Kako nam je bilo: Noć knjige - Славко Јаневски - Тишина / Slavko Janevski - Tišina 23.4.2020

Dragi moji, u posljednje vrijeme iako sam puno čitala u centru mog naglo smanjenog svijeta bile su pripreme za manifestaciju Noć knjige koja se tradicionalno održava 23.4. povodom Svjetskog dana knjige i autorskih prava, koji se baš tada obilježava jer se na taj dan 1616. rodio William Shakespeare, a umro Miguel de Cervantes Saavedra.
Svake godine na ovaj dan imamo nastup u Zajednici Makedonaca u Republici Hrvatskoj i MKD Ohridski biser Zagreb, a kao dio radionice makedonskog jezika za odrasle i
Dramske sekcije Lenka, iznimno sam sretna i zahvalna što sam dio ove vesele ekipe s kojom dijelim ljubav prema svemu makedonskom.
Kao što znate ove godine ništa nije uobičajeno zbog virusa koji je okrenuo svijet naglavačke pa smo svoje aktivnosti preselili na društvene mreže i održali program davši sve od sebe virusu u inat.

Ove godine se puni stotina godina od rođenja Slavka Janevskog - oca suvremene makedonske književnosti,
makedonski književnik (Skoplje, 11. I. 1920 – Skoplje, 30. I. 2000). Bio je direktor i glavni urednik izdavačke kuće Makedonska kniga i urednik časopisa Nov den, Sovremenost i Horizont. Pripadao prvomu naraštaju makedonskih poratnih pisaca, koji su zastupali modernističke poetike. Autor je prvoga modernoga makedonskoga romana Selo iza sedam jasenova (Selo zad sedumte jaseni, 1952). Tematski je zaokupljen povijesnom opstojnošću čovjeka u okruženju stalne izmjene dobra i zla. Najznačajnije su mu pjesničke zbirke Hljeb i kamen (Leb i kamen, 1957), Evanđelje po Lukavom Peji (Evangelie po Itar Pejo, 1966), Kainabelijada (Kainavelija, 1968) i Astropeus (1979). Objavio je zbirke novela Klauni i ljudi (Klovnovi i luǵe, 1954), Omorine (Omarnini, 1972), Iza tajnih vrata (Zad tajnata vrata, 1992), putopise Gorke legende (Gorčlivi legendi, 1962) i romane iz tzv. kukulinskoga ciklusa (Tvrdoglavi, 1959; trilogija Mirakuli užasa – Mirakuli na grozomorata, 1984., sastavljena od romana Legije Svetoga Adofonisa – Legionite na Sveti Adofonis, Pasje raspeće – Kučeško raspetie i Očekujući kugu – Čekajki čuma; Devet Kerubinovih stoljeća – Devet Kerubinovi vekovi, 1986; Čudotvorci, 1988; Rulet sa sedam brojaka – Rulet so sedum brojki, 1989; Kontinent Kukulino, 1996. i Odlagalište – Deponija, 2000). Tematika romana obuhvaća poslijeratnu kolektivizaciju sela, psihološko-refleksivnu evokaciju rata i potragu za bitkom nacionalne povijesti koja je metaforizirana i simbolizirana kao univerzalno pitanje ljudskoga trajanja.

Stoga smo ovu Noć knjige s posvetili njegovom liku i djelu.
Nastupe moje učiteljice i dragih kolega možete pogledati ovdje.
Što se tiče mog odabira pjesme, danima sam iznova i iznova čitala zbirku odabranih pjesama ne mogavši se stopiti ni s jednom, (okrivimo koronu i karantenu), požalila sam se prijateljicama iz Makedonije, i moja draga Marija mi je poslala pjesmu pod imenom Tišina s kojom sam se stopila od prve sekunde.
Što se tiče ostalih djela Slavka Janevskog čitala sam "Šećernu priču" (Шеќерна приказна) preslatka lektira za prvi osnovne, ali i pravi izazov jer sadrži puno novih riječi, a na polici me još čekaju romani Dvije Marije i Mjesečar (Две Марии), (Месечар), a voljela bih pročitati i Polje iza sedam jasenova (Поле зад седумте јасиња), jer to prvi makedonski moderni roman.
Za kraj, ostavljam Vam svoj nastup nadam se da će Vam se svidjeti.
Do slijedećeg pisanja, čuvajte se i volite se! :)

Chimamanda Ngozi Adichie - We Should All Be Feminists / Svi bismo trebali biti feministi i feministkinje

Dragi moji, dugo nisam pisala, a slabo sam i čitala naime opet spisateljska blokada "u kompi" s čitalačkom, a sve potaknuto cijelom izvanrednom situacijom, panikom i zločestim virusom kojem ni ime ne želim spomenuti ionako ima predobar PR, do te mjere da sam se pitala ima li uopće smisla pisati o ljudskim pravima i dalekim zemljama kada bez dozvole ne smijemo iz svoga grada ili sela... Zaključila sam da ima i iako sam bolji ljubitelj knjiga, čitatelj, bloger, bookstagrammer i još svašta kada sam sretna, no u meni ima još nešto - neizmjerne količina inata, prkositi ću svemu ovome na svoj način, nitko mi ne može zabraniti da razmišljam kao da su sve granice i sva vrata u bolji i pošteniji svijet otvorena i samo čekaju da bolja i osvještenija prođem kroz njih i svi mi!

Pa idemo u Afriku, točnije u Nigeriju, naime u zemljopisnom izazovu mojih prijateljica iz Makedonije mene ovoga puta nije dopala zemlja nego cijeli jedan kontinent Afrika... Onda sam se sjetila male velike knjige koju je recenzirala moja prijateljica Bibliovca i kako je ta formatom mala knjiga ostavila veliki dojam na mene prije nekoliko godina dok još nisam imala blog pa sam ju odlučila ponovno pročitati i nešto napisati o njoj a, u međuvremenu je dobila i svoje hrvatsko izdanje, objavljena je u VBZ nakladi pa to svakako ima smisla.
Radi se o knjizi We Should All Be Feminists ili Svi bismo trebali biti feministi i feministkinje

nagrađivane  nigerijske spisateljice Chimamanda Ngozi Adichie, ova knjiga je ustvari autoričin govor na TedEx konferenciji koji je pretvoren u knjigu nakon planetarne popularnosti.
U njemu autorica iznosi svoja jedinstvena zapažanja, primjere i anegdote iz Nigerije i SAD o tome što je feminizam, kako on izgleda u praksi i 21. stoljeću te kako uključuje oba spola, što znači biti žena u SAD, a što u Nigeriji i s kakvim se predrasudama i stereotipima svi skupa moramo svakodnevno nositi te kako na kraju izaći i svega s budućim generacijama sretnijih muškaraca i žena, a ja se nadam i nas samih. Neki primjeri će nam se činiti užasnim i sve to vrlo primitivnim i bit će nam drago što smo tu gdje jesmo, ali ne zavaravjmo se svatko od nas bi imao po neki primjer ili anegdotu na ovu temu jer ni one iz našeg okruženja nisu manje grozne, samo su naše pa su manje šokantne jer smo se navikli.

„Danas bih željela sve ljude zamoliti da zajedno počnemo sanjati i planirati drugačiji svijet. Pošteniji svijet.
Svijet sretnijih muškaraca i sretnijih žena vjernijih onome što uistinu jesu. A to treba početi ovako: moramo svoje kćeri početi odgajati drugačije. Moramo odgajati drugačije i svoje sinove…”

Chimamanda Ngozi Adichie

Ovo je iznimno inspirativan i poticajan tekst za razmišljanje, sam govor ću vam staviti na kraju ove objave, ali neka vas to potakne da kupite knjigu sebi i vama dragim ljudima jer to je jedna od onih knjiga koje nas čine boljim ljudima.

Chimamanda Ngozi Adichie je nagrađivana nigerijska autorica čije su mnoge knjige prevedene na hrvatski, mene na policama čekaju još Draga Ijeawele, ili Feministički manifest u petnaest savjeta te roman Amerikana i jako im se veselim.
Ja sam svoju knjigu nabavila na dobrom starom Bookdepository, a hrvatsko izdanje možete na VBZ online bookstore.
Do slijedećeg pisanja čuvajte se i volite se! :)