petak, 26. kolovoza 2016.

Cody McClain Brown - Propuh, papuče & punica, Vodič za preživljavanje u Hrvatskoj

Ivin i moj doticaj s ovom knjigom dogodio se neočekivano, malo ću citirati jedan dio iz Cody-jeve knjige jer baš dočarava način kako smo mi došle na promociju njegove knjige.
"Život je čudan. Baš kad krenete prema jednom odredištu, zapušu vjetrovi sudbine i odvedu vas na neko potpuno drugo mjesto."
Kao što sam ranije spomenula bile smo pozvane na promociju jedne knjige i na njen tulum, ali kako je tulum bio organiziran na teško dostupnom mjestu za osobe s posebnim potrebama (kolica), kada smo čule da se održava još jedna promocija odlučile smo ostati. Uzele smo knjigu u ruke, pročitale naslov koji nam je bio nespojiv s riječju vodič, zatim ugledale naslovnicu knjige gdje se nalazi par bosih nogu na šljunčanoj plaži s malim morskim ježičem. Što se opet ne slaže s naslovom knjige papuče, a slika je bosih nogu, e dragi Cody odmah si nas na početku zaintrigirao, zbunio.




Ovo je fenomenalni vodič iz očiju splitskog zeta Cody-ja, vodič koji nam prikazuje kulturološke, financijske/ekonomske, političke, društvene razlike između Hrvatske i Amerike. Moram priznati da je ova knjiiga imala kod mene jako puno miješanih osjećaja, imam dojam da ih knjiga malo i sama nameće, ali najviše me je nasmijala i dala osjećaj sreće. Sreće, jer mi je Cody ukazao kako mogu biti jako sretna što živim u zemlji gdje je ljudima još uvijek stalo jedno do drugih, gdje će vam ljudi pokušati pomoći, gdje će vas nahraniti i dobro ugostiti, HVALA ti Cody što si nam ovom knjigom ukazao koliko možemo biti sretni što živimo u društvu gdje nam je bitno da za ručkom svi budu siti i zadovoljni, da kada dolazimo i odlazimo od nekuda da mislimo na svoje bližnje te da ih počastimo nekom sitnicom iz mjesta kojeg dolazi.

Naravno imamo i mi nekakvih društvenih nedorečenosti koje bi trebali promjeniti, koje je Cody na vrlo lijep i čak dosta pozitivan i humorističan način opisao, a to glasi ovako iz 27 poglavlja Redovi "... Najveći redovi koje sam u životu vidio prije dolaska u Hrvatsku bilu su 1988. u Disney Worldu. Zapravo, činilo mi se da se Disney World sastoji isključivo od redova, što je zajedničko Hrvatskoj i "najsretnijem mjestu na svijetu". Razlika je u tome što vas većina redova u Disney Worldu dovede do atrakcija poput Pirata s Kariba ili Kuće duhova. Većina redova u Hrvatskoj dovede vas do potrebe da se sagnete kako biste razgovarali s nekim kroz uzak prorez u staklu šaltera. Hrvatski redovi puki su simboli diskriminacijskog (i često neučinkovitog) sustava. Na dvije strane tog šaltera nalazimo se MI i ONI. Oni imaju moć, informaciju, pristup. Oni - bolnčari, birokrati, prodavači karata. Red je poput niti života, dok mi poredani pred Suđenicima čekamo da vidimo hoće li nas doktor primiti, imamo li sve papire za vizu, osobnu iskaznicu, parkirnu dozvolu. Ili stanemo u red čisto da pitamo gdje je neki drugi red. Želite nešto u Hrvatskoj? Da? ONDA STANITE U RED!!!..."

Dio knjige zbog kojeg sam vrištala od smjeha je kada punica Vida pije kavu i pokušava pušit cigaretu u Americi, odmah sam si u glavi složila sliku svoje majke koja na isti način promatra papirnatu šalicu od Starbucks-a, a vi dragi čitatelji ovoga bloga, ukoliko želite smijati se i vidjeti razlike između Hrvatske i Amerike, vidjeti kako se Cody snašao u Lijepoj Našoj, jednostavno ćete morati pročitati i uživati u ovom vodiču koji je izdao AlgoritamViše o knjizi 
A Cody-a možete pratiti i na Fb-u.
P.S. Ja sam tu iza objektiva,  a Iva je na fotkama



Nema komentara:

Objavi komentar