Dragi moji, evo me s novom recenzijom i iako je još skoro ljeto pišem vam o jednoj zimskoj novogodišnjoj knjizi vjerojatno zato što volim biti #uvikkontra a i sama knjiga je predobra da bi čekala zimsku sezonu. Radi se o knjizi Almost Midnight američke spisateljice Rainbow Rowell.
utorak, 29. rujna 2020.
Rainbow Rowell - Almost Midnight
Dragi moji, evo me s novom recenzijom i iako je još skoro ljeto pišem vam o jednoj zimskoj novogodišnjoj knjizi vjerojatno zato što volim biti #uvikkontra a i sama knjiga je predobra da bi čekala zimsku sezonu. Radi se o knjizi Almost Midnight američke spisateljice Rainbow Rowell.
utorak, 15. rujna 2020.
Simonida Milojković - Ljubav u doba kokaina
U romanu pratimo mladu studenticu Beograđanku Ninu, koja se na jednom druženju upoznaje i zaljubljuje u lokalnu "facu" dečka po imenu Marko iz obitelji dobrostojećih novih bogataša dobro poznatog po mnogim ostavljenim djevojkama i ekstravagantnim izlascima. Nina se neko vrijeme dobro drži i glumi nedodirljivu no uskoro pada na Markov šarm čime Marku postaje dosadna i on je vara pa ostavlja, no Nina se zaljubila preko svake mjere pa tako kada joj Marko jedne večeri u klubu ponudi kokain, ona pristaje i mi pratimo njihovu ljubav i zajednički pad u pakao droge...
Neću dalje da ne "spojlam", u knjizi je jako dobro opisano vrijeme i okolnosti a s pomenuti su i neki stvarni ljudi koje se povezuje sa svijetom droge. Autorica je svakako izbliza vidjela i zna o čemu piše i nakon čitanja pomislila sam da je pretjerala tj. da je sve priče koje je vidjela i čula stopila u jednu Nininu priču jer mi je bilo previše šokova, tuge, boli, zlostavljanja i ponižavanja svih vrsta. Nažalost, nakon dodatnog istraživanja iz jednog intervjua autorice saznala sam da su događaji u knjizi istinita ispovijest samo JEDNE djevojke za koju sama autorica ne zna je li još uvijek živa.
U početku čitanja nije mi se sviđao stil pisanja, ali nakon što sam sve ovo saznala vjerujem da su mnoge rečenice doslovno "skinute" sa zvučnog zapisa ispovijesti te djevojke čemu u prilog govori i sama dužina knjige od stotinjak stranica i nedostatak stilskih sredstava na kakve smo navikli u knjigama, a izobilje fraza i epiteta kakve znamo čuti na ulici.
Mnogi su za ovu knjigu rekli da bi trebala biti u lektiri, ne slažem se jer je previše šokantna, ali što je možda bio autoricin cilj ali bi ju trebali čitati oni kojima se taj svijet čini zanimljivim jer pokazuje kako svijet zabave od blještavog vrlo brzo postaje mračan.
Preporučujem ju za čitanje ali ovo nije knjiga koja se čita s užitkom već od onih koje šokiraju i bole poput šamara ili nečeg goreg.
Po motivima ove knjige napravljena je kazališna predstava.
Simonida Milojković je novinarka u novinama Blic te je napisala još nekoliko romana slične tematike, ali ih ja ne namjeravam čitati.
Svoj primjerak sam dobila od prijateljice u e- formatu, a papirnatu verziju možete nabaviti kod izdavača Laguna.
Do slijedećeg čitanja, čuvajte se i volite! :)