Gregoire Delacourt - Popis mojih želja

Ovu prekrasnu knjigu sam dobila na poklon od bookfrendice i imenjakinje Ive koja piše Bibliovca blog koji redovno pratim, knjigu je objavio PROFIL. Više o knjizi Popis mojih želja
Jocelyne je majka dvoje odrasle djece koja živi u malom francuskom gradu Arrasu sa mužem po imenu Jocelyn. Ona ima 47 godina i vodi kitničarsku radnju (ono gdje se kupuju tkanine i gumbi), te vodi blog o šivanju, njezin suprug radi u tvornici sladoleda, njihova djeca odavno ne žive s njima (kći živi u Londonu, a sin živi u obližnjem gradiću). Jocelyne ima dvije najbolje prijateljice sestre blizanke koje imaju frizerski salon i glavne su tračerice u gradu te usto strastvene i dugogodišnje igračice lota. Život u malom gradu postaje rutina i Jocelyne se pita što se dogodilo sa svim onim snovima i željama koje je imala kada je bila mlada tj. prije udaje za Joa te se pridružuje blizankama pri njihovoj uplati lota i OSVAJA iz prve 18 milijuna eura, Međutim, ne govori o tom, nikome niti suprugu već držeći ček u staroj kutiji za cipele počinje pisati popis stvari koje želi i koje joj trebaju....
Svi smo mi bar jednom uplatili loto, kupili instanticu, odigrali nagradnu igru maštajući što bismo, kako bismo, s kime bismo i kamo bismo da osvojimo glavni jack pot a ni onih par nagrada napisanih ispod glavne uglavnom nisu loše zar ne, kada pomislimo na jack pot nikada nam ne padne na pamet da bi nam baš takva velika sreća mogla donijeti velike komplikacije u život...
Lik Jocelyne Guerbette je divan, mislim da svatko poznaje barem jednu takvu gospođu koja je svoje želje, snove i talente stavila na stranu da bi se stavila u službu supruga, obitelji, posla i očekivanja okoline zaboravljajući sebe, čak i dok piše popis svojih želja više misli o stvarima koje bi veselile njezinog supruga ili djecu dok za svoje želje navodi stvari koje su potreba, a ne neki luksuz (tave, pasirka za povrće, nož za kruh, kuhinjske krpe, mikrovalka, novi kaput...) Čitajući njen popis potvrdila sam si da našu sreću, ali i naše preokupacije čine male stvari, koliko god  čudno zvučalo čini se da novi kaput i gulilica za krumpir (za Jocelyne) ili nova majica i knjiga (za mene) vesele više od dijamantne ogrlice ili ekstravagantne haljine. Još jedna stvar zbog koje se divim Jocelyne je što je prešutjela svojim najbližima dobitak, ja to niti bih mogla niti bih htjela svi njezini problemi nastali su zbog tog prešućivanja, ali joj se divim jer ja ne bih mogla šutjeti izletjelo bi mi jer živim u uvjerenju da je sreća istinska samo kada se podijeli s nekim,imati milijune a ne reći nikom i ne veseliti se po meni nije baš neka sreća nego teret.
Kao što vidite knjiga me potpuno očarala i obuzela, najbolji dokaz koliko je ova knjiga posebna je činjenica što se ne mogu odvojiti od likova i radnje nego se stalno pitam i razmišljam što bih i kako bih ja na njezinom mjestu, jednostavno uvučena sam u sve to i ne mogu biti objektivna i samo čitatelj. Možda je to zato što i sama pišem popise, ne to nisu jack pot - popisi, nego npr knjige koje želim, koncerti na koje bih išla, mjesta koja željela vidjeti takve stvari zapišem da se ne izgube u poplavi informacija i svakodnevnoj gužvi. Jedan lijepi citat iz knjige na tu temu:

 "Jer naše su potrebe naši mali svagdašnji snovi."

Negdje sam čula da je dobra knjiga jedino ona knjiga koja nas natjera da razmišljamo, promišljamo, preispitujemo prvo likove, a onda i vlastite živote te ostane s nama dugo nakon što pročitamo zadnji redak, Gregoire Delacourt je napisao upravo takvu knjigu stoga ne čudi što je prevedena u više od 35 zemalja i prodana u više od milijun primjeraka samo u Francuskoj, ne čudi me što je po njoj napravljen i film, nadam se da ću ga uspjeti pogledati. Knjigu preporučujem svima koji se nadaju jack potu i redovno uplaćuju listiće, ljudima koji pišu popise svojih želja i svima onima kojima fali tema za razgovor jer ova knjiga osim što tjera na razmišljanja vuče vas da ju komentirate pa me zanima dali biste mogli ili uopće pokušali prešutjeti tako veliki dobitak svojim bližnjima?