Martina Mlinarević Sopta - Neprocjenjivo

 

Dragi moji, evo mene opet ovaj put pisati ću vam o knjizi Neprocjenjivo koju je napisala Martina Mlinarević Sopta.

Nakon pročitane i recenzirane njezine knjige Ljetos i drugi ledovi odmah sam se bacila na ovu knjigu tako da su mi se spojile u jednu cjelinu i prilično su mi neodvojive tj. nisam više sigurna gdje jedna počinje, a druga završava i koju prvu treba čitati. 

Neprocjenjivo je zbirka pjesama, autobiografskih zapisa i kolumni iz novina i portala koje opisuju svakodnevicu u BiH kako probleme tako i stvari o kojima pričamo s frendicama na kavi i vrlo su bliske shvatljive i lake za poistovjetiti nama svima curama i ženama na ovim exyu prostorima.

Budući da opet ne znam dobro objasniti neka jedan dio knjige "govori sam za sebe".

''Samo život naježene kože je život vrijedan življenja. Bilo da se radi o ljudima, osjećajima, događajima, muzici, stvarima, krajolicima. Razne situacije raznim osobama izazivaju potpuno isti, a najčudesniji drhtaj cijelog tijela. Ono kad se streseš sasvim izvan sebe, a u sebi. Kad si napokon svjestan svog disanja. Svog postojanja i snage. I činjenice da nisi samo bezlična kutija koja se nosi i prenosi s točke A do točke B, papirnata ambalaža u koju svašta stane, koja se po nekoliko puta tijekom života isprazni do bola, da bi se na kraju samo zapalila pored puta u smrdljivom smeću ili reciklirala u nešto sasvim drugo, kao da te nikad nije ni bilo. Zato živi za ježenje. I ne boj se napustiti kutiju kojom si zarobljen. Jer previše kartonskih klauna je po našim ulicama. Falsifikati nacrtanih osmijeha. Skriveni u kule od papira, ljudi koji su zaboravili živjeti. Boriti se. Voljeti. Viknuti. Zaplesati. Disati.''

''Nema dvaput''

“Ni ne slutiš kako su blizu bolesti, prometne, potresi, udari, krajevi. Živi, da bi mogao jednom otići blesavo sretan.”

“Dok stojimo nad otvorenim grobovima uvijek nam u jurećim flešbekovima prođu sve naše protutnjale godine, a u pokisle, narančaste gerbere obećamo da ćemo od sutra drugačije, silovito, kurčevito, sa srcem i bez šteđenja, jer tko zna koliko još minuta imamo. Ideja nas drži do hladne kvake na kapiji groblja, jer ispred je opet onaj isti prevrtljivi, zli i kompromisni svijet, u kojem moramo pobjeći od sebe da bismo bili netko drugi.”

Ponovno sam se osjećala kao voajer koji čita nečiji intimni dnevnik i opet rasplakani voajer. Zaključujem da bih voljela upoznati autoricu i otići s njom na kavu ili ju barem zagrliti. Knjigu vam svakako od srca preporučujem i onu prvu, a čini mi se da ću i svaku slijedeću.

Umjesto biografije ostavljam vam autoričino gostovanje u emisiji Nedjeljom u 2

https://www.youtube.com/watch?v=77ZR7_6NleY

Knjigu sam pročitala odjednom na Kindle, a na policama me još čeka njezina Bukača, a voljela bih nabaviti i pročitati i Huzur.

Do slijedećeg pisanja, čuvajte se i volite. :)

Andy Weir - The Egg

 Dragi moji, evo mene ovoga puta s kratkom pričom od samo četiri stranice koja je uletjela i ostavila me bez daha, radi se o The Egg (Jaje) koju je napisao poznati američki pisac Andy Weir.

Ovo je kratka priča o Bogu, o svemiru, o onome što se događa nakon smrti i o svakome od nas.

“It’s like sticking your finger in a glass of water to see if it’s hot or cold. You put a tiny part of yourself into the vessel, and when you bring it back out, you’ve gained all the experiences it had.”

“Wait. I’m everyone!?”

“Now you’re getting it,” I said, with a congratulatory slap on the back.

“I’m every human being who ever lived?”

“Or who will ever live, yes.”

“I’m Abraham Lincoln?”

“And you’re John Wilkes Booth, too,” I added.

“I’m Hitler?” You said, appalled.

“And you’re the millions he killed.”

“I’m Jesus?”

“And you’re everyone who followed him.”

You fell silent.

“Every time you victimized someone,” I said, “you were victimizing yourself. Every act of kindness you’ve done, you’ve done to yourself. Every happy and sad moment ever experienced by any human was, or will be, experienced by you.”

Ova priča me ostavila bez daha mala, ali moćna razmišljam o njoj već danima. Mogu samo reći da se nadam da je pisac pomalo u krivu jer imam osjećaj da je i pomalo u pravu. Preporučam ju svim srcem, ja sam ju čitala na preporuku Booktuberica Bookworm Dreams.

Priča je besplatna i možete ju u cijelosti pročitati ovdje i na hrvatskom!

Andy Weir je američki pisac, pročitala sam i recenzirala njegov bestseler Marsovac te pogledala film s Mattom Damonom u glavnoj ulozi, a na policama me još čeka Artemis, 

Do slijedećeg pisanja čuvajte se i volite. :)

Nick Hornby - State of the Union: A Marriage in Ten Parts

 Dragi moji, evo mene opet, ovoga puta ću vam pisati o knjizi State of the Union: A Marriage in Ten Parts (Stanje Unije; Brak u deset dijelova), koju je napisao Nick Hornby.

U ovoj priči tijekom deset tjedana pratimo bračni par Tom i Louise koji su u braku godinama i imaju djecu, a koji se svaki tjedan nalaze u pubu preko puta svog bračnog savjetnika kako bi popili piće i dogovorili se o čemu nikako ne žele razgovarati sa savjetnicom, a o čemu svakako, o čemu su razgovarali prošli tjedan, a o čemu će danas, usput pokušavajući procijeniti koliko im je lošije nego parovima koji su ušli kod savjetnice prije i poslije njih.

 Oni idu na savjetovanje jer su imali problem s "mrvicom nevjere s njezine strane", što je njihov inače stabilan i čvrst brak dovelo na rub kraha i učinilo sličnim Brexitu.

Tijekom deset tjedana pratimo Toma i Louise na njihovim desetominutnim sastancima prije seanse te se nameće pitanje nije li brak poput kompjutera, kojeg ako rastavimo na dijelove da bismo vidjeli kako funkcionira i popravimo ga možda više nećemo moći i znati sastaviti. Oni to čine na jedan vrlo duhovit način i ne mogu da ne navijam za njih ponekad malo više za njega, ponekad za nju.

“Well. I don’t see passion as . . . as petrol. Something that runs out. I see it as more like, I don’t know, something you lose. Like keys.” He picks up the pen he’s using to do the crossword and waves it around. “Or this biro.” “Keys get found. Biros don’t. So it’s important for me to know which it is.” Tom doesn’t say anything. “Keys? Or a biro?” Tom doesn’t say anything. Louise is getting angry.”

“When you think about it it's like brexit. There are going to be two years of talks before we even agree on what the issues are.”

Jako mi se svidjela ova knjiga jer kroz duhovit tekst i živopisne likove progovara o problemima u braku, nevjeri, rješavanju problema, ljubavi i Brexitu. Tekst bi bio savršen za kazališnu predstavu ili slično, knjigu sam pročitala odjednom, a Nick Hornby je ponovno potvrđen kao jedan od mojih najdražih autora. Na policama me čekaju mnoge njegove knjige od kojih se posebno veselim About a Boy i 31 Songs, a među već pročitanima su moje najdraže knjige ikad How to be Good i High Fidelity. Neke od njegovih knjiga možete pronaći na hrvatskom u izdanju Vorto Palabra te u knjižarama Znanje i Hoću knjigu.

Naknadno sam saznala da je po ovoj knjizi snimljena serija jedva ju čekam pogledati!

Ovu knjigu sam nabavila putem dobrog starog BookDepository i još jednom ju preporučam od srca.

Do slijedećeg pisanja čuvajte se i volite! :) 

Martina Mlinarević Sopta - Ljetos i drugi ledovi

Dragi moji, evo mene opet ovaj put s recenzijom knjige Ljetos i drugi ledovi koju je napisala Martina Mlinarević Sopta.

Knjiga koja je duža pjesma i kraći život.

Autobiografija u kojoj se izuzetno poetskim stilom, a opet do boli realno, a istovremeno do boli lijepo isprepliću priče i "slike", Bosna i Hercegovina i Amerika, Ljubuški, New York i mnogi drugi gradovi.

Mislim da je najbolje da knjiga "govori sama o sebi" ostaviti ću citate koje sam zapisala jer nemam drugog načina za opisati ovu knjigu...

"Popis stanovništva nama ne treba da bismo znali koliko nas ima, ta lako je popisati ljude tamo gdje se popisuju ljudi. Ovdje se popisuju narodi i vjeroispovjesti, nacionalne i stranačke kvote. To je konačna bitka u miru nakon rata, sraz tri idiotska plemena, da znamo konačno koga ima više, tko je koga zajebao, tko nestaje, tko ostaje i sve ostale krucijalne detalje koji dirigiraju život u vukojebini."

"...imam li ja sve za život i može li se živjeti od imanja snova..."

"Svatko tko je jednom nešto imao pa nemao, zna da ni na šta više u životu ne može računati. I nauči da se život ne planira, nego događa i to moraš znati respektirati."

"Zora je narančila sa obzora gaseći sve zvijezde osim jedne."

"Kad se udaje mala sestra u jednom dahu umre djevojačka soba i ostanu roditelji sami sa svojim sjenama, sa dušama ispreturanim kao poslije lopova. Kad se udaje mala sestra, završilo je djetinjstvo i sve su lutke umrle također."

"Najprviji, možda je i dobro što se nisi zadržao ovdje. Imitacija stvarnosti gdje su glavne discipline kroz tuđe zavjese gledati, svoja srca u teške katance ključati i praviti se mrtav dok god si živ."

"Najjače su ljubavi kad si mali. Neukaljane naraslošću. Najsretniji su oni što iskru takva zanosa sačuvaju u svojim kasnijim, velikim ljubavima. Ljubav bez roka trajanja."

"Jutro sa suzama što se ne otkidaju iz očiju nego padaju kroz unutrašnjost tebe, onako da sve zaliju i ubiju."

"Kako se diše bez svojega smisla? Nitko nikada nije dovoljno pripravan za smrt roditelja. Odlasci su to neoporavljivi. Nepopravljiva brazda u dnu najdubljeg sebe."

"Šta će jedan rak naspram dvoje nas, mi smo more što ga utopi, i pijesak na koji ga izbaci, i čitavo nebo iznad njega - mi smo bezterminalna ljubav. Nikad čuo za taj pojam? Zapiši ga tu, tu pokraj morfija, tramadola i ulja kanabisa. Jer kad ništa ne pomaže, samo to liječi i ostaje." „Svatko tko je jednom nešto imao pa nemao, zna da ni na šta više u životu ne može računati. I nauči da se život ne planira, nego događa i to moraš znati respektirati.“

„Odživjeti. Odvaliti život življenjem.“

„Najjače su ljubavi kad si mali. Neukaljane naraslošću. Najsretniji su oni što iskru takva zanosa sačuvaju u svojim kasnijim, velikim ljubavima.“

„Najveća vrijednost koju smo dobili u naslijeđe je otklon od svake ideologije i mržnje.“

U nekoliko navrata sam se osjećala kao voajer, kao da čitam privatni dnevnik koji je namijenjen samo za oči osobe koja ga piše i ničije više. Također ovaj voajer je prolio preko nekoliko suza čitajući neke od priča. Naravno od sveg srca ju preporučam!

Umjesto biografije ostavljam vam autoričino gostovanje u emisiji Nedjeljom u 2

https://www.youtube.com/watch?v=77ZR7_6NleY

Knjigu sam pročitala odjednom na Kindle trenutno tj od večeras čitam njezinu  Neprocjenivo, a na poklon sam neki dan dobila i njezinu najpoznatiju knjigu Bukača u koju jedva čekam uroniti.

Do slijedećeg pisanja čuvajte se i volite! :)

Daniel Kehlmann - Trebao si otići

 

Dragi moji, evo mene ovoga puta opet sa potpuno drugačijom knjigom od onih kakve inače čitam i ponovno zbog izazova prijateljice, radi se horor noveli Trebao si otići, koju je napisao njemački autor Daniel Kehlmann.

Radi se o poznatom i slavnom scenaristu, koji sa svojom suprugom slavnom glumicom Sussanom i četverogodišnjom kćeri Ester odlazi na odmor u Alpe. U predivno luksuzno uređenu kuću na osami, dok koje vodi iznimnu strma i zavojita cesta, a nekoliko kilometara uokolo nema nikoga. Oni ustvari odlaze na odmor kako bi on napisao scenarij za nastavak romantične komedije zbog koje je postao poznat i uspješan scenarist iako bez formalnog obrazovanja. On u početku laže svom šefu da mu pisanje super ide, dok u sebi za spisateljsku blokadu krivi Susanino stalno tipkanje po mobitelu i slatko zanovijetanje malene Ester. Počinju se događati čudne stvari s kućom pojavljuju se sjene i obrisi koji se pripisuju lomu svjetlosti, slike na zidovima mijenjaju raspored i tematiku, pojavljuju se vrata kojih tu nije bilo, a nestaju ona koja su postojala ili se barem tako čini, a svi ukućani sanjaju užasne snove i loše se osjećaju. To je sve tek početak ove jezovite kratke priče, a što je dalje bilo otkrijte sami, a kad otkrijete molim Vas da objasnite i meni.

Meni je ovo bilo pomaknuto, strašno, jezovito i uplašilo me (pogotovo zato što sam ju pročitala odjednom i to usred noći), ali kad dobro razmislim nije mi jasno čega se tu treba plašiti i što se tu zapravo dogodilo?

Uglavnom, ova knjiga nije moj tip knjige, mislim da će u njoj uživati ljudi koji vole horore i razumiju se u paranormalne stvari i pojave, ja nisam ta osoba.

Daniel Kehlmann rođen je 1975. u Münchenu, a živi u Beču i Berlinu. Pohađao je isusovački kolegij u Beču te studirao filozofiju i komparativnu književnost. Kao književnik debitirao je 1997. romanom Magičan život Arthura Beerholma (Beerholms Vorstellung). Piše recenzije i eseje za Süddeutsche Zeitung, Frankfurter Rundschau, Frankfurter Allgemeine Zeitung i časopis Literaturen. Kao gostujući i izvanredni profesor predaje poetiku u Mainzu, Wiesbadenu i Göttingenu. Za svoje romane i pripovijetke, koji su prevedeni na više od četrdeset jezika, dobio je brojne nagrade i priznanja, između ostalog Nagradu Candide, književnu nagradu Zaklade Konrad Adenauer, Nagradu Per Olov Enquist, Nagradu Kleist i Nagradu Thomas Mann. Godine 1999. objavljuje roman Mahlerovo vrijeme, a 2003. Ja i Kaminski (2003.). Njegov roman Mjerenje svijeta, o Alexanderu von Humboldtu i Carlu Friedrichu Gaussu, objavljen ujesen 2005., postao je najvećim književnim uspjehom u njemačkoj poslijeratnoj literaturi. Objavio je knjigu eseja Izmišljeni dvorci (2005.) te romane Slava (2009.) i F (2014.).

Ovu knjigu s njemačkoga je prevela Latica Bilopavlović Vuković.

Možete ju nabaviti u izdanju Fraktura - najbolja literatura ovdje, ja sam svoju dobila kao izazov od prijateljice kojoj se nakon ovoga neću više tako lako dati izazvati.

Za kraj Vam ostavljam recenziju drage imenjakinje s bloga Bibliovca jer je ona puno bolje opisala kako se osjećam u vezi svega ovoga od mene same.

Do slijedećeg pisanja, čuvajte se i volite. :)

Rainbow Rowell - Almost Midnight

Dragi moji, evo me s novom recenzijom i iako je još skoro ljeto pišem vam o jednoj zimskoj novogodišnjoj knjizi vjerojatno zato što volim biti #uvikkontra a i sama knjiga je predobra da bi čekala zimsku sezonu. Radi se o knjizi Almost Midnight američke spisateljice Rainbow Rowell.

Almost Midnight je zbirka koja sadrži dvije blagdanske  kratke priče Midnights, prvotno objavljenu u blagdanskoj zbirci kratkih priča za mlade My True Love Gave to Me, (koju ću nadam se čitati uskoro), dok je druga kratka priča Kindred Spirits prvotno objavljena kao samostalna knjižica povodom Svjetskog dana knjige. Ovo izdanje je predivno ilustrirala Simni Blocker.

Midnights je priča o Mags i Noelu dvoje mladih koji se upoznaju na proslavi Nove godine i pratimo ih iz godine u godinu na proslavi Novih godina te kako se produbljuje njihovo prijateljstvo i rađa ljubav te kakve se sve zavrzlame događaju dok oni pokušavaju biti prvi koji će poljubiti jedno drugog u ponoć.

'You're my best friend,' he said.

'You have a lots of best friends,' she said.

'No, just you.'

Kindred Spirits je priča o Eleni koja je najveći Star Wars fan za kojeg zna i konačno je dovoljno odrasla da kampira četiri dana ispred kina prije premijere najnovijeg filma iz serijala. Ona to čini iako je prosinac i hladno je i iako je već kupila ulaznice putem interneta i svakako ulazi na premijeru. Ona samo želi ultimativno fanovsko Star Wars iskustvo. Nije joj baš drago što umjesto hrpe vreća za spavanje i šatora u redu čekaju samo dva dečka stariji Troy i mlađi Gabe. Ovo je priča o njihovoj pustolovini kampiranja pred kinom uoči premijere. Priča je dodatno uživanje za ljude koji se razumiju u Star Wars filmove, ja nažalost nisam ta osoba, ali sam zbog ove priče pomalo poželjela to postati...

Why didn't you tell me?' she asked. 'That we already knew each other.'

Ova knjiga je za mene jedno predivno, opuštajuće, slatko, duhovito uživanje. Prava poslastica koja izmamljuje osmijeh na lice i popravlja raspoloženje. Iskreno se nadam da će biti prevedena na hrvatski, dajem joj najvišu ocjenu i najtoplije ju od srca preporučam. :)

Svoj sam primjerak nabavila za prošli Božić na dobrom starom BookDepository.

Nakon ovog lijepog iskustva svakako ću čitati još knjiga Rainbow Rowell, na policama me još čekaju "Eleanor & Park", "Fangirl" i "Attachments" a neke od njih možete pronaći u hrvatskom prijevodu u izdanju izdavačke kuće Znanje.

Do slijedećeg pisanja, čuvajte se i volite! :)

Simonida Milojković - Ljubav u doba kokaina

 Dragi moji, evo mene ovoga puta s osvrtom na nešto drugačiju knjigu od onih koje inače čitam, to je bila preporuka ili bolje rečeno izazov jedne prijateljice, radi se o knjizi Ljubav u doba kokaina srbijanske spisateljice i novinarke Simonide Milojković.

U romanu pratimo mladu studenticu Beograđanku Ninu, koja se na jednom druženju upoznaje i zaljubljuje u lokalnu "facu" dečka po imenu Marko iz obitelji dobrostojećih novih bogataša dobro poznatog po mnogim ostavljenim djevojkama i ekstravagantnim izlascima. Nina se neko vrijeme dobro drži i glumi nedodirljivu no uskoro pada na Markov šarm čime Marku postaje dosadna i on je vara pa ostavlja, no Nina se zaljubila preko svake mjere pa tako kada joj Marko jedne večeri u klubu ponudi kokain, ona pristaje i mi pratimo njihovu ljubav i zajednički pad u pakao droge...

Neću dalje da ne "spojlam", u knjizi je jako dobro opisano vrijeme i okolnosti a s pomenuti su i neki stvarni ljudi koje se povezuje sa svijetom droge. Autorica je svakako izbliza vidjela i zna o čemu piše i nakon čitanja pomislila sam da je pretjerala tj. da je sve priče koje je vidjela i čula stopila u jednu Nininu priču jer mi je bilo previše šokova, tuge, boli, zlostavljanja i ponižavanja svih vrsta. Nažalost, nakon dodatnog istraživanja iz jednog intervjua autorice saznala sam da su događaji u knjizi istinita ispovijest samo JEDNE djevojke za koju sama autorica ne zna je li još uvijek živa.  

U početku čitanja nije mi se sviđao stil pisanja, ali nakon što sam sve  ovo saznala vjerujem da su mnoge rečenice doslovno "skinute" sa zvučnog zapisa ispovijesti te djevojke čemu u prilog govori i sama dužina knjige od stotinjak stranica i nedostatak stilskih sredstava na kakve smo navikli u knjigama, a izobilje fraza i epiteta kakve znamo čuti na ulici.

Mnogi su za ovu knjigu rekli da bi trebala biti u lektiri, ne slažem se jer je previše šokantna, ali  što je možda bio autoricin cilj ali bi ju trebali čitati oni kojima se taj svijet čini zanimljivim jer pokazuje kako svijet zabave od blještavog vrlo brzo postaje mračan.

Preporučujem ju za čitanje ali ovo nije knjiga koja se čita s užitkom već od onih koje šokiraju i bole poput šamara ili nečeg goreg. 

Po motivima ove knjige napravljena je kazališna predstava.

Simonida Milojković je novinarka u novinama Blic te je napisala još nekoliko romana slične tematike, ali ih ja ne namjeravam čitati. 

Svoj primjerak sam dobila od prijateljice u e- formatu, a papirnatu verziju možete nabaviti kod izdavača Laguna.

Do slijedećeg čitanja, čuvajte se i volite! :)