čarobne sa suncem u srcu, a takav je bio i Toše, željela sam znati njihov čarobni jezik. Negdje u svim tim mojim danonoćnim slušanjima makedonskih tv i radija te slovkanju svega što je moglo doći do mene došao je i Igor, kada sam čula kako govori znala sam da želim tako govoriti ako ikada naučim govoriti makedonski, kada sam čula njegovu glazbu znala sam da imam idola jer me pogodila točno gdje treba. Kada sam shvatila da Igor ima knjigu pitala sam jednu prijateljicu i umjesto odgovora mi je stigla knjiga u e-formi u inbox. Knjiga se zove Gol čovek (Gol čovjek).

Od tog popodneva do idućeg ranog jutra ja sam knjigu doslovno progutala odjednom tj. islovkala pauzirajući samo toliko da pogledam neku riječ u rječniku toliko me vukla i definitivno sam naučila čitati makedonsku kirilicu po ubrzanom postupku. Idučeg popodneva kad sam došla k sebi frendica koja mi je knjigu dala, pitala me kako mi ide i kako mi se sviđa, rekla sam da je to iznimno zanimljiv pustolovno akcijski roman. Iznenadila me riječima ma koji roman to je Igorova AUTOBIOGRAFIJA!!! Molim?!? Ostala sam paf na tu informaciju te 2010. godine i istodobno počela čitati sve o Igoru i diviti mu se jer život mu je za film.
O čemu se to radi u knjizi? Pa jedna od najslavnijih osoba u državi uđe u kasino i u jednoj noći izgubi svotu dovoljnu za luksuzan stan u centru grada pritom se zadužujući kod opasnih, nelegalnih "loših izgovora za ljudska bića" koji povrat žele odmah, a ako ne spremni su lišiti dužnika života, zdravlja, dostojanstva i njegovih najmilijih. Igor odlazi u ilegalu, nestaje a u knjizi na priča gdje je to bio i kako mu je bilo za vrijeme dok se cijela Makedonija pitala kako, kamo i zašto je nestao najslavniji čovjek u Makedoniji?

 Knjigu prati istoimeni dokumentarac, a i intervju u kojem Igor sve u i oko knjige objašnjava milijun puta bolje nego što bih ja to ikada mogla pa pogledajte.
Zašto i kako mi je to najdraža knjiga kad se bavi tako teškom situacijom?
Pa u knjizi ima puno lijepih opisa same Makedonije te je ona istinski izvor i putokaz nekome tko želi učiti o Makedoniji i makedonski zavoljela sam je prije nego sam shvatila da je stvarna, a otkad sam shvatila da je stvarna shvatila sam da se divim Igoru na hrabrosti da sve to preživi, vrati se, ispriča nam sve što mu se dogodilo i nastavi s javnim životom i djelovanjem kad bi većina od nas nestala i pritom ne traži opravdanja nego samo kaže: "Ovako ne treba učite iz mog primjera nemojte na svojoj koži".
Osim ove Igor je autor još šest knjiga, od kojih su neke autobiografske, neke fikcija, a neke poezija.  Pročitala sam ih četiri pisat ću Vam o njima uskoro, obećavam!
Početkom godine moja prijateljica Eli poklonila mi je Igorove knjige i to je učinilo ovu knjigu rekorderom jer sam ju ove godine pročitala 5-6 puta (više ne slovkam, sad čitam i više mi ne treba riječnik). Hvala ti Eli! <3
Ako se pitate, da upoznala sam Igora kad sam bila u Makedoniji, ali o tome u nekoj slijedećoj objavi, jer se ova jako odužila, ako niste pročitajte knjigu, a za Igor edno ogromno blagodaram i te sakam!

Kočo Racin - Beli mugri / Кочо Рацин - Бели мугри

Dragi ljudi, oprostite što dugo nisam pisala blog prvo sam bila u Makedoniji, (bilo je prekrasno ostvarenje svih snova, o tome više u nekim slijedećim postovima),  a onda me poklopila svakodnevnica i spisateljsko - čitateljska blokada. Dobila sam čast i zadatak čitati najvažniju makedonsku poeziju - poeziju Koče Racina povodom Racinovog dana i dana Zajednice Makedonaca u Republici Hrvatskoj, predstavljala sam radionicu makedonskog jezika za odrasle i literarno - dramsku sekciju Lenka Makedonskog kulturnog društva Ohridski biser Zagreb. Mala velika zelena knjiga totalno me obuzela i samo njom sam se bavila posljednja tri mjeseca pripremajući se za nastupe (u jednom trenutku sam shvatila da znam cijelu zbirku na pamet), jako sam ozbiljno shvatila zadaću i čast koja mi je dana, ako sam zbirku prije znala jako dobro, sada su Beli mugri (Bijela svitanja) dio mog bića s posebnim mjestom u mom srcu. Samim time moram Vam pisati o Racinu i njegovoj zbirci.

Kočo Racin (mak.: Кочо Рацин), rođen kao Kosta Solev Apostolov (mak.: Koста Солев Апостолов) (Veles, Makedonija, 22. prosinca 1908. - Lopušnik, kod makedonskog grada Kičeva, 13. lipnja 1943.), bio je makedonski pjesnik, smatra se utemeljiteljem moderne makedonske književnosti.

Prvo literarno djelo koje je Racin napisao bili su “Sinovi gladi“, a djelo je objavljeno 1928. godine u zagrebačkom listu "Kritika". Racin objavljuje 1932. godine u Skoplju zbirku pjesama pod nazivom "1932." U isto vrijeme, Racin objavljuje i druge pjesme, priče i članke sa različitom tematikom. U člancima sa povijesnom tematikom, sve više istupa kao zaštitnik makedonske nacionalne stvari. Jedina samostalna zbirka pjesama "Beli mugri" ("Bijele zore") objavljena je u Zagrebu 1939. godine. Zbirka "Beli mugri", tiskana ilegalno u Samoboru i sadrži 23 pjesme koje su znatno utjecale na makedonsko pjesništvo, utemeljila je makedonski poetski modernizam.

Znam da ne znaju svi makedonski jezik, ali poslušajte vjerujem da ćete razumjeti i uživajte.