Kako nam je bilo: Promocija "Long Play 1950-2000 - Zabeleške u vremenu - 333 portreta" Blagoja Borislav Pešić, Tvornica ZG 10.10.2019.

Dragi moji, svi koji me upoznaju prvo o meni nauče da obožavam glazbu pa potom saznaju sve ostalo... Pa ovo je book blog, da, ja jako volim knjige, puno im se dajem budžetski, energetski vremenski i na sve načine, ali za mene je glazba u istoj kategoriji kao voda, zrak, ljubav, hrana, san i glazba - u kategoriji neophodno za funkcioniranje (dapače bez hrane i sna nekako, ali bez glazbe you know what I mean and don't do it at home :)). Stoga je nekako logično da knjige o glazbi zauzimaju posebno mjesto na mojim policama i prema njima imam poseban gotovo kolekcionarski odnos iako rijetko o njima pišem budući da baš ne nailazim na razumijevanje svoje ljubavi u knjigoljubnoj zajednici i među kolegama blogerima pa nisam željela dosađivati, to će se promijeniti u idućih nekoliko objava jer sam shvatila da želim pisati s velikim guštom i puno žara baš o tim glazbenim knjigama koje zauzimaju posebno mjesto u mom srcu i na mojim policama pa kome pravo, kome krivo.
Bila sam presretna kada sam saznala da postoji "Long Play 1950-2000 - Zabeleške u vremenu - 333 portreta" jer sam se oduvijek divila sličnim stranim izdanjima u knjižarama i sa strahopoštovanjem ih skrivečki listala.
"Long Play 1950-2000 - Zabeleške u vremenu - 333 portreta" je monografija s portretima 333 najutjecajnija glazbenika ex yu regije (broj nije slučajan jer se gramofonska ploča vrti na 33,3 okretaja) knjiga je teška 3,50 kg i izgleda kao najdeblja vinilna ploča koju ćete ikad držati u rukama, dapače napravljena je sa mišlju da se drži na polici za vinile, a ne na polici za knjige. Autor je fotkao glazbenike preko 6 godina putujući od Vardara pa do Triglava noseći sa sobom jedan barski stolac, (kojemu je svakako mjesto u muzeju rocka ili u Rock Hall of Fame ili ako u skorije vrijeme ne dobijemo ništa od toga barem u Muzeju suvremene umjetnosti jer je svakako komad namještaja s najcool pričom ikad). Svakome od glazbenika uz fotografiju pridružena je i biografija čime ova knjiga postaje jedinstven "tko je tko" vodič i relevantan dokument jedne scene, jednog vremena i mnogih generacija. Autor, dragi Blagoja radio je ovo uglavnom vlastitim sredstvima i iz čiste ljubavi što je vidljivo na fotografijama jer iz svakog glazbenika pojedinačno te njihovog instrumenta uspio izvući onu njihovu magiju zbog koje ih volimo, tako da listanjem knjiga nipošto ne postaje dosadna ili repetitivna nego svakim okretanjem stranice ona oduševljava iznova i iznova a budući da je sve  učinjeno u skromnim uvjetima i kroz dug vremenski period autor zaslužuje poštovanje te divljenje. Poslušajte samog autora u intervjuu za Radio101

Knjiga "Long Play 1950-2000 - Zabeleške u vremenu - 333 portreta" imala je svoju zagrebačku promociju u Tvornici 10.10.2019.O „Long Playu“ su uz autora govorili i Petar Janjatović (Beograd) i Vlado Simcich Vava (Rijeka) iz benda Turisti koji su, uz Sinišu Škaricu i Gregora Tomca, napisali popratne tekstove unutar knjige, moderator je bio Milan Majerović - Stilinović iz HDS -ZAMP. Promociju su svirkom začinili Psihomodo Pop, Turisti i Kawasaki 3p svi oni bili su iznenađenje za nas koji smo došli na promociju i dali su joj poseban okus ili možda ipak ton.
Moram vam reći da je poseban osjećaj znati da je netko "vaš" na stranicama ove knjige to je uistinu jedna posebna mješavina ponosa i divljenja te zahvalnosti Blagoju koji je uspio uhvatiti esenciju te osobe u potpunosti. Ne smijem dalje. :)
Knjiga je imala svoju riječku promociju 12.10.2019. te uskoro putuje dalje, sve o knjizi možete pratiti na: https://www.facebook.com/LongPlayBook/
Za kraj hvala Dariji Velan na fotkama, Blagoju na prijateljstvu i mom društvu na društvu i super večeri ROCK ON! :)

Kako nam je bilo: Markus Zusak - Kradljivica knjiga / The Book Thief 24.9.2019.

Dragi ljudi, oprostite što me dugo nema i to stvarno cijelo stoljeće ili se barem meni to tako čini, nisam objesila tipkovnicu o klin nego se mojoj blogerskoj strasti na putu ispriječila pustolovina života i planiranje iste (o tome više u nekim drugim postovima i recenzijama), a onda još dodajte i nekoliko slojeva mrskog neprijatelja pod imenom spisateljska blokada ili meni prepoznatljivijeg writing slump - a. (Stvarno nema goreg prokletstva, za ne poželjeti nikome). Eto tu smo, gdje smo!
Po povratku iz pustolovine života iz Makedonije, (vratimo li se ikad zapravo ili samo malo predahnjujemo dok planiramo slijedeću pustolovinu?), e to je pravo pitanje!! Uglavnom čim sam se vratila saznala sam da nam dolazi Markus Zusak i tim saznanjem cijeli moj čitalački plan je otišao u vjetar, a zamijenila ga je samo jedna Kradljivica knjiga. To je knjiga koja je najviše šetala iz moje kućne biblioteke te je ostavila tragove u srcima mnogih mojih prijatelja i susjeda te se uvijek srećom vraćala. Kažem, srećom jer iako sam je posuđivala svima, ja ju nikada nisam pročitala i tu činjenicu je trebalo jako brzo popraviti jer nam dolazi Markus Zusak.
Da budem iskrena pokušala sam ju čitati na hrvatskom ovu moju knjigu skitalicu i nešto mi nije išlo pa sam uzela audio knjigu na engleskome i s velikim užitkom pročitala (ili poslušala??) cijelu knjigu od 500+ stranica u samo četiri dana. U engleskoj verziji Smrt je muškarac, kao i u mojoj glavi, a audio knjigu čita postariji gospodin s profinjenim britanskim naglaskom (zvuči kao Ducky iz serije NCIS), što je savršeno pristajalo tonu same knjige. U hrvatskoj verziji knjige kao i u hrvatskom jeziku smrt je ženskog roda i žao mi je što nemamo audio knjige jer sam znatiželjna kako bi zvučala, a koliko se god se trudila ne mogu ju zamisliti.
UH UH moje digresije i ja...

Narator ove knjige je Smrt ona nas svojim specifičnim stilom pripovijedanja vodi u 1939. godinu i Njemačku pod Nacistima. Djevojčicu Liesel i njezina mlađeg brata majka je prisiljena povjeriti udomiteljima, a kad na putu prema novom domu Lieselin brat umre, djevojčica na njegovu grobu pronalazi knjigu uz koju će naučiti čitati i koja će joj promijeniti život.
To je početak priče koja istražuje snagu riječi: njihovu moć da potaknu, uništavaju, ali i liječe. Gaseći žed za čitanjem, Liesel postaje kradljivica knjiga spašavajući ih iz lomača, skrivajući, čitajući...
Svi likovi u ovoj knjizi uključujući i Smrt su vrlo živopisni i zamislivi, a sve jako ružne i istinite stvari koje su se događale tamo u to vrijeme su opisane tako da smo svjesni užasa cijele situacije ali bez detalja koji bi izazvali noćne more i traume na čemu sam budući da sam "uživljena u knjige" i prilično plašljiva jako zahvalna Markusu Zusaku što je jako nježno pisao o užasima. Čak i na kraju, kad smo već kod toga (oni koji su čitali znaju čega), pripremite maramice ili ako ne bude suza barem knedla u grlu i preskakivanje srca kako god garantiram da nakon čitanja nećete ostati ravnodušni.
Postoji razlog zašto knjigu nisam čitala do sada i zašto u pravilu ne čitam knjige o Drugom svjetskom ratu i stradanjima ili bilo kojem ratu ako to mogu izbjeći. Razlog je moja baka koja je taj  rat preživjela u logoru u Njemačkoj kao djevojčica i kroz njene istinite priče upoznata sam s mnogo toga ispričanog u ovoj knjizi kroz likove Hansa i Maxa, ali i drugih likova. Fikcija, ali vrlo utemeljena zato ocjena 5 na Goodreadsu i preporuka svakome tko pita. Iznimka koja potvrđuje pravilo za mene što se tiče knjiga o ratu.
Knjiga je puna prelijepih citata ja ću izdvojiti samo jedan: “I have hated words and I have loved them, and I hope I have made them right.”
Po knjizi je snimljen i istoimeni film koji se u ovom trenutku još skupljam hrabrosti pogledati.

Markus Zusak gostovao je u Zagrebu 23. i 24.9. promovirajući svoj novi roman Od Claya most, kao i prijašnje Ja sam Glasnik i Kradljivica knjiga, (klikom na svaki naslov možete saznati više o svakoj knjizi kao i gdje ih kupiti), a sve u izdanju Profilknjiga. Na druženje u Hrvatski državni arhiv 23.9. nisam mogla ići, ali to druženje je snimljeno i možemo ga pogledati ovdje, ja sam išla na druženje slijedećeg dana 24.9. u Hoću knjigu Megastore, koje je moderirala draga Ana Jembrek s bloga Knjige su moj svijet. Moram Vam reći nikada nisam vidjela toliku gužvu na potpisivanju neke knjige, ali s potpunim pravom Markus je jedna iznimno draga, topla osoba te izniman govornik i pripovjedač kojeg je užitak slušati dok priča iako je bila ogromna gužva posvetio se svakome pojedinačno i svatko je dobio jedinstveno potpisanu i nacrtanu knjigu uz Markusov osmjeh koji je sjao kao sunce u tmurnom ranojesenjem danu.

Na kraju još jednom svakako preporučam Kradljivicu knjiga i ponavljam ocijenu 5 zvijezdica te planiram čitati i sve druge knjige koje je napisao Markus Zusak. Zahvaljujem dragoj Eli Brodić na fotkama i pratnji te ljudima iz Profila na prilici da upoznamo Markusa i družimo se s njim nadam se da će nam opet doći s nekom slijedećom knjigom.