Kako nam je bilo: Promocija "Long Play 1950-2000 - Zabeleške u vremenu - 333 portreta" Blagoja Borislav Pešić, Tvornica ZG 10.10.2019.

Dragi moji, svi koji me upoznaju prvo o meni nauče da obožavam glazbu pa potom saznaju sve ostalo... Pa ovo je book blog, da, ja jako volim knjige, puno im se dajem budžetski, energetski vremenski i na sve načine, ali za mene je glazba u istoj kategoriji kao voda, zrak, ljubav, hrana, san i glazba - u kategoriji neophodno za funkcioniranje (dapače bez hrane i sna nekako, ali bez glazbe you know what I mean and don't do it at home :)). Stoga je nekako logično da knjige o glazbi zauzimaju posebno mjesto na mojim policama i prema njima imam poseban gotovo kolekcionarski odnos iako rijetko o njima pišem budući da baš ne nailazim na razumijevanje svoje ljubavi u knjigoljubnoj zajednici i među kolegama blogerima pa nisam željela dosađivati, to će se promijeniti u idućih nekoliko objava jer sam shvatila da želim pisati s velikim guštom i puno žara baš o tim glazbenim knjigama koje zauzimaju posebno mjesto u mom srcu i na mojim policama pa kome pravo, kome krivo.
Bila sam presretna kada sam saznala da postoji "Long Play 1950-2000 - Zabeleške u vremenu - 333 portreta" jer sam se oduvijek divila sličnim stranim izdanjima u knjižarama i sa strahopoštovanjem ih skrivečki listala.
"Long Play 1950-2000 - Zabeleške u vremenu - 333 portreta" je monografija s portretima 333 najutjecajnija glazbenika ex yu regije (broj nije slučajan jer se gramofonska ploča vrti na 33,3 okretaja) knjiga je teška 3,50 kg i izgleda kao najdeblja vinilna ploča koju ćete ikad držati u rukama, dapače napravljena je sa mišlju da se drži na polici za vinile, a ne na polici za knjige. Autor je fotkao glazbenike preko 6 godina putujući od Vardara pa do Triglava noseći sa sobom jedan barski stolac, (kojemu je svakako mjesto u muzeju rocka ili u Rock Hall of Fame ili ako u skorije vrijeme ne dobijemo ništa od toga barem u Muzeju suvremene umjetnosti jer je svakako komad namještaja s najcool pričom ikad). Svakome od glazbenika uz fotografiju pridružena je i biografija čime ova knjiga postaje jedinstven "tko je tko" vodič i relevantan dokument jedne scene, jednog vremena i mnogih generacija. Autor, dragi Blagoja radio je ovo uglavnom vlastitim sredstvima i iz čiste ljubavi što je vidljivo na fotografijama jer iz svakog glazbenika pojedinačno te njihovog instrumenta uspio izvući onu njihovu magiju zbog koje ih volimo, tako da listanjem knjiga nipošto ne postaje dosadna ili repetitivna nego svakim okretanjem stranice ona oduševljava iznova i iznova a budući da je sve  učinjeno u skromnim uvjetima i kroz dug vremenski period autor zaslužuje poštovanje te divljenje. Poslušajte samog autora u intervjuu za Radio101

Knjiga "Long Play 1950-2000 - Zabeleške u vremenu - 333 portreta" imala je svoju zagrebačku promociju u Tvornici 10.10.2019.O „Long Playu“ su uz autora govorili i Petar Janjatović (Beograd) i Vlado Simcich Vava (Rijeka) iz benda Turisti koji su, uz Sinišu Škaricu i Gregora Tomca, napisali popratne tekstove unutar knjige, moderator je bio Milan Majerović - Stilinović iz HDS -ZAMP. Promociju su svirkom začinili Psihomodo Pop, Turisti i Kawasaki 3p svi oni bili su iznenađenje za nas koji smo došli na promociju i dali su joj poseban okus ili možda ipak ton.
Moram vam reći da je poseban osjećaj znati da je netko "vaš" na stranicama ove knjige to je uistinu jedna posebna mješavina ponosa i divljenja te zahvalnosti Blagoju koji je uspio uhvatiti esenciju te osobe u potpunosti. Ne smijem dalje. :)
Knjiga je imala svoju riječku promociju 12.10.2019. te uskoro putuje dalje, sve o knjizi možete pratiti na: https://www.facebook.com/LongPlayBook/
Za kraj hvala Dariji Velan na fotkama, Blagoju na prijateljstvu i mom društvu na društvu i super večeri ROCK ON! :)

Kako nam je bilo: Markus Zusak - Kradljivica knjiga / The Book Thief 24.9.2019.

Dragi ljudi, oprostite što me dugo nema i to stvarno cijelo stoljeće ili se barem meni to tako čini, nisam objesila tipkovnicu o klin nego se mojoj blogerskoj strasti na putu ispriječila pustolovina života i planiranje iste (o tome više u nekim drugim postovima i recenzijama), a onda još dodajte i nekoliko slojeva mrskog neprijatelja pod imenom spisateljska blokada ili meni prepoznatljivijeg writing slump - a. (Stvarno nema goreg prokletstva, za ne poželjeti nikome). Eto tu smo, gdje smo!
Po povratku iz pustolovine života iz Makedonije, (vratimo li se ikad zapravo ili samo malo predahnjujemo dok planiramo slijedeću pustolovinu?), e to je pravo pitanje!! Uglavnom čim sam se vratila saznala sam da nam dolazi Markus Zusak i tim saznanjem cijeli moj čitalački plan je otišao u vjetar, a zamijenila ga je samo jedna Kradljivica knjiga. To je knjiga koja je najviše šetala iz moje kućne biblioteke te je ostavila tragove u srcima mnogih mojih prijatelja i susjeda te se uvijek srećom vraćala. Kažem, srećom jer iako sam je posuđivala svima, ja ju nikada nisam pročitala i tu činjenicu je trebalo jako brzo popraviti jer nam dolazi Markus Zusak.
Da budem iskrena pokušala sam ju čitati na hrvatskom ovu moju knjigu skitalicu i nešto mi nije išlo pa sam uzela audio knjigu na engleskome i s velikim užitkom pročitala (ili poslušala??) cijelu knjigu od 500+ stranica u samo četiri dana. U engleskoj verziji Smrt je muškarac, kao i u mojoj glavi, a audio knjigu čita postariji gospodin s profinjenim britanskim naglaskom (zvuči kao Ducky iz serije NCIS), što je savršeno pristajalo tonu same knjige. U hrvatskoj verziji knjige kao i u hrvatskom jeziku smrt je ženskog roda i žao mi je što nemamo audio knjige jer sam znatiželjna kako bi zvučala, a koliko se god se trudila ne mogu ju zamisliti.
UH UH moje digresije i ja...

Narator ove knjige je Smrt ona nas svojim specifičnim stilom pripovijedanja vodi u 1939. godinu i Njemačku pod Nacistima. Djevojčicu Liesel i njezina mlađeg brata majka je prisiljena povjeriti udomiteljima, a kad na putu prema novom domu Lieselin brat umre, djevojčica na njegovu grobu pronalazi knjigu uz koju će naučiti čitati i koja će joj promijeniti život.
To je početak priče koja istražuje snagu riječi: njihovu moć da potaknu, uništavaju, ali i liječe. Gaseći žed za čitanjem, Liesel postaje kradljivica knjiga spašavajući ih iz lomača, skrivajući, čitajući...
Svi likovi u ovoj knjizi uključujući i Smrt su vrlo živopisni i zamislivi, a sve jako ružne i istinite stvari koje su se događale tamo u to vrijeme su opisane tako da smo svjesni užasa cijele situacije ali bez detalja koji bi izazvali noćne more i traume na čemu sam budući da sam "uživljena u knjige" i prilično plašljiva jako zahvalna Markusu Zusaku što je jako nježno pisao o užasima. Čak i na kraju, kad smo već kod toga (oni koji su čitali znaju čega), pripremite maramice ili ako ne bude suza barem knedla u grlu i preskakivanje srca kako god garantiram da nakon čitanja nećete ostati ravnodušni.
Postoji razlog zašto knjigu nisam čitala do sada i zašto u pravilu ne čitam knjige o Drugom svjetskom ratu i stradanjima ili bilo kojem ratu ako to mogu izbjeći. Razlog je moja baka koja je taj  rat preživjela u logoru u Njemačkoj kao djevojčica i kroz njene istinite priče upoznata sam s mnogo toga ispričanog u ovoj knjizi kroz likove Hansa i Maxa, ali i drugih likova. Fikcija, ali vrlo utemeljena zato ocjena 5 na Goodreadsu i preporuka svakome tko pita. Iznimka koja potvrđuje pravilo za mene što se tiče knjiga o ratu.
Knjiga je puna prelijepih citata ja ću izdvojiti samo jedan: “I have hated words and I have loved them, and I hope I have made them right.”
Po knjizi je snimljen i istoimeni film koji se u ovom trenutku još skupljam hrabrosti pogledati.

Markus Zusak gostovao je u Zagrebu 23. i 24.9. promovirajući svoj novi roman Od Claya most, kao i prijašnje Ja sam Glasnik i Kradljivica knjiga, (klikom na svaki naslov možete saznati više o svakoj knjizi kao i gdje ih kupiti), a sve u izdanju Profilknjiga. Na druženje u Hrvatski državni arhiv 23.9. nisam mogla ići, ali to druženje je snimljeno i možemo ga pogledati ovdje, ja sam išla na druženje slijedećeg dana 24.9. u Hoću knjigu Megastore, koje je moderirala draga Ana Jembrek s bloga Knjige su moj svijet. Moram Vam reći nikada nisam vidjela toliku gužvu na potpisivanju neke knjige, ali s potpunim pravom Markus je jedna iznimno draga, topla osoba te izniman govornik i pripovjedač kojeg je užitak slušati dok priča iako je bila ogromna gužva posvetio se svakome pojedinačno i svatko je dobio jedinstveno potpisanu i nacrtanu knjigu uz Markusov osmjeh koji je sjao kao sunce u tmurnom ranojesenjem danu.

Na kraju još jednom svakako preporučam Kradljivicu knjiga i ponavljam ocijenu 5 zvijezdica te planiram čitati i sve druge knjige koje je napisao Markus Zusak. Zahvaljujem dragoj Eli Brodić na fotkama i pratnji te ljudima iz Profila na prilici da upoznamo Markusa i družimo se s njim nadam se da će nam opet doći s nekom slijedećom knjigom.

Igor Džambazov - Gol čovek / Игор Џамбазов - Гол човек

Kako se piše recenzija za knjigu koja ti je otvorila nove vidike?
Kako se piše recenzija za knjigu uz koju si naučila novi jezik i pismo koji su ti sada najdraži?
Kako se piše recenzija za knjigu koju je napisao čovjek kojeg smatraš najsvestranijim najkul čovjekom ikad?
Kako da mu kažeš hvala što je učitelj i idol a, da to sve ne ispadne patetično?
Kako objasniti svoju najdražu knjigu ljudima koji nisu iz Makedonije?

Dragi moji, već tjednima razmišljam kako napisati recenziju ili nešto slično za knjigu koju sam ove godina pročitala otprilike 5 - 6 puta, a sveukupno jedno 9 puta, koja je bila moja prva pročitana knjiga na makedonskom jeziku i sada je bez konkurencije najdraža knjiga na makedonskom jeziku (opravdavanje ove izjave napisat ću nešto niže) i jedna od najdražih uopće te definitivno najviše puta pročitana knjiga od svih, a sumnjam da će joj se ijedna približiti jer joj se namjeravam vraćati ponovno i ponovno uvijek kada mi nedostaje Makedonija (u prijevodu: često).
Pa dobro Iva kakva je to čarobna knjiga i njezin pisac? - pitate se jer znate da se rijetko vraćam jednom pročitanim knjigama i da je ovo svojevrsno čudo.

Igor Džambazov je makedonski glumac, showman, TV voditelj, stand-up komičar, glazbenik, tekstopisac, kompozitor, pjevač, redatelj, pjesnik i prozaist i ma sigurno sam nešto zaboravila uz sve navedeno čovjek s iznimnim općim znanjem i kulturom te poznavanjem svoje zemlje budući da je posjetio sva ili gotovo sva naseljena mjesta u Makedoniji i o svakom može puno toga ispričati, također meni najdraži govornik makedonskog jezika i voljela bih jednom tako lijepo, melodično i savršeno govoriti makedonski i poneki njegov dijalekt (Igor ih govori sve ja bih bila sretna sa savršenim književnim i služenjem ponekim dijalektom, ali to je cijeloživotna zadaća pa sretno mi bilo). Uglavnom Igor je jedna iznimno svestrana i zanimljiva osoba.
Moja Ljubav prema makedonskom počinje od ljubavi prema Toši Proeskom i želje da razumijem što on to pjeva, što se o njemu piše i što makedonski fanovi pišu po forumima, počela sam učiti sama slovo po slovo uplašena kirilicom i daveći drage Makedonce koje sam upoznala na internetu da mi objašnjavaju stvari Toše je poginuo, moja želja je postala još jača jer to je nešto što sam činila u spomen na Tošu, a i sad sam imala prijatelje sve redom čarobne sa suncem u srcu, a takav je bio i Toše, željela sam znati njihov čarobni jezik. Negdje u svim tim mojim danonoćnim slušanjima makedonskih tv i radija te slovkanju svega što je moglo doći do mene došao je i Igor, kada sam čula kako govori znala sam da želim tako govoriti ako ikada naučim govoriti makedonski, kada sam čula njegovu glazbu znala sam da imam idola jer me pogodila točno gdje treba. Kada sam shvatila da Igor ima knjigu pitala sam jednu prijateljicu i umjesto odgovora mi je stigla knjiga u e-formi u inbox. Knjiga se zove Gol čovek (Gol čovjek).

Od tog popodneva do idućeg ranog jutra ja sam knjigu doslovno progutala odjednom tj. islovkala pauzirajući samo toliko da pogledam neku riječ u rječniku toliko me vukla i definitivno sam naučila čitati makedonsku kirilicu po ubrzanom postupku. Idučeg popodneva kad sam došla k sebi frendica koja mi je knjigu dala, pitala me kako mi ide i kako mi se sviđa, rekla sam da je to iznimno zanimljiv pustolovno akcijski roman. Iznenadila me riječima ma koji roman to je Igorova AUTOBIOGRAFIJA!!! Molim?!? Ostala sam paf na tu informaciju te 2010. godine i istodobno počela čitati sve o Igoru i diviti mu se jer život mu je za film.
O čemu se to radi u knjizi? Pa jedna od najslavnijih osoba u državi uđe u kasino i u jednoj noći izgubi svotu dovoljnu za luksuzan stan u centru grada pritom se zadužujući kod opasnih, nelegalnih "loših izgovora za ljudska bića" koji povrat žele odmah, a ako ne spremni su lišiti dužnika života, zdravlja, dostojanstva i njegovih najmilijih. Igor odlazi u ilegalu, nestaje a u knjizi na priča gdje je to bio i kako mu je bilo za vrijeme dok se cijela Makedonija pitala kako, kamo i zašto je nestao najslavniji čovjek u Makedoniji?

 Knjigu prati istoimeni dokumentarac, a i intervju u kojem Igor sve u i oko knjige objašnjava milijun puta bolje nego što bih ja to ikada mogla pa pogledajte.
Zašto i kako mi je to najdraža knjiga kad se bavi tako teškom situacijom?
Pa u knjizi ima puno lijepih opisa same Makedonije te je ona istinski izvor i putokaz nekome tko želi učiti o Makedoniji i makedonski zavoljela sam je prije nego sam shvatila da je stvarna, a otkad sam shvatila da je stvarna shvatila sam da se divim Igoru na hrabrosti da sve to preživi, vrati se, ispriča nam sve što mu se dogodilo i nastavi s javnim životom i djelovanjem kad bi većina od nas nestala i pritom ne traži opravdanja nego samo kaže: "Ovako ne treba učite iz mog primjera nemojte na svojoj koži".
Osim ove Igor je autor još šest knjiga, od kojih su neke autobiografske, neke fikcija, a neke poezija.  Pročitala sam ih četiri pisat ću Vam o njima uskoro, obećavam!
Početkom godine moja prijateljica Eli poklonila mi je Igorove knjige i to je učinilo ovu knjigu rekorderom jer sam ju ove godine pročitala 5-6 puta (više ne slovkam, sad čitam i više mi ne treba riječnik). Hvala ti Eli! <3
Ako se pitate, da upoznala sam Igora kad sam bila u Makedoniji, ali o tome u nekoj slijedećoj objavi, jer se ova jako odužila, ako niste pročitajte knjigu, a za Igor edno ogromno blagodaram i te sakam!

Kočo Racin - Beli mugri / Кочо Рацин - Бели мугри

Dragi ljudi, oprostite što dugo nisam pisala blog prvo sam bila u Makedoniji, (bilo je prekrasno ostvarenje svih snova, o tome više u nekim slijedećim postovima),  a onda me poklopila svakodnevnica i spisateljsko - čitateljska blokada. Dobila sam čast i zadatak čitati najvažniju makedonsku poeziju - poeziju Koče Racina povodom Racinovog dana i dana Zajednice Makedonaca u Republici Hrvatskoj, predstavljala sam radionicu makedonskog jezika za odrasle i literarno - dramsku sekciju Lenka Makedonskog kulturnog društva Ohridski biser Zagreb. Mala velika zelena knjiga totalno me obuzela i samo njom sam se bavila posljednja tri mjeseca pripremajući se za nastupe (u jednom trenutku sam shvatila da znam cijelu zbirku na pamet), jako sam ozbiljno shvatila zadaću i čast koja mi je dana, ako sam zbirku prije znala jako dobro, sada su Beli mugri (Bijela svitanja) dio mog bića s posebnim mjestom u mom srcu. Samim time moram Vam pisati o Racinu i njegovoj zbirci.

Kočo Racin (mak.: Кочо Рацин), rođen kao Kosta Solev Apostolov (mak.: Koста Солев Апостолов) (Veles, Makedonija, 22. prosinca 1908. - Lopušnik, kod makedonskog grada Kičeva, 13. lipnja 1943.), bio je makedonski pjesnik, smatra se utemeljiteljem moderne makedonske književnosti.

Prvo literarno djelo koje je Racin napisao bili su “Sinovi gladi“, a djelo je objavljeno 1928. godine u zagrebačkom listu "Kritika". Racin objavljuje 1932. godine u Skoplju zbirku pjesama pod nazivom "1932." U isto vrijeme, Racin objavljuje i druge pjesme, priče i članke sa različitom tematikom. U člancima sa povijesnom tematikom, sve više istupa kao zaštitnik makedonske nacionalne stvari. Jedina samostalna zbirka pjesama "Beli mugri" ("Bijele zore") objavljena je u Zagrebu 1939. godine. Zbirka "Beli mugri", tiskana ilegalno u Samoboru i sadrži 23 pjesme koje su znatno utjecale na makedonsko pjesništvo, utemeljila je makedonski poetski modernizam.

Znam da ne znaju svi makedonski jezik, ali poslušajte vjerujem da ćete razumjeti i uživajte.

VA - Summer Days & Summer Nights

Dragi moji evo konačno jedne prave ljetne knjige kod mene u pravo vrijeme za nju, - u ljeto. Kao što znate ja vam ne vjerujem u "sezonske knjige" pa sam tako ako se sjećate prije nekog vremena početak proljeća slavila čitanjem Božićne knjige, ali ovaj put odlučila sam biti konvencionalna jer ova knjiga je baš jako ljetna i ne odgovara mi izvan sezone, tako da sam ju počela čitati prošlog, a završila sam ju i pišem o njoj ovog ljeta.
Summer Days & Summer Nights (Twelve Summer Romances) je zbirka kratkih priča najpoznatijih autora YA književnosti, uredila ju je Stephanie Perkins i sama poznata autorica.
Postoji i zimska verzija zbirke i ona se zove My True Love Gave to Me i o njoj ću nadam se više znati oko Božića.
Kao što naslućujete radi se o 12 kratkih priča 12 različitih autora koje povezuje zajednička tema ljeto i ljubav i tu sve poveznice staju. Priče se događaju u prošlosti, budućnosti ili sadašnjosti, protagonisti su LGBT osobe, osobe s invaliditetom, različitih rasa i nacionalnosti, ima horor priča, SF priča, običnih ljubavnih priča, sretnih i nesretnih, običnih i neobičnih. Zbog tolikog izobilja šarenila i različitosti za neke priče sam mislila: "Ovo je tako cool i super želim kupiti i pročitati sve što je ovaj pisac napisao i to ODMAH!" Za neke druge sam mislila: "O Bože, spasi me ovo je taaakooo dosadno!!" Jednu bit ću Vam iskrena nisam završila i to ponosni DNF jer mi je bila grozna, a dala sam joj ni više ni manje nego pet šansi. Sad ću Vam napisati malo više o svakoj, ali malo jer priča ima puno.

1. Head, Scales, Tongue, Tale by Leigh Bardugo
Ovo je iznimno jaka priča i super početak zbirke, SF ali divna priča kao da gledaš film u glavi pravo remek djelo ali vam ne smijem ništa otkriti jer je sve spoiler, nakon nje definitivno želim čitati The Grisha Trilogy i Six of Crows Duology iste autorice.

2. The End of Love by Nina Lacour
Ovo je lijepa priča o kraju jedne ljubavi i pronalasku sebe jako mi se svidio stil pisanja i svakako ću pročitati knjigu We Are Okay iste autorice.

3. Last Night at the Cinegore by Libba Bray
Ovo je posveta klasičnim tj starim horor filmovima i starim kinima u malim mjestima, a ujedno i jedna cool ljubavna priča. Ova autorica ima iznimno bogat opus i iako su mi mnoga djela na listi želja najviše me privlači The Diviners

4. Sick Pleasures: For A and U by Francesca Lia Block
Ovo je jedna retro 80's ljubavna priča ok je i cool na trenutke, ali nažalost ništa više od toga.

5. In Ninety Minutes, Turn North by Stephanie Perkins
Priča urednice ove zbirke mi je bila super i cool, ali mi je nešto nedostajalo (guglanjem sam shvatila da se prvi dio priče nalazi u gore spomenutoj zimsko - Božićnoj zbirci i da se ona treba čitati prva, ali kasno palim pa....) ipak se da sve pohvatati i super je toplo oko srca kao na kraju dobre romantične komedije. Što se tiče Stephanie Perkins na polici me već čeka njezina najpoznatija knjiga Anna and the French Kiss i zimska zbirka My True Love Gave to Me a potom i ostatak "Anna trilogije" i horor There's Someone Inside Your House

6. Souvenirs by Tim Federle
Ova priča me nažalost nije ni malo dotakla i bila mi je dosadna.

7. Inertia by Veronica Roth
Ovo je jedna super SF ljubavna priča koja bi bila dobar početak za cijelu knjigu na tu temu cool mi je svijet koji je spisateljica smislila i voljela bih znati više o njemu, kao i o likovima dragi su i vrlo živi. Ovo me potaklo da Divergent serijal iste spisateljice i filmove napravljene po njemu krenem čitati i gledati što prije.

8. Love Is The Last Resort by Jon Skovron
Ljubav u odmaralištu za bogataše, zaposlenici spletkare, vuku konce, glume matchmakere malo mi je sve to bilo sapuničasto i pretjerano i morala sam se vraćati u tekstu da skužim tko je s kim jer se u malo stranica zapletu čak 3 ljubavne priče.

9. Good Luck and Farewell by Brandy Colbert
Ovo je priča s jakom Afroameričkom notom tako da tko voli takve serije i filmove definitivno će mu se svidjeti i ova priča, meni se jako svidjela, definitivno ću čitati i Little & Lion iste spisateljice.

10. Brand New Attraction by Cassandra Clare
Ovo mi je najatmosferičnija priča jer mjesto radnje je lunapark, ali mračni kuća strave tip luna parka idealno za cool SF ljubavnu priču u koju svoje "šapice" umiješaju čudovišta i crna magija, fora zar ne? Ovo mi se jako svidjelo definitivno ću čitati njezin The Mortal Instruments serijal da budem iskrena, Grad od stakla me već čeka na polici (da da znam sramota je što već nisam).

11. A Thousand Ways This Could All Go Wrong by Jennifer E. Smith
Ovo mi je možda najdraža priča u cijeloj knjizi jer sam subjektivna, naime u ovoj knjizi se pojavljuju osobe s invaliditetom, točnije, osobe s autizmom i one se opisane na lijep način, cool s puno poštovanja i bez stavljanja invaliditeta u prvi plan (iako je on rekla bih jako dobro portretiran), u prvom planu je osoba i ono što ona svojim kvalitetama donosi priči. Jako mi se svidjela, svakako ću čitati još nešto ove spisateljice, ona je napisala puno knjiga i ne znam otkuda početi.

12. The Map of Tiny Perfect Things by Lev Grossman
Ova priča mi je bila grozna i ni nakon pet pokušaja nisam ju mogla završiti sorry ali kad ne ide, ne ide. DNF SORRY!

Na kraju preporučujem li ja ovu knjigu ili ne?
Preporučujem ju kao ono za što je stvorena - ljetnu knjigu od koje možete otići i vratiti joj se kad god to poželite ili čak kao knjigu koju ću uzeti u ruke kada mi bude nedostajalo ljeto. Ipak, od srca ju preporučam kao način da "isprobate" kako pišu svi ti slavni pisci o kojima stalno pričaju svjetski blogeri i vlogeri.
Ja i dalje ne vjerujem u sezonske knjige, recimo da je ovo iznimka koja potvrđuje pravilo. :)

Truman Capote - Doručak kod Tiffanyja

Dragi moji, prije nego što sam uopće počela čitati ovaj dobro poznati američki klasik, htjela sam ga kupiti tj. naručiti sa mog najdražeg BookDepositoryja, da bi mi moja majka rekla "Zašto naručuješ pa imamo knjigu doma!" Za pet sekundi ili manje pojavila se s knjigom i to prekrasnim vintage tvrdim uvezom u prijevodu uvijek maestralnog Zlatka Crnkovića. Ukratko, hvala mama morati ću se bolje upoznati s tvojim knjigama da ubuduće izbjegnem ovakve blamaže. Svi koji želite ovo predivno vintage izdanje, možete ga nabaviti ovdje.

Truman Capote rodio se u New Orleansu. Počeo je pisati rano, u dobi od samo osam godina. Pohađao je Trinity School i St. John's Academy u New Yorku, ali je prekinuo školovanje u dobi od sedamnaest godina. Nakon toga zapošljava se u magazinu «The New Yorker».

Godine 1948. objavljuje svoj prvi roman «Drugi glasovi, drugi prostori» kojim je odmah izazvao pozornost i aklamacije literarne kritike, ali jednako tako i kontoverze, ponajviše zbog pristupa homoseksualnosti. Međutim, prevladalo je mišljenje da se na američkoj literarnoj sceni pojavilo novo ime vrijedno pažnje. Nastavio je pisati kratke priče, pa uskoro objavljuje zbirke «Drvo noći» (1949) i «Lokalni kolorit» (1950); kratke romane «Harfa od trave (1951) i poznati «Doručak kod Tiffanyja» (1958), portrete ličnosti iz javnog života, drame i scenarije, kao i reportaže, od kojih mu je najpoznatija «Čuju se muze» (1956). Ubrzo nakon toga počinje se zanimati za faktografsku literaturu, naime za ono čime će se na kraju napose proslaviti, a to je neizmišljeni, faktografski roman. U tome je svakako uspio, objavivši svoj čuveni roman «Hladnokrvno ubojstvo», koji će poslužiti kao uzor mnogim piscima.

Po mnogim njegovim dramama i scenarijima snimljeni su filmovi od kojih je svakako najpoznatiji «Doručak kod Tiffanyja», (1961, režija Blake Edwards, glavna uloga Audrey Hepburn), «The Grass Harp» (1996, režija Charles Matthau, uloge: Piper Laurie, Sissy Spacek, Walter Matthau, Edward Furlong, Jack Lemmon, Nell Carter), «In cold Blood», (1967, scenarij i režija Richard Brooks, uloge: Robert Blake, Scott Wilson, John Forsythe, Paul Stewart; televizijski film 1996) i dr. Umro je u dobi od 59 godina, od bolesti jetre izazvane pretjeranom zlouporabom alkohola i droga.

Kad je sam pisac ovako zanimljiva ličnost nisam ništa manje niti očekivala od knjige.

Doručak kod Tiffanya - ovaj kratki roman je postao slavan i prije svog objavljivanja kao knjiga jer je naručen od strane časopisa Harper's Bazaar da bi na kraju bio objavljen u njegovoj najvećoj konkurenciji časopisu Esquire 1958 (ah, stara vremena kad se vrhunska književnost naručivala i objavljivala u časopisima - danas, nezamislivo!).
Radnja je smještena na Upper East Side, Manhattan, New York City 1943. u zgradu se useljava mladi pisac u usponu koji upoznaje svoju ekscentričnu mladu susjedu Holly Golightly koja ga uvodi u svijet zabava, bogataša, zvijezda i "socialitea" (fancy riječ za sponzorušu), ali Holly jest baš to - ona živi od i za druženja s bogatim muškarcima te njihovih darova i svoje zanimljive životne filozofije i nestalnosti.
Pustiti ću samu knjigu da kaže nešto o sebi:

"Ali to je jeftino - nositi dijamante kad ti nije niti četrdeset. Čak je i sa četrdeset rizično. Jedino na staricama oni izgledaju kako treba."

"To je banalno, ali evo u čemu je bit: bit će ti dobro onda, kada i ti sam budeš dobar. Dobar? Bolje je reći, iskren. Ne iskren prema viđenju kaznenog zakona - ja mogu orobiti grob, uzeti bakrene novčiće s očiju pokojnika, ako su mi novci potrebni da svoj život dovedem u red - pred sobom treba biti iskren. Možeš biti bilo tko, samo ne kukavica, lažljivac, licemjer ili kurva - bolje rak, nego neiskreno srce. I to nije zatucanost. Jednostavna praktičnost. Od raka je moguće umrijeti, ali s ovim uopće ne treba živjeti."

"Na tom nam svijetu ništa ne pripada. Jednostavno mi i stvari ponekad naiđemo jedni na druge."

"Ljudi se zaljubljuju, ljudi žele pripadati jedan drugome, zato što je to jedina šansa da se bude sretan. Ti sebe nazivaš slobodnom, divljom. I tako se bojiš da će te netko strpati u kavez. Djevojko, ti si već u kavezu. Sama si ga stvorila... On će uvijek biti s tobom zato što, ma kamo se okrenula, od sebe ne možeš pobjeći."

"Kada se on naučio pretvarati da zna francuski, njoj je postalo lakše pretvarati se da zna engleski."

“Never love a wild thing, Mr. Bell,' Holly advised him. 'That was Doc's mistake. He was always lugging home wild things. A hawk with a hurt wing. One time it was a full-grown bobcat with a broken leg. But you can't give your heart to a wild thing: the more you do, the stronger they get. Until they're strong enough to run into the woods. Or fly into a tree. Then a taller tree. Then the sky. That's how you'll end up, Mr. Bell. If you let yourself love a wild thing. You'll end up looking at the sky."
"She's drunk," Joe Bell informed me. 

"Moderately," Holly confessed....Holly lifted her martini. "Let's wish the Doc luck, too," she said, touching her glass against mine. "Good luck: and believe me, dearest Doc -- it's better to look at the sky than live there. Such an empty place; so vague. Just a country where the thunder goes and things disappear.”

Ovaj kratki roman pretvoren je u istoimeni klasik iz 1961. pod redateljskom palicom Blakea Edwardsa s Audrey Hepburn u glavnoj ulozi. Da budem iskrena film mi je puno draži od knjige jer je Audrey Hepburn učinila Holly puno slađom, dražom, milijom od Holly koju je napisao Capote. Recimo to ovako s filmskom Holly bih se družila dok bi od one iz knjige pobjegla brzinom munje.
Također, kraj knjige i kraj filma se drastično razlikuju i ovaj filmski mi je puno bliži, miliji i srcu draži dok je onaj književni možda realističniji.

Ukratko niste pogledali film i pročitali knjigu svakako preporučam, a najviše glazbu iz filma.

Osim Doručka kod Tiffanyja u mojoj knjizi još se nalaze i slijedeće kratke priče:  Božićna uspomena, Dijamantna gitara, Kuća u cvijeću, Jedan Božić i Gost za Dan Zahvalnosti.

Kratke priče Božićna uspomena, Gost za Dan Zahvalnosti i Jedan Božić inspirirane su stvarnim životom Trumana Capotea, točnije djetinjstvom koje je proveo živeći kod majčinih rođaka u Alabami te povremenim posjetama ocu koji je živio u New Yorku. U pričama se dječjim očima opisuju praznici,
ali i klasne ogromne razlike između bogatog oca i siromašnih rođaka 30ih godina 20og stoljeća. Moram priznati da su mi ove priče najviše svidjele imaju neku posebnu toplinu u sebi i iskrenost, kao da ih nije pisala ista osoba kao Doručak.
Kratke priće Dijamantna gitara i Kuća u cvijeću su opet svaka za sebe nešto posebno i čini se kao da ih je pisala neka treća osoba, (što puno govori o ogromnom talentu Trumana Capotea), ok su za pročitati, ali nisu ostavile poseban dojam na mene i neću vam ih prepričavati jer su jako kratke i što god da kažem pokvarilo bi nekome užitak čitanja.

Sve u svemu ovo je bilo jedno ugodno iskustvo izlaska iz zone komfora što s vremena na vrijeme preporučujem i Vama i to baš ovom knjigom.

Miljenko Smoje - Kronika o našem Malom mistu

Dragi moji, ovu predivnu i legendarnu knjigu čitam uvijek kada mi nedostaje more tj. često joj se vraćam, a i nosila sam ju sa sobom na more prošle godine. Knjiga je toliko legendarna i poznata da je postala dio opće kulture i mentaliteta Hrvatske, a posebice Dalmacije te je uz Oliverove pjesme jedan od nezaobilaznih udžbenika dalmatinskog dijalekta (nosila sam ju na more da se lakše "prešaltam i ufuram" jer imam tu sreću da kad se naviknem i sama prilično dobro govorim dalmatinski jer obožavam Dalmaciju...). :)
Likovi kao što su dotur Luiđi, šjora Bepina, psić Belina, Roko, Anđa i mnogi drugi toliko su dio mentaliteta Dalmacije da nam se čine kao naši susjedi ili poznanici, te možda i sami poznajemo nekog tko kao da je izašao sa stranica Kronike o našem Malom mistu i već će nam ujutro poželjeti "Dobrojutro" na putu po kruh.
Knjiga prati naše junake od dvadestih do sedamdesetih godina 20. stoljeća i vrlo jasno, živopisno i istinito opisuje sva veselja i nedaće kroz koje su prolazili žitelji malih mjesta u Dalmaciji, a da se to ni u jednom trenutku ne učini patetično, već je i u najtežim trenucima prisutna doza humora i doza satire i radosti života da i u najhladnijoj zimi kroz stranice ove knjige osjećate sunce, more i Dalmaciju.
Za veliku prepoznatljivost i popularnost likova, priče i samih događaja zaslužna je istoimena serija koja je i sama sada već legendarna te je savršeno pretočena iz knjige u seriju, definitivno najbolja adaptacija knjige u TV seriju koju sam ikada vidjela (uključujući i sve Američke i Engleske adaptacije knjiga u filmove i TV serije).

A sada ću pustiti da knjiga priča sama o sebi jer ima vrlo istinitih citata:

"I tako, sve se minja, jedan se zdigne da drugi sede na njegovo misto."
---
"I tako stanovnici Maloga mista nisu više bili sastavjeni od krvi i košćic nego od zaslug. A kako nima pinez na svitu koji ove puste zasluge moredu platit, črv nezadovojstva neprimjetno se uvuka u Malo misto i počeja rovat, rovat... Lupeški, kuravanjski črv! Ko zna ča sve more učinit i di dovest i poštenega čovika?"

O kultnom statusu knjige i serije a najviše likova govori i to da su o likovima napisane i uglazbljene pjesme, a najavnu špicu serije i danas rado izvode mnogi pjevači i klape na svojim koncertima.

Knjigu možete kupiti ovdje nažalost izdanje kakvo ja imam je rasprodano te ovim putem molim Slobodnu Dalmaciju novo zdanje da i mlade generacije mogu uživati u ovom biseru.

Za kraj: Dragi barba Smoje, fala van iz srca za ovi libar.