Dragi ljudi, oprostite što me dugo nema i to stvarno cijelo stoljeće ili se barem meni to tako čini, nisam objesila tipkovnicu o klin nego se mojoj blogerskoj strasti na putu ispriječila pustolovina života i planiranje iste (o tome više u nekim drugim postovima i recenzijama), a onda još dodajte i nekoliko slojeva mrskog neprijatelja pod imenom spisateljska blokada ili meni prepoznatljivijeg writing slump - a. (Stvarno nema goreg prokletstva, za ne poželjeti nikome). Eto tu smo, gdje smo!Po povratku iz pustolovine života iz Makedonije, (vratimo li se ikad zapravo ili samo malo predahnjujemo dok planiramo slijedeću pustolovinu?), e to je pravo pitanje!! Uglavnom čim sam se vratila saznala sam da nam dolazi Markus Zusak i tim saznanjem cijeli moj čitalački plan je otišao u vjetar, a zamijenila ga je samo jedna Kradljivica knjiga. To je knjiga koja je najviše šetala iz moje kućne biblioteke te je ostavila tragove u srcima mnogih mojih prijatelja i susjeda te se uvijek srećom vraćala. Kažem, srećom jer iako sam je posuđivala svima, ja ju nikada nisam pročitala i tu činjenicu je trebalo jako brzo popraviti jer nam dolazi Markus Zusak.
Da budem iskrena pokušala sam ju čitati na hrvatskom ovu moju knjigu skitalicu i nešto mi nije išlo pa sam uzela audio knjigu na engleskome i s velikim užitkom pročitala (ili poslušala??) cijelu knjigu od 500+ stranica u samo četiri dana. U engleskoj verziji Smrt je muškarac, kao i u mojoj glavi, a audio knjigu čita postariji gospodin s profinjenim britanskim naglaskom (zvuči kao Ducky iz serije NCIS), što je savršeno pristajalo tonu same knjige. U hrvatskoj verziji knjige kao i u hrvatskom jeziku smrt je ženskog roda i žao mi je što nemamo audio knjige jer sam znatiželjna kako bi zvučala, a koliko se god se trudila ne mogu ju zamisliti.
UH UH moje digresije i ja...
Narator ove knjige je Smrt ona nas svojim specifičnim stilom pripovijedanja vodi u 1939. godinu i Njemačku pod Nacistima. Djevojčicu Liesel i njezina mlađeg brata majka je prisiljena povjeriti udomiteljima, a kad na putu prema novom domu Lieselin brat umre, djevojčica na njegovu grobu pronalazi knjigu uz koju će naučiti čitati i koja će joj promijeniti život.
To je početak priče koja istražuje snagu riječi: njihovu moć da potaknu, uništavaju, ali i liječe. Gaseći žed za čitanjem, Liesel postaje kradljivica knjiga spašavajući ih iz lomača, skrivajući, čitajući...
Svi likovi u ovoj knjizi uključujući i Smrt su vrlo živopisni i zamislivi, a sve jako ružne i istinite stvari koje su se događale tamo u to vrijeme su opisane tako da smo svjesni užasa cijele situacije ali bez detalja koji bi izazvali noćne more i traume na čemu sam budući da sam "uživljena u knjige" i prilično plašljiva jako zahvalna Markusu Zusaku što je jako nježno pisao o užasima. Čak i na kraju, kad smo već kod toga (oni koji su čitali znaju čega), pripremite maramice ili ako ne bude suza barem knedla u grlu i preskakivanje srca kako god garantiram da nakon čitanja nećete ostati ravnodušni.
Postoji razlog zašto knjigu nisam čitala do sada i zašto u pravilu ne čitam knjige o Drugom svjetskom ratu i stradanjima ili bilo kojem ratu ako to mogu izbjeći. Razlog je moja baka koja je taj rat preživjela u logoru u Njemačkoj kao djevojčica i kroz njene istinite priče upoznata sam s mnogo toga ispričanog u ovoj knjizi kroz likove Hansa i Maxa, ali i drugih likova. Fikcija, ali vrlo utemeljena zato ocjena 5 na Goodreadsu i preporuka svakome tko pita. Iznimka koja potvrđuje pravilo za mene što se tiče knjiga o ratu.
Knjiga je puna prelijepih citata ja ću izdvojiti samo jedan: “I have hated words and I have loved them, and I hope I have made them right.”
Po knjizi je snimljen i istoimeni film koji se u ovom trenutku još skupljam hrabrosti pogledati.
Markus Zusak gostovao je u Zagrebu 23. i 24.9. promovirajući svoj novi roman Od Claya most, kao i prijašnje Ja sam Glasnik i Kradljivica knjiga, (klikom na svaki naslov možete saznati više o svakoj knjizi kao i gdje ih kupiti), a sve u izdanju Profilknjiga. Na druženje u Hrvatski državni arhiv 23.9. nisam mogla ići, ali to druženje je snimljeno i možemo ga pogledati ovdje, ja sam išla na druženje slijedećeg dana 24.9. u Hoću knjigu Megastore, koje je moderirala draga Ana Jembrek s bloga Knjige su moj svijet. Moram Vam reći nikada nisam vidjela toliku gužvu na potpisivanju neke knjige, ali s potpunim pravom Markus je jedna iznimno draga, topla osoba te izniman govornik i pripovjedač kojeg je užitak slušati dok priča iako je bila ogromna gužva posvetio se svakome pojedinačno i svatko je dobio jedinstveno potpisanu i nacrtanu knjigu uz Markusov osmjeh koji je sjao kao sunce u tmurnom ranojesenjem danu.
Na kraju još jednom svakako preporučam Kradljivicu knjiga i ponavljam ocijenu 5 zvijezdica te planiram čitati i sve druge knjige koje je napisao Markus Zusak. Zahvaljujem dragoj Eli Brodić na fotkama i pratnji te ljudima iz Profila na prilici da upoznamo Markusa i družimo se s njim nadam se da će nam opet doći s nekom slijedećom knjigom.
Nema komentara:
Objavi komentar