Philip Smith - Irish Fairy Tales (Irske bajke)

Dragi moji, ovoga puta me uhvatila putna groznica, a budući da ne mogu nikuda pobjegla sam u knjigu, još davno prije nego je to bilo moderno poželjela sam otići u Irsku jer sam se zaljubila u Irsku glazbu, ples, naglasak, ono što sam vidjela u dokumentarcima i bajke. Naručila sam knjigu Irskih bajki početkom godine i zbog cijele ove situacije čekala ju do nedavno, ali vrijedilo ju je čekati jer je stvarno divna knjiga koja je k tome i savršen bijeg od cijele ove situacije.
Inače sam željela da ova recenzija bude objavljena za Dan svetog Patricka - zaštitnika Irske, ali pošta je htjela drugačije.

U knjizi se nalazi šest bajki pa da vam kažem pomalo o svakoj trudit ću se ne pokvariti Vama užitak:

1. The Bee, the Harp, the Mouse and the Bum - clock (Pčela, harfa, miš i žohar) - Priča o tome kako su pčela, harfa, miš i žohar jednom Jacku pomogli da od siromaha postane princ. Naučila sam novu cool riječ iz sjevernoirskog dijalekta za riječ žohar fora je što nitko ne zna kako je nastala i kakve veze sat ima s tim.
2. The Field of Boliauns (Polje ambrozije) - Priča o tome kako je Tom Fitzpatrick uhvatio malog vilenjaka (leprechaun), a ovaj ga je odveo u polje ambrozije da mu preda svoje blago, kao što pretpostavljate nije dobro završilo. :D
3. Conal, Donal and Taig (Conal, Donal i Taig) - Priča o trojici braće koji su se zbog spora oko zemlje našli pred sudcem s vrlo zanimljivim načinom odlučivanja.
4. The Black Horse (Crni konj) - Priča o princu bez kraljevstva i njegovom konju te njihovim pustolovinama, meni najdraža u cijeloj knjizi.
5. The Sprightly Taylor (Živahni krojač) - Živahni krojač je dobio zadatak od slavnog gospodara Macdonalda da mu sašije svečane hlače od tartana s resicama, a ako to uspije noću u ukletoj crkvi, bit će bogato nagrađen.
6. Hudden and Dudden and Donald O'Neary (Hudden and Dudden i Donald O'Neary) - Priča o dva pohlepna i jednom snalažljivom susjedu. Moram priznati da mi se ova priča najmanje svidjela.

Ono što mi se posebno sviđa je što su junaci obični siromašni ljudi koji svojom pameću, mudrošću i hrabrošću ili smislom za humor, a ne ljepotom, snagom ili predodređenošću uspijevaju izaći iz nevolje i pobijediti. Jako se osjeti da su ovo priče namijenjene da bi se pričale i slušale, a ne baš čitale jer tekst se ponavlja kao pjesmica što im daje posebnu draž i one vas za tren odvedu na putovanje u zelenu Irsku koju nakon ovog iskustva još više želim posjetiti. Ostavit ću audio verziju jedne od ovih priča neka i Vas odvede na putovanje.

Ja sam svoju knjigu nabavila na dobrom, starom BookDepository, ovo je samo jedna od mnogih zbirki irskih bajki, priča i legendi tako da ću ih sasvim sigurno čitati još i sasvim sigurno ima boljih iako ovo je bio sasvim dobar početak, mislim da hrvatskog prijevoda nema, ali voljela bih da griješim. Meni je ovo bilo istinsko uživanje, ako želite nekamo pobjeći ovo je jako dobra ideja.
Do slijedećeg pisanja, čuvajte se i volite!

Paula Hawkins - The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

Dragi moji, evo mene opet, ovoga puta izvršavam izazov jedne prijateljice koja me izazvala da pročitam ovu knjigu, a budući da se radi o "davež izazovu" poanta je čitati knjigu izvan naše "zone ugode", knjigu s kojom ćemo se boriti.
Pa da vidimo kako sam se izborila...
Rachel svakoga jutra u isto vrijeme putuje vlakom iz predgrađa Londona u London na posao, vlak uvijek staje na istom semaforu, a tik uz prugu su kuće te svi putnici dobivaju priliku baciti pogled u njihove živote. Rachel mašta i ima cijelu priču o ljudima s broja 15 - oni se zovu Jess i Jason i prekrasni su i ludo sretni, zaljubljeni i savršeni. Rachel mašta kako ne bi morala pogledati u kuću na broju 23, to je kuća Watsonovih do nedavno njezin dom, kuća u kojoj je živjela sa sada bivšim suprugom Tomom, a u kojoj on sada živi sa mladom suprugom Annom i malom bebom Evie.

Rachel sada živi u sobi viška u stanu prijateljice Cathy, vozi se svaki dan na posao iako ga je izgubila zbog alkoholom izazvanog ispada. Alkohol je ovdje gotovo jedan od likova tj. Rachelin najčešći prijatelj i suputnik, ali istovremeno i najgori neprijatelj zbog kojeg je izgubila sve, te često ima rupe u pamćenju te ni sama ponekad nije sigurna što jest stvarno, a što plod njezine mašte i alkohola. Jednog  jutra baci pogled na kuću svog "para iz snova" i u djeliću sekunde ugleda nešto što ju razočara i razbjesni. Uskoro saznaje da je stanovnica kuće broj 15 nestala te da se njezin par iz snova zove Meghan i Scott Hipwell te je sigurna da bi ono što je vidjela moglo pomoći u razrješavanju Meghaninog nestanka te se uključuje u istragu i postaje dio života kojeg je dotad gledala iz vlaka, a koji nije ni malo onakav kakvim ga je zamišljala, a što se dalje događa čitajte sami...
Ova priča je ispričana iz kuta gledanja tri naratorice Rachel, Meghan i Anne njihovi životi se na zastrašujući i čudan način isprepliču kao i poglavlja iz njihovih perspektiva. Svi likovi u knjizi su vrlo živo napisani i svi njihovi motivi i razmišljanja su vrlo shvatljivi i zamislivi, ali umjesto da ih razumijem osjetila sam sažaljenje i određenu dozu odbojnosti prema svakom od njih. Boravak u "Rachelinoj glavi" znao mi je izazvati nelagodu i zbunjenost do granice glavobolje, tada sam morala ostaviti knjigu i čitati nešto manje deprimirajuće, zato je čitanje ove knjige trajalo toliko dugo, ali borila sam se i izborila tome valjda izazovi i služe. Ovo jednostavno nije moj tip knjige, onima koji vole ovakve knjige sigurno će se svidjeti budući se svidio mnogim mojim "bookfrendovima".
Autorica je ideju za ovaj roman dobila i sama putujući na posao iz predgrađa u London vlakom, te gledajući iz vlaka u živote ljudi koji žive u kućama i stanovima uz prugu, mogu samo reći drago mi je da nisam na takav način izložena pogledima ne vjerujem da bih se na to mogla naviknuti.
Paula Hawkins petnaest je godina radila kao novinarka prije nego što se okušala u pisanju fikcije. Rođena i odrasla u Zimbabveu, Paula se 1989. godine preselila u London gdje otad živi. Djevojka u vlaku njezin je prvi roman koji je preveden na više od četrdeset jezika, nominiran i dobitnik nekoliko nagrada od kojih bih izdvojila Goodreads Choice Award for Mystery & Thriller (2015). Po knjizi je 2016. snimljen i film čiji ću trailer staviti, a sam film možete pogledati na Netflixu.

Moj primjerak knjige sam kupila na humanitarnim aukcijama za napuštene životinje (moj omiljeni način kupovine), dok vi hrvatsko izdanje možete kupiti u izdanju Mozaik Knjiga na Mozaik Knjiga webshopu, dok englesko izdanje koje sam ja čitala možete kupiti na dobrom starom Book Depository.
Od iste autorice na policama me čeka i roman U vodu, dar još jedne drage prijateljice, ali to je već izazov za neki drugi put.
Do slijedećeg pisanja čuvajte se i volite! :)

Chimamanda Ngozi Adichie - Dear Ijeawele, or a Feminist Manifesto in Fifteen Suggestions/ Draga Ijeawele, ili Feministički manifest u petnaest savjeta

Dragi moji, evo mene opet, ponovno sam se družila s djelom nigerijske autorice Chimamanda Ngozi Adichie o čijoj sam knjizi We Should all be Feminists već nedavno pisala na ovom blogu.
Naime kao što znate nemam baš običaj čitati jednu za drugom knjige istog autora, ali ova knjiga mi je došla u pravo vrijeme kao odgovor na neka moja pitanja.
Nekako se pogodilo da nekoliko meni dragih i bliskih osoba očekuje bebu, a neke su nedavno postale majke, nenamjerno počela sam se pitati kako u današnjem svijetu odgojiti dijete, a osobito djevojčicu te kako biti kvalitetna podrška i pomoć jer znamo da je potrebno "čitavo selo" da bi se podiglo dijete.
Draga Ijeawele ili feministički manifest u petnaest savjeta se upravo bavi tom temom te je ustvari spisateljicin odgovor u obliku pisma na pitanje prijateljice Ijeawele koja je nedavno rodila malenu Chizalum. Pitanje glasi: Kako odgojiti feministicu?
U petnaest savjeta autorica vrlo nježno, mudro, inspirativno, a opet praktično, jasno i bez dlake na jeziku progovara o svim problemima i dilemama s kojima se susreću majke, a o kojima se u mnogim društvima pa i ovom našem govori šaptom ili ne uopće kao i o onima s kojima se susreću djevojčice, djevojke i žene u svim djelovima naše Planete kao što su problemi rasizma, nasilja prema ženama, rodnih uloga od djetinjstva do onih u vezama i brakovima, ali i pitanjima ljepote i očekivanja od djevojčica i žena.
Ova formatom malena, ali duhom velika knjiga je istinski dragulj i što se mene tiče trebala bi biti dio obavezne lektire jer na vrlo nježan način tjera na razmišljanje, a njezini savjeti ostaju u srcu dugo nakon čitanja, mislim da ova knjiga ima puno više smisla od mnogih knjiga o odgoju djece jer nakon nje i sama sam se osjećala pouzdanije u to da ću biti dobra i korisna prijateljica svojim prijateljicama, a teta malim bićima te ću joj se vraćati svaki puta kada posumnjam.
Neki od meni najdražih savjeta:

„Ja sam jednako bitna. Ja sam jednako bitna.
Ne „samo ako“. Ne „sve dok“. Ja sam jednako bitna. Točka.“

„Budi kompletna osoba. Majčinstvo je divan dar, ali ne dozvoli da te samo ono definira. Budi kompletna osoba. Tvoje dijete će imati koristi od toga.“

“Theresa May je britanska premijerka i evo kako je napredni britanski časopis opisao njenog muža: ‘Philip May je u politici poznat kao čovjek koji se sklonio u stranu i dozvolio svojoj supruzi Theresi da zablista.’ Dozvolio. Hajde da preokrenemo ovo. Theresa May je dozvolila svom mužu da zablista. Ima li to ikakvog smisla? Da je Philip May premijer, možda bismo mogli čuti da mu je supruga iz prikrajka ‘pružila podršku’ ili da je ‘stajala iza njega’ ili ‘pored njega’, ali nikada nećemo čuti da mu je ‘dozvolila’ da zablista.”

“Nauči je da nikad, ali nikad ne govori budalaštine kao ‘moj novac je moj novac, a njegov novac je naš novac.’ To je odvratno. I opasno – imati takav stav znači da potencijalno moraš pristati i na ostale štetne ideje. Nauči da uloga muškarca NIJE da pridonosi. U zdravim vezama pridonosi ko god može pridonijeti.”

“Molim te imaj na umu da ne predlažem da je odgojiš da ‘ne osuđuje’, što je izraz koji se uobičajeno koristi u današnje vrijeme, a koji me pomalo zabrinjava. Opće raspoloženje koje stoji iza te ideje je u redu, ali ‘ne osuđivati’ se često razvije u značenje ‘nemati mišljenje ni o čemu’ ili ‘zadržavam svoje mišljenje za sebe’. I zato, umjesto toga želim da Chizalum ovo: da ima mišljenje o svemu i svačemu i da to mišljenje proističe iz informiranosti, humanosti i slobodoumnosti.”

Molim Vas poklonite ovaj dragulj svojim prijateljicama, učinit ćete im uslugu.

Chimamanda Ngozi Adichie je nagrađivana nigerijska autorica čije su mnoge knjige prevedene na hrvatski, već sam pisala o We Should All Be Feminists, dok me na policama čeka  roman Amerikana i jako mu se veselim.

Ovu knjigu sam dobila na poklon, BIH izdanje u prijevodu Jovane Šego (knjiga koju sam ja čitala) možete nabaviti na Buybook, hrvatsko na VBZ, a englesko na BookDepository.

Do slijedećeg pisanja, čuvajte se i volite se! :)