Dragi moji, evo mene opet ovoga puta vam pišem o knjizi Čuješ li nas, Frido Štern, koju je napisao Goran Tribuson.
To je povijesna pripovijetka u kojoj u jednoj sobi u ulici N u središtu Zagreba poslije Drugog svjetskog rata nekoliko prijatelja na spiritističkoj seansi pokušava dozvati duh svoju ljubavi iz mladosti Fride Štern. Potom se vraćamo u vrijeme prije Drugog svjetskog rata te upoznajemo cijelo društvo iz ulice N, svaki od mladića uglavnom maturanata već tada s velikim teretom života i svojim problemima njihova poveznica, siromaštvo, ista ulica i obožavanje Fride Štern. Frida Štern je djevojka iz bogate židovske kuće s druge strane ulice u koju su beznadno zaljubljeni svi dečki iz ulice, oni prate svaki njezin korak, slijede ju u stopu te smišljaju razne načine kako bi joj se približili od nje rade kult ličnosti koji će nepovratno obilježiti živote mladića iz ulice N u Zagrebu.
Ova priča me je duboko uznemirila i urezala mi se radi detaljnih opisa likova i vremena, osjećaj je kao da gledaš film i ne možeš ne suosjećati i ne nervirati se zbog onoga što se događa likovima, a budući da se radi o vremenu prije, za vrijeme i poslije Drugog svjetskog rata, ti događaji nisu ni malo ugodni.
Svaka čast za stvaranje realistične atmosfere vremena i mjesta. Ne volim baš čitati knjige ove tematike jer me uznemiri stradanje nevinih, nepravda i gorak okus jer imam osjećaj da čitam nečiju priču, a ne mogu učiniti ništa da olakšam patnju ili ispravim nepravdu. Budući da priča ima 112 stranica neću reći više ništa jer bih otkrila previše.
Goran Tribuson rođen je 6.8.1948. u Bjelovaru. Diplomirao je i magistrirao (filmolgija) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kratke priče počinje objavljivati početkom 1970-ih godina 20. stoljeća u prvom valu tzv. fantastičara (Zavjera kartografa i Praška smrt), da bi se postupno opredijelio za žanrovsku prozu. Kritika je odmah uočila Tribusona kao najtipičnijeg predstavnika hrvatskih borgesovaca koji prvi među brojnima u toj struji postiže punu autorsku zrelost. Postupno napušta fantastiku, ali zadržava interes za srednjoeuropsku ikonografiju i težnju prema okultnome, što se očituje u njegovim romanima Snijeg u Heidelbergu, Čuješ li nas, Frido Štern (u cjelokupnom autorovom opusu jednom od najboljih njegovih djela), te Ruskom ruletu. Daljnji i brojni Tribusonovi romani dijele se na autobiografske i generacijski obilježene, mahom s temom iz zavičajnoga Bjelovara te analizom popkulturne mitologije svakidašnjice sedamdesetih godina (Polagana predaja, Povijest pornografije). U tu skupinu spadaju i dvije knjige autobiografskih eseja Rani dani (1977.) i Trava i korov (1999.). Drugi ciklus čine brojni Tribusonovi kriminalistički romani Zavirivanje , Siva zona, Noćna smjena i drugi, kojih je glavni junak bivši policajac Nikola Banić. Tim je romanima, uz one Pavla Pavličića, stvorio opus prihvaćen i od stručne kritike i od najšire čitateljske publike. Dugogodišnji je urednik u Školskoj knjizi, redoviti je profesor filmskoga scenarija na Akademiji dramske umjetnosti. Od 2000. godine suradnik je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Razreda za književnost, a u lipnju 2008. godine postaje redoviti član Akademije.Ja sam svoju knjigu dobila od prijateljice na čitanje inače ne bih znala za nju i koliko sam shvatila odavno se više ne može kupiti jer je objavljena 1981. i nikada poslije. Na policama me još čekaju roman "Povijest pornografije" te autobiografski zapisi "Trava i korov". Otkrila sam da s autorom dijelim rođendan, to me zaintrigiralo i svakako ću ubrzo opet uzeti u ruke neku njegovu knjigu.
Do slijedećeg pisanja čuvajte se i volite! :)