Igor Džambazov - Gol čovek / Игор Џамбазов - Гол човек

Kako se piše recenzija za knjigu koja ti je otvorila nove vidike?
Kako se piše recenzija za knjigu uz koju si naučila novi jezik i pismo koji su ti sada najdraži?
Kako se piše recenzija za knjigu koju je napisao čovjek kojeg smatraš najsvestranijim najkul čovjekom ikad?
Kako da mu kažeš hvala što je učitelj i idol a, da to sve ne ispadne patetično?
Kako objasniti svoju najdražu knjigu ljudima koji nisu iz Makedonije?

Dragi moji, već tjednima razmišljam kako napisati recenziju ili nešto slično za knjigu koju sam ove godina pročitala otprilike 5 - 6 puta, a sveukupno jedno 9 puta, koja je bila moja prva pročitana knjiga na makedonskom jeziku i sada je bez konkurencije najdraža knjiga na makedonskom jeziku (opravdavanje ove izjave napisat ću nešto niže) i jedna od najdražih uopće te definitivno najviše puta pročitana knjiga od svih, a sumnjam da će joj se ijedna približiti jer joj se namjeravam vraćati ponovno i ponovno uvijek kada mi nedostaje Makedonija (u prijevodu: često).
Pa dobro Iva kakva je to čarobna knjiga i njezin pisac? - pitate se jer znate da se rijetko vraćam jednom pročitanim knjigama i da je ovo svojevrsno čudo.

Igor Džambazov je makedonski glumac, showman, TV voditelj, stand-up komičar, glazbenik, tekstopisac, kompozitor, pjevač, redatelj, pjesnik i prozaist i ma sigurno sam nešto zaboravila uz sve navedeno čovjek s iznimnim općim znanjem i kulturom te poznavanjem svoje zemlje budući da je posjetio sva ili gotovo sva naseljena mjesta u Makedoniji i o svakom može puno toga ispričati, također meni najdraži govornik makedonskog jezika i voljela bih jednom tako lijepo, melodično i savršeno govoriti makedonski i poneki njegov dijalekt (Igor ih govori sve ja bih bila sretna sa savršenim književnim i služenjem ponekim dijalektom, ali to je cijeloživotna zadaća pa sretno mi bilo). Uglavnom Igor je jedna iznimno svestrana i zanimljiva osoba.
Moja Ljubav prema makedonskom počinje od ljubavi prema Toši Proeskom i želje da razumijem što on to pjeva, što se o njemu piše i što makedonski fanovi pišu po forumima, počela sam učiti sama slovo po slovo uplašena kirilicom i daveći drage Makedonce koje sam upoznala na internetu da mi objašnjavaju stvari Toše je poginuo, moja želja je postala još jača jer to je nešto što sam činila u spomen na Tošu, a i sad sam imala prijatelje sve redom čarobne sa suncem u srcu, a takav je bio i Toše, željela sam znati njihov čarobni jezik. Negdje u svim tim mojim danonoćnim slušanjima makedonskih tv i radija te slovkanju svega što je moglo doći do mene došao je i Igor, kada sam čula kako govori znala sam da želim tako govoriti ako ikada naučim govoriti makedonski, kada sam čula njegovu glazbu znala sam da imam idola jer me pogodila točno gdje treba. Kada sam shvatila da Igor ima knjigu pitala sam jednu prijateljicu i umjesto odgovora mi je stigla knjiga u e-formi u inbox. Knjiga se zove Gol čovek (Gol čovjek).

Od tog popodneva do idućeg ranog jutra ja sam knjigu doslovno progutala odjednom tj. islovkala pauzirajući samo toliko da pogledam neku riječ u rječniku toliko me vukla i definitivno sam naučila čitati makedonsku kirilicu po ubrzanom postupku. Idučeg popodneva kad sam došla k sebi frendica koja mi je knjigu dala, pitala me kako mi ide i kako mi se sviđa, rekla sam da je to iznimno zanimljiv pustolovno akcijski roman. Iznenadila me riječima ma koji roman to je Igorova AUTOBIOGRAFIJA!!! Molim?!? Ostala sam paf na tu informaciju te 2010. godine i istodobno počela čitati sve o Igoru i diviti mu se jer život mu je za film.
O čemu se to radi u knjizi? Pa jedna od najslavnijih osoba u državi uđe u kasino i u jednoj noći izgubi svotu dovoljnu za luksuzan stan u centru grada pritom se zadužujući kod opasnih, nelegalnih "loših izgovora za ljudska bića" koji povrat žele odmah, a ako ne spremni su lišiti dužnika života, zdravlja, dostojanstva i njegovih najmilijih. Igor odlazi u ilegalu, nestaje a u knjizi na priča gdje je to bio i kako mu je bilo za vrijeme dok se cijela Makedonija pitala kako, kamo i zašto je nestao najslavniji čovjek u Makedoniji?

 Knjigu prati istoimeni dokumentarac, a i intervju u kojem Igor sve u i oko knjige objašnjava milijun puta bolje nego što bih ja to ikada mogla pa pogledajte.
Zašto i kako mi je to najdraža knjiga kad se bavi tako teškom situacijom?
Pa u knjizi ima puno lijepih opisa same Makedonije te je ona istinski izvor i putokaz nekome tko želi učiti o Makedoniji i makedonski zavoljela sam je prije nego sam shvatila da je stvarna, a otkad sam shvatila da je stvarna shvatila sam da se divim Igoru na hrabrosti da sve to preživi, vrati se, ispriča nam sve što mu se dogodilo i nastavi s javnim životom i djelovanjem kad bi većina od nas nestala i pritom ne traži opravdanja nego samo kaže: "Ovako ne treba učite iz mog primjera nemojte na svojoj koži".
Osim ove Igor je autor još šest knjiga, od kojih su neke autobiografske, neke fikcija, a neke poezija.  Pročitala sam ih četiri pisat ću Vam o njima uskoro, obećavam!
Početkom godine moja prijateljica Eli poklonila mi je Igorove knjige i to je učinilo ovu knjigu rekorderom jer sam ju ove godine pročitala 5-6 puta (više ne slovkam, sad čitam i više mi ne treba riječnik). Hvala ti Eli! <3
Ako se pitate, da upoznala sam Igora kad sam bila u Makedoniji, ali o tome u nekoj slijedećoj objavi, jer se ova jako odužila, ako niste pročitajte knjigu, a za Igor edno ogromno blagodaram i te sakam!

Kočo Racin - Beli mugri / Кочо Рацин - Бели мугри

Dragi ljudi, oprostite što dugo nisam pisala blog prvo sam bila u Makedoniji, (bilo je prekrasno ostvarenje svih snova, o tome više u nekim slijedećim postovima),  a onda me poklopila svakodnevnica i spisateljsko - čitateljska blokada. Dobila sam čast i zadatak čitati najvažniju makedonsku poeziju - poeziju Koče Racina povodom Racinovog dana i dana Zajednice Makedonaca u Republici Hrvatskoj, predstavljala sam radionicu makedonskog jezika za odrasle i literarno - dramsku sekciju Lenka Makedonskog kulturnog društva Ohridski biser Zagreb. Mala velika zelena knjiga totalno me obuzela i samo njom sam se bavila posljednja tri mjeseca pripremajući se za nastupe (u jednom trenutku sam shvatila da znam cijelu zbirku na pamet), jako sam ozbiljno shvatila zadaću i čast koja mi je dana, ako sam zbirku prije znala jako dobro, sada su Beli mugri (Bijela svitanja) dio mog bića s posebnim mjestom u mom srcu. Samim time moram Vam pisati o Racinu i njegovoj zbirci.

Kočo Racin (mak.: Кочо Рацин), rođen kao Kosta Solev Apostolov (mak.: Koста Солев Апостолов) (Veles, Makedonija, 22. prosinca 1908. - Lopušnik, kod makedonskog grada Kičeva, 13. lipnja 1943.), bio je makedonski pjesnik, smatra se utemeljiteljem moderne makedonske književnosti.

Prvo literarno djelo koje je Racin napisao bili su “Sinovi gladi“, a djelo je objavljeno 1928. godine u zagrebačkom listu "Kritika". Racin objavljuje 1932. godine u Skoplju zbirku pjesama pod nazivom "1932." U isto vrijeme, Racin objavljuje i druge pjesme, priče i članke sa različitom tematikom. U člancima sa povijesnom tematikom, sve više istupa kao zaštitnik makedonske nacionalne stvari. Jedina samostalna zbirka pjesama "Beli mugri" ("Bijele zore") objavljena je u Zagrebu 1939. godine. Zbirka "Beli mugri", tiskana ilegalno u Samoboru i sadrži 23 pjesme koje su znatno utjecale na makedonsko pjesništvo, utemeljila je makedonski poetski modernizam.

Znam da ne znaju svi makedonski jezik, ali poslušajte vjerujem da ćete razumjeti i uživajte.

VA - Summer Days & Summer Nights

Dragi moji evo konačno jedne prave ljetne knjige kod mene u pravo vrijeme za nju, - u ljeto. Kao što znate ja vam ne vjerujem u "sezonske knjige" pa sam tako ako se sjećate prije nekog vremena početak proljeća slavila čitanjem Božićne knjige, ali ovaj put odlučila sam biti konvencionalna jer ova knjiga je baš jako ljetna i ne odgovara mi izvan sezone, tako da sam ju počela čitati prošlog, a završila sam ju i pišem o njoj ovog ljeta.
Summer Days & Summer Nights (Twelve Summer Romances) je zbirka kratkih priča najpoznatijih autora YA književnosti, uredila ju je Stephanie Perkins i sama poznata autorica.
Postoji i zimska verzija zbirke i ona se zove My True Love Gave to Me i o njoj ću nadam se više znati oko Božića.
Kao što naslućujete radi se o 12 kratkih priča 12 različitih autora koje povezuje zajednička tema ljeto i ljubav i tu sve poveznice staju. Priče se događaju u prošlosti, budućnosti ili sadašnjosti, protagonisti su LGBT osobe, osobe s invaliditetom, različitih rasa i nacionalnosti, ima horor priča, SF priča, običnih ljubavnih priča, sretnih i nesretnih, običnih i neobičnih. Zbog tolikog izobilja šarenila i različitosti za neke priče sam mislila: "Ovo je tako cool i super želim kupiti i pročitati sve što je ovaj pisac napisao i to ODMAH!" Za neke druge sam mislila: "O Bože, spasi me ovo je taaakooo dosadno!!" Jednu bit ću Vam iskrena nisam završila i to ponosni DNF jer mi je bila grozna, a dala sam joj ni više ni manje nego pet šansi. Sad ću Vam napisati malo više o svakoj, ali malo jer priča ima puno.

1. Head, Scales, Tongue, Tale by Leigh Bardugo
Ovo je iznimno jaka priča i super početak zbirke, SF ali divna priča kao da gledaš film u glavi pravo remek djelo ali vam ne smijem ništa otkriti jer je sve spoiler, nakon nje definitivno želim čitati The Grisha Trilogy i Six of Crows Duology iste autorice.

2. The End of Love by Nina Lacour
Ovo je lijepa priča o kraju jedne ljubavi i pronalasku sebe jako mi se svidio stil pisanja i svakako ću pročitati knjigu We Are Okay iste autorice.

3. Last Night at the Cinegore by Libba Bray
Ovo je posveta klasičnim tj starim horor filmovima i starim kinima u malim mjestima, a ujedno i jedna cool ljubavna priča. Ova autorica ima iznimno bogat opus i iako su mi mnoga djela na listi želja najviše me privlači The Diviners

4. Sick Pleasures: For A and U by Francesca Lia Block
Ovo je jedna retro 80's ljubavna priča ok je i cool na trenutke, ali nažalost ništa više od toga.

5. In Ninety Minutes, Turn North by Stephanie Perkins
Priča urednice ove zbirke mi je bila super i cool, ali mi je nešto nedostajalo (guglanjem sam shvatila da se prvi dio priče nalazi u gore spomenutoj zimsko - Božićnoj zbirci i da se ona treba čitati prva, ali kasno palim pa....) ipak se da sve pohvatati i super je toplo oko srca kao na kraju dobre romantične komedije. Što se tiče Stephanie Perkins na polici me već čeka njezina najpoznatija knjiga Anna and the French Kiss i zimska zbirka My True Love Gave to Me a potom i ostatak "Anna trilogije" i horor There's Someone Inside Your House

6. Souvenirs by Tim Federle
Ova priča me nažalost nije ni malo dotakla i bila mi je dosadna.

7. Inertia by Veronica Roth
Ovo je jedna super SF ljubavna priča koja bi bila dobar početak za cijelu knjigu na tu temu cool mi je svijet koji je spisateljica smislila i voljela bih znati više o njemu, kao i o likovima dragi su i vrlo živi. Ovo me potaklo da Divergent serijal iste spisateljice i filmove napravljene po njemu krenem čitati i gledati što prije.

8. Love Is The Last Resort by Jon Skovron
Ljubav u odmaralištu za bogataše, zaposlenici spletkare, vuku konce, glume matchmakere malo mi je sve to bilo sapuničasto i pretjerano i morala sam se vraćati u tekstu da skužim tko je s kim jer se u malo stranica zapletu čak 3 ljubavne priče.

9. Good Luck and Farewell by Brandy Colbert
Ovo je priča s jakom Afroameričkom notom tako da tko voli takve serije i filmove definitivno će mu se svidjeti i ova priča, meni se jako svidjela, definitivno ću čitati i Little & Lion iste spisateljice.

10. Brand New Attraction by Cassandra Clare
Ovo mi je najatmosferičnija priča jer mjesto radnje je lunapark, ali mračni kuća strave tip luna parka idealno za cool SF ljubavnu priču u koju svoje "šapice" umiješaju čudovišta i crna magija, fora zar ne? Ovo mi se jako svidjelo definitivno ću čitati njezin The Mortal Instruments serijal da budem iskrena, Grad od stakla me već čeka na polici (da da znam sramota je što već nisam).

11. A Thousand Ways This Could All Go Wrong by Jennifer E. Smith
Ovo mi je možda najdraža priča u cijeloj knjizi jer sam subjektivna, naime u ovoj knjizi se pojavljuju osobe s invaliditetom, točnije, osobe s autizmom i one se opisane na lijep način, cool s puno poštovanja i bez stavljanja invaliditeta u prvi plan (iako je on rekla bih jako dobro portretiran), u prvom planu je osoba i ono što ona svojim kvalitetama donosi priči. Jako mi se svidjela, svakako ću čitati još nešto ove spisateljice, ona je napisala puno knjiga i ne znam otkuda početi.

12. The Map of Tiny Perfect Things by Lev Grossman
Ova priča mi je bila grozna i ni nakon pet pokušaja nisam ju mogla završiti sorry ali kad ne ide, ne ide. DNF SORRY!

Na kraju preporučujem li ja ovu knjigu ili ne?
Preporučujem ju kao ono za što je stvorena - ljetnu knjigu od koje možete otići i vratiti joj se kad god to poželite ili čak kao knjigu koju ću uzeti u ruke kada mi bude nedostajalo ljeto. Ipak, od srca ju preporučam kao način da "isprobate" kako pišu svi ti slavni pisci o kojima stalno pričaju svjetski blogeri i vlogeri.
Ja i dalje ne vjerujem u sezonske knjige, recimo da je ovo iznimka koja potvrđuje pravilo. :)

Truman Capote - Doručak kod Tiffanyja

Dragi moji, prije nego što sam uopće počela čitati ovaj dobro poznati američki klasik, htjela sam ga kupiti tj. naručiti sa mog najdražeg BookDepositoryja, da bi mi moja majka rekla "Zašto naručuješ pa imamo knjigu doma!" Za pet sekundi ili manje pojavila se s knjigom i to prekrasnim vintage tvrdim uvezom u prijevodu uvijek maestralnog Zlatka Crnkovića. Ukratko, hvala mama morati ću se bolje upoznati s tvojim knjigama da ubuduće izbjegnem ovakve blamaže. Svi koji želite ovo predivno vintage izdanje, možete ga nabaviti ovdje.

Truman Capote rodio se u New Orleansu. Počeo je pisati rano, u dobi od samo osam godina. Pohađao je Trinity School i St. John's Academy u New Yorku, ali je prekinuo školovanje u dobi od sedamnaest godina. Nakon toga zapošljava se u magazinu «The New Yorker».

Godine 1948. objavljuje svoj prvi roman «Drugi glasovi, drugi prostori» kojim je odmah izazvao pozornost i aklamacije literarne kritike, ali jednako tako i kontoverze, ponajviše zbog pristupa homoseksualnosti. Međutim, prevladalo je mišljenje da se na američkoj literarnoj sceni pojavilo novo ime vrijedno pažnje. Nastavio je pisati kratke priče, pa uskoro objavljuje zbirke «Drvo noći» (1949) i «Lokalni kolorit» (1950); kratke romane «Harfa od trave (1951) i poznati «Doručak kod Tiffanyja» (1958), portrete ličnosti iz javnog života, drame i scenarije, kao i reportaže, od kojih mu je najpoznatija «Čuju se muze» (1956). Ubrzo nakon toga počinje se zanimati za faktografsku literaturu, naime za ono čime će se na kraju napose proslaviti, a to je neizmišljeni, faktografski roman. U tome je svakako uspio, objavivši svoj čuveni roman «Hladnokrvno ubojstvo», koji će poslužiti kao uzor mnogim piscima.

Po mnogim njegovim dramama i scenarijima snimljeni su filmovi od kojih je svakako najpoznatiji «Doručak kod Tiffanyja», (1961, režija Blake Edwards, glavna uloga Audrey Hepburn), «The Grass Harp» (1996, režija Charles Matthau, uloge: Piper Laurie, Sissy Spacek, Walter Matthau, Edward Furlong, Jack Lemmon, Nell Carter), «In cold Blood», (1967, scenarij i režija Richard Brooks, uloge: Robert Blake, Scott Wilson, John Forsythe, Paul Stewart; televizijski film 1996) i dr. Umro je u dobi od 59 godina, od bolesti jetre izazvane pretjeranom zlouporabom alkohola i droga.

Kad je sam pisac ovako zanimljiva ličnost nisam ništa manje niti očekivala od knjige.

Doručak kod Tiffanya - ovaj kratki roman je postao slavan i prije svog objavljivanja kao knjiga jer je naručen od strane časopisa Harper's Bazaar da bi na kraju bio objavljen u njegovoj najvećoj konkurenciji časopisu Esquire 1958 (ah, stara vremena kad se vrhunska književnost naručivala i objavljivala u časopisima - danas, nezamislivo!).
Radnja je smještena na Upper East Side, Manhattan, New York City 1943. u zgradu se useljava mladi pisac u usponu koji upoznaje svoju ekscentričnu mladu susjedu Holly Golightly koja ga uvodi u svijet zabava, bogataša, zvijezda i "socialitea" (fancy riječ za sponzorušu), ali Holly jest baš to - ona živi od i za druženja s bogatim muškarcima te njihovih darova i svoje zanimljive životne filozofije i nestalnosti.
Pustiti ću samu knjigu da kaže nešto o sebi:

"Ali to je jeftino - nositi dijamante kad ti nije niti četrdeset. Čak je i sa četrdeset rizično. Jedino na staricama oni izgledaju kako treba."

"To je banalno, ali evo u čemu je bit: bit će ti dobro onda, kada i ti sam budeš dobar. Dobar? Bolje je reći, iskren. Ne iskren prema viđenju kaznenog zakona - ja mogu orobiti grob, uzeti bakrene novčiće s očiju pokojnika, ako su mi novci potrebni da svoj život dovedem u red - pred sobom treba biti iskren. Možeš biti bilo tko, samo ne kukavica, lažljivac, licemjer ili kurva - bolje rak, nego neiskreno srce. I to nije zatucanost. Jednostavna praktičnost. Od raka je moguće umrijeti, ali s ovim uopće ne treba živjeti."

"Na tom nam svijetu ništa ne pripada. Jednostavno mi i stvari ponekad naiđemo jedni na druge."

"Ljudi se zaljubljuju, ljudi žele pripadati jedan drugome, zato što je to jedina šansa da se bude sretan. Ti sebe nazivaš slobodnom, divljom. I tako se bojiš da će te netko strpati u kavez. Djevojko, ti si već u kavezu. Sama si ga stvorila... On će uvijek biti s tobom zato što, ma kamo se okrenula, od sebe ne možeš pobjeći."

"Kada se on naučio pretvarati da zna francuski, njoj je postalo lakše pretvarati se da zna engleski."

“Never love a wild thing, Mr. Bell,' Holly advised him. 'That was Doc's mistake. He was always lugging home wild things. A hawk with a hurt wing. One time it was a full-grown bobcat with a broken leg. But you can't give your heart to a wild thing: the more you do, the stronger they get. Until they're strong enough to run into the woods. Or fly into a tree. Then a taller tree. Then the sky. That's how you'll end up, Mr. Bell. If you let yourself love a wild thing. You'll end up looking at the sky."
"She's drunk," Joe Bell informed me. 

"Moderately," Holly confessed....Holly lifted her martini. "Let's wish the Doc luck, too," she said, touching her glass against mine. "Good luck: and believe me, dearest Doc -- it's better to look at the sky than live there. Such an empty place; so vague. Just a country where the thunder goes and things disappear.”

Ovaj kratki roman pretvoren je u istoimeni klasik iz 1961. pod redateljskom palicom Blakea Edwardsa s Audrey Hepburn u glavnoj ulozi. Da budem iskrena film mi je puno draži od knjige jer je Audrey Hepburn učinila Holly puno slađom, dražom, milijom od Holly koju je napisao Capote. Recimo to ovako s filmskom Holly bih se družila dok bi od one iz knjige pobjegla brzinom munje.
Također, kraj knjige i kraj filma se drastično razlikuju i ovaj filmski mi je puno bliži, miliji i srcu draži dok je onaj književni možda realističniji.

Ukratko niste pogledali film i pročitali knjigu svakako preporučam, a najviše glazbu iz filma.

Osim Doručka kod Tiffanyja u mojoj knjizi još se nalaze i slijedeće kratke priče:  Božićna uspomena, Dijamantna gitara, Kuća u cvijeću, Jedan Božić i Gost za Dan Zahvalnosti.

Kratke priče Božićna uspomena, Gost za Dan Zahvalnosti i Jedan Božić inspirirane su stvarnim životom Trumana Capotea, točnije djetinjstvom koje je proveo živeći kod majčinih rođaka u Alabami te povremenim posjetama ocu koji je živio u New Yorku. U pričama se dječjim očima opisuju praznici,
ali i klasne ogromne razlike između bogatog oca i siromašnih rođaka 30ih godina 20og stoljeća. Moram priznati da su mi ove priče najviše svidjele imaju neku posebnu toplinu u sebi i iskrenost, kao da ih nije pisala ista osoba kao Doručak.
Kratke priće Dijamantna gitara i Kuća u cvijeću su opet svaka za sebe nešto posebno i čini se kao da ih je pisala neka treća osoba, (što puno govori o ogromnom talentu Trumana Capotea), ok su za pročitati, ali nisu ostavile poseban dojam na mene i neću vam ih prepričavati jer su jako kratke i što god da kažem pokvarilo bi nekome užitak čitanja.

Sve u svemu ovo je bilo jedno ugodno iskustvo izlaska iz zone komfora što s vremena na vrijeme preporučujem i Vama i to baš ovom knjigom.

Miljenko Smoje - Kronika o našem Malom mistu

Dragi moji, ovu predivnu i legendarnu knjigu čitam uvijek kada mi nedostaje more tj. često joj se vraćam, a i nosila sam ju sa sobom na more prošle godine. Knjiga je toliko legendarna i poznata da je postala dio opće kulture i mentaliteta Hrvatske, a posebice Dalmacije te je uz Oliverove pjesme jedan od nezaobilaznih udžbenika dalmatinskog dijalekta (nosila sam ju na more da se lakše "prešaltam i ufuram" jer imam tu sreću da kad se naviknem i sama prilično dobro govorim dalmatinski jer obožavam Dalmaciju...). :)
Likovi kao što su dotur Luiđi, šjora Bepina, psić Belina, Roko, Anđa i mnogi drugi toliko su dio mentaliteta Dalmacije da nam se čine kao naši susjedi ili poznanici, te možda i sami poznajemo nekog tko kao da je izašao sa stranica Kronike o našem Malom mistu i već će nam ujutro poželjeti "Dobrojutro" na putu po kruh.
Knjiga prati naše junake od dvadestih do sedamdesetih godina 20. stoljeća i vrlo jasno, živopisno i istinito opisuje sva veselja i nedaće kroz koje su prolazili žitelji malih mjesta u Dalmaciji, a da se to ni u jednom trenutku ne učini patetično, već je i u najtežim trenucima prisutna doza humora i doza satire i radosti života da i u najhladnijoj zimi kroz stranice ove knjige osjećate sunce, more i Dalmaciju.
Za veliku prepoznatljivost i popularnost likova, priče i samih događaja zaslužna je istoimena serija koja je i sama sada već legendarna te je savršeno pretočena iz knjige u seriju, definitivno najbolja adaptacija knjige u TV seriju koju sam ikada vidjela (uključujući i sve Američke i Engleske adaptacije knjiga u filmove i TV serije).

A sada ću pustiti da knjiga priča sama o sebi jer ima vrlo istinitih citata:

"I tako, sve se minja, jedan se zdigne da drugi sede na njegovo misto."
---
"I tako stanovnici Maloga mista nisu više bili sastavjeni od krvi i košćic nego od zaslug. A kako nima pinez na svitu koji ove puste zasluge moredu platit, črv nezadovojstva neprimjetno se uvuka u Malo misto i počeja rovat, rovat... Lupeški, kuravanjski črv! Ko zna ča sve more učinit i di dovest i poštenega čovika?"

O kultnom statusu knjige i serije a najviše likova govori i to da su o likovima napisane i uglazbljene pjesme, a najavnu špicu serije i danas rado izvode mnogi pjevači i klape na svojim koncertima.

Knjigu možete kupiti ovdje nažalost izdanje kakvo ja imam je rasprodano te ovim putem molim Slobodnu Dalmaciju novo zdanje da i mlade generacije mogu uživati u ovom biseru.

Za kraj: Dragi barba Smoje, fala van iz srca za ovi libar.

Kako nam je bilo: Jo Nesbo u Zagrebu 9.5.2018.

Dragi ljudi, dvije polovice ovog bloga u posljednje se vrijeme jako rijetko viđaju pa smo se Nesbovom gostovanju jako veselile jer smo to shvatile kao sestrinjsko blogerski izlazak. Polovica ovog bloga koja nije jutarnji tip tj.moja malenkost čak se veselo i nasmješeno ustala na vrijeme na sveopće čuđenje svih ukućana. No, šalu na stranu stvarno se dugo veselimo ovom gostovanju i zato nas nije začudilo prepuno Gradsko dramsko kazalište "Gavella" u srijedu 9. svibnja u 10 ujutro, znale smo da je ovaj događaj nešto što se ne smije propustiti o njemu su pričali svi kolege bookblogeri i bookstagrameri te zaljubljenici u knjigu danima unaprijed.
Jo Nesbo uistinu jest rock zvijezda među piscima, razgovor je maestralno vodila Bojana Gregorić Vejzović, a prevodila je na engleski i s engleskog genijalna, šarmantna i jako draga Josipa Šiklić. Povod Nesbovog dolaska u Hrvatsku (osim Zagreba, posjetio je još Zadar i Split) i okolne zemlje (prije Zagreba posjetio je Beograd, a nakon Splita odletio je za Ljubljanu) jest knjiga Macbeth. Ako Vam zvuči poznato s razlogom je tako radi se o "retellingu" klasične Shakespearove tragedije. Macbeth je dio Sheakespeare Hogarth serijala tj. Projekta kojim povodom 400 godina od smrti Williama Shakespearea poznati pisci današnjice pišu poznata Shakespeareova djela ponovno svojim stilom stavljajući ih u romane te u sadašnje moderno vrijeme udišući im tako nov život dok glavne odrednice ostaju one dobro nam poznate iz lektire.
 Iznimna je čast što sam  imala priliku biti među sretnicima koji su postavili pitanje, pitala sam: Volite li slušati glazbu dok pišete, kakvu glazbu volite i imate li neke posebne rituale dok pišete? Jo mi je odgovorio: „Uredio sam sjajnu sobu za pisanje iz koje puca pogled na cijeli Oslo. Ima savršeno ozvučenje i posebno izrađen stol. To je jedino mjesto na kojem na kraju ne mogu pisati. Umjesto toga, odem u obližnji kafić. Naravno da tamo imam svoj stol i naravno da je uvijek kad ja dođem – zauzet. Pa onda sjednem preko puta i toliko buljim u ljude koji sjede za tim stolom dok na kraju ne ustanu i odu, budući da moram pobjeći od buke da bih mogao pisati stavim slušalice i slušam glazbu - to može biti bilo koja glazba, to može biti hard rock ili oldies, to može biti nova glazba ili čak jazz iako tata mi je rekao da znaš da si star kada počneš slušati jazz." Sve što nam je Jo pričao pogledajte na videu ovdje. 

Potom je počelo potpisivanje i ogromna gužva veliko hvala dragoj Josipi koja mi je pomogla da u onoj gužvi dobijem potpis (sretna sam što mi je ovaj put točno napisao ime i sve)...
Hvala Jo Nesbo na iskrenosti, opuštenosti duhovitosti i dobroj volji nadam se da ćete nam doći opet.
Hvala dragi ljudi iz FokusNaHit na ulaznicama za promociju i što ste sve organizirali, posebno hvala na ohrabrivanju i prilici da postavim pitanje.
Hvala Anja na fotkanju i ranom buđenju na slobodan dan.
Dok se ova objava nije pretvorila u neki govor s dodjele nagrada da rezimiram i završim: Bilo nam je divno, ponovilo se!

VA - !00 Best - Loved Poems

Dragi ljudi, ovu na prvi pogled skromnu ljepotu od knjige nabavila sam jer se često u mislima vraćam poeziji na engleskome (glumica, recitator i propala pjesnikinja u meni često bježe među neke davno napamet naučene stihove za neke davne nastupe ili za sate engleskoga) pa je bilo sasvim logično da kupim zbirku "100 Best Loved Poems" (100 najvoljenijih pjesama) i uz svoje najdraže stihove otkrijem i neke nove koji će tek naći svoje mjesto u mom srcu tako je i bilo. Ono što nisam očekivala je da da ću biti upoznata s toliko pjesama iz zbirke i da ću ju progutati odjednom.
Pjesme u zbirci protežu se u razdoblju od 600 godina kronološki i sadrže od usmene književnosti do modernog pjesništva 50-ih godina 20-og stoljeća, osim najvoljenih sadrže svakako i najvažniju poeziju Engleske i Američke književnosti, zbirku je uredio Philip Smith, a objavio Dover Thrift Editions, tek sam naknadno saznala da je ova zbirka "must-have" čitanka za studente koji slušaju kolegije vezane uz poeziju na Sveučilištima u SAD. Ja sam svoju nabavila putem BookDepository-a (više o knjizi), što od srca preporučam i Vama (jer nema poštarine, a dobijete knjigu iz Londona). Ova zbirka je predivna želim ju svakome tko voli poeziju. Neću Vam pisati koje su sve pjesme i pjesnici u zbirci, ali ću s Vama podijeliti svoje omiljene pjesme i to uglavnom putem YouTube, tako da samo slušajte i uživajte.

1. Edgar Allan Poe - The Raven (kojem sam već posvetila cijeli jedan blog post pa samo kliknite)

2. Walt Whitman - O Cartain! My Captain 

3. Christina Rossetti - A Birthday

4. Rudyard Kipling - If (Ako)
(namjerno prepjev jer je predivna i u toj verziji sam se zaljubila u nju.)

5. Edna St. Vincent Millay - First Fig

Johannes Mario Simmel - Čovjek koji je slikao bademova drvca

"Zaboravit ću supruga, zaboravit ću oca i majku. Sve ću zaboraviti. Samo nikad neću zaboraviti to popodne.

Tek sam toga popodneva postala ženom. Sa četrdeset pet godina sam otkrila što žena može osjećati kad je s muškarcem. Nikad prije nisam to mogla ni zamisliti. Nikad prije nisam doživjela takve osjećaje – ni s dvojicom mojih prijatelja, ni sa suprugom, nikad, ne, nikad."

Ovo su riječi Amerikanke Roberte Collins koja nakon 11 godina putuje svom ljubavniku slikaru Pierreu Mondragonu s kojim se dopisuje, a sada ga želi iznenaditi i ostati s njime zauvijek. Gospođa Collins svoju priču priča putujući luksuznim vlakom svome suputniku piscu Rogeru Roayanu...

Odmah na početku, prije no što sam počela čitati ova knjiga me oduševila svojom prekrasnom naslovnicom i moram priznati bacila me na pogrešan trag tj, očekivala sam nešto totalno različito od onoga što sam dobila, mogu reći čak da me šokirala i potresla te uzdrmala do srži kao što će vjerujem sve velike romantičare. Nemojte misliti da zato nije dobra upravo suprotno, cijela od naslovnice do gotovo samog kraja napravljena je da očekujemo jedno, a dobijemo nešto što ni oni među nama s jako bujnom maštom ne bi lako izmaštali. Roman o jednoj netipičnoj ljubavi koji svakako preporučujem jer je jedinstven. Knjigu je objavila Mozaik knjiga (više o knjizi).

Anton Pavlovič Čehov - Najlepše priče

Dragi moji, da pročitam ovaj ruski klasik nagnao me sram što još nisam i što ne znam ništa o njemu, a znam da su Čehovljeva djela jedan od stupova na kojima počiva svako kazalište u svijetu, a svaki ozbiljniji glumac glumio je u nekoj predstavi po njegovom tekstu. Osim toga moji prijatelji glumci pripremaju predstavu, a ja nisam čitala i nemam predodžbu o čemu se tu radi (e to si ne mogu dopustiti). Pa sam se malo družila s google-om i saznala slijedeće:
Anton Pavlovič Čehov rođen je 1860. u Taganrogu u Rusiji. Završava gimnaziju u rodnom gradu te upisuje Medicinski fakultet u Moskvi. Bio je srčani bolesnik premda je bio liječnik. Oženio se glumicom O.L. Knipperovom.
Još kao student bavio se pisanjem. Osim što je pisao drame, bio je pripovjedač i novelist. Najbolja njegova djela su novele i pripovijesti. Za života surađivao je s velikim opernim redateljima. Čehov je uvelike utjecao na razvoj moderne dramske književnosti.
Poznat je kao dramski pisac i tvorac antiteatralog kazališta i psihološke drame. Njegova najpoznatija djela su: Tri sestre, Galeb, Ujak Vanja, Čovjek u futroli, O ljubavi, Zaručnica.
Pisao je i kratke humoreske o otuđenim ljudima koje je društvena zbilja izobličila. Fabule njegovih djela jednostavne su i bez velikih junaka i velikih zbivanja. Pisao je drame od komičnih jednočinki, a kasnije s više činova.
Čehov umire u lječilištu Badenweiler 1904. godine.
Iskreno, mislila sam prije nego što sam počela čitati da će mi priče biti dosadne  da ću ih razvalaćiti u nedogled, ali gadno sam se prevarila - progutala sam sve priče odjednom i svim srcem uživala. Podsjetile su me svojom toplinom na ruske bajke i onu jednu rusku seriju što se prije par godina prikazivala na jednoj od naših televizija (nažalost nisam imala u životu puno dodira s Rusijom). Uglavnom istovremeno i blisko i daleko našem mentalitetu toplo i posebno.
U zbirci se nalaze slijedeće priče: Kad je neko srećan, Neuspeh, Debeli i mršavi, Skupoceni pas, Konjsko prezime, Šala, Knjiga žalbi, Činovnikova smrt, Čovek u futroli, Kameleon.
Neću Vam ih prepričavati jer su sve uistinu kratke i ne bih nikome htjela pokvariti užitak čitanja. Sve što ću reći jest da neke priče "poljube" svojom toplinom, neke "poškakljaju" da se slatko nasmijete, a neke tako "udare" da dođu suze na oči i da se zamislite. Iznimno su primjenjive na današnji trenutak bez obzira na to što je riječ o klasiku čini se da kao društvo nismo baš puno evoluirali što je također za zamisliti se. Toplo Vam ih preporučujem ako Vam se čitaju kratke priče ili nešto rusko, a ja ću se Čehovu tj. njegovim dijelima svakako vratiti i to brzo.
P.S.Moj primjerak knjige je kao što vidite e-knjiga i to dobivena na dar u inbox od drage frendice, tako da ovoga puta nema uobičajenih podataka o knjizi.... Sorry!
P.P.S. Slobodno preporučite što iduće Čehovljevo ili rusko je must-read... Hvala! :)

Rachel Gibson - Prava ljubav i ostale katastrofe

Kada milijunaš Virgil Duffy svojoj mladoj udovici Faith (kada bi ovo bio film nju bi glumila Reese Witherspoon), oporukom ostavi veliku svotu novca i svoj obožavani hokejaški klub Chinooks svi su šokirani, a kapetan Chinooksa Ty Savage zvani Svetac i bijesan (kada bi ovo bio film njega bi glumio Vin Diesel) jer plavuša koja nema pojma o hokeju i vođenju kluba, ozbiljno ugrožava izglede za osvajanjem Stanley Cup-a te između njih počinje rat, ali i frcati iskre i kreće zabava....
Čitajući ovu knjigu imala sam osjećaj kao da gledam neku dobru romantičnu komediju vrlo je živopisno napisana knjiga i imala sam sve to pred očima, doduše knjiga je pomalo predvidljiva i ne treba biti genij da se shvati u kom se smjeru stvari odvijaju, ali bas je zabavna odmarajuća i opuštajuca i u tu svrhu ju od srca preporučujem.
Objavljena je u nakladi Znanje kao dio već legendarne KDS biblioteke, sama knjiga je četvrti dio Chinooks Hockey Team serijala koji se sastoji od sedam knjiga, ali se ne moraju čitati po redu jer se u svakoj knjizi pojavljuju drugi glavni likovi, osim ove Znanje je također u KDS objavilo i petu knjigu iz serijala koja se zove Samo nevolje i koju ću čitati pa i pisati o njoj uskoro.
Drago Znanje, molim Vas prevedite nam i ostatak serijala da mogu uživati u ljubavnim zgodama i nezgodama zgodnih hokejaša. Hvala! :)

Makedonske legende i predaje / Македонски легенди и преданија

Dragi moji, kao što većina zna, ja učim makedonski jezik i svim srcem obožavam sve vezano uz Makedoniju, to je jedna velika svakodnevna i sasvim sam sigurna cjeloživotna i doživotna ljubav. Tom ljubavlju dobila sam još jedan jezik koji govorim, pismo koje čitam i u skladu sa svojim mogućnostima pišem te jednu cijelu blisku, a opet različitu kulturu u koju sam uronila cijelim bićem i koja me na neki način hrani i nadograđuje pa i čini boljim čovjekom te naravno puno dragih ljudi.

Veliki i svakodnevni dio te kulture čine makedonske legende i predaje te će vam svaki Makedonac znati ispričati barem jednu. No, što je to legenda, a što predaja?

Hrvatski jezični portal kaže:

legenda

lègēnda ž <G mn -ā/-ī>

DEFINICIJA

1. knjiž. pripovijest u prozi ili stihu u kojoj su povijesno-bibliografski podaci isprepleteni s fantastičnim događajima; priča o neobičnom događaju [prema legendi; razbiti legendu]

2. predaja o životu neke osobe ili o nekom događaju, najčešće izmišljena ili obogaćena maštom

3. term. tekst kojim se tumače znakovi na zemljovidu, slici, nacrtu itd.

4. glazb. instrumentalna, vokalno-instrumentalna, pa i dramska kompozicija kojoj su tema legendarna zbivanja

ETIMOLOGIJA

srlat. ← lat.: (štivo) koje se mora pročitati ← legere: čitati

predaja

prȅdaja ž

DEFINICIJA

1. a. čin izdavanja robe, prodavanje; isporuka b. čin davanja izravno komu [predaja dužnosti; predaja akreditiva]

2. a. vojn. odustajanje od daljnje borbe protiv neprijatelja i odricanje od oružja po međunarodnim konvencijama [pristati na predaju] b. sport odustajanje od daljnjeg natjecanja

3. nepisana povijest, istina, iskustva, legende itd. koje se prenose s koljena na koljeno, usmena tradicija, podatak iz prošlosti bez dokaza; predanje [usmena predaja; narodna predaja]

Eto sad znamo... :)

Posebnost ove divne knjige je njezina dvojezičnost, što znači da ćete odmah nakon legende na makedonskom u knjizi pronaći istu legendu prevedenu na hrvatski što jako olakšava svima koji učimo makedonski jezik, ali vjerujem da bi pomoglo i Makedoncima koji uče hrvatski jezik.

Legende i predaje je odabrao Vasil Tocinovski, na hrvatski preveo Ivica Baković, knjigu su prekrasnim ilustracijama ukrasila djeca i mladi koji uče makedonski jezik u Zagrebu, a objavilo ju je Vijeće makedonske nacionalne manjine Grada Zagreba.

U knjizi se nalaze slijedeće legende: 

1. Марко крале добива сила и коња / Kraljević Marko dobiva snagu i konja

2. Александар Македонски / Aleksandar Makedonski

3. Болен Дојчин / Bolen Dojčin 

4. Калето Исар / Kale Isar

5. Охридско Езеро / Ohridsko jezero

6. Егејско море / Egejsko more

7. Црна Река / Crna rijeka

8. Кале во Цариград / Tvrđava u Carigradu

9. Манастир Трескавец / Manastir Treskavec

Što da Vam kažem sve su predivne i nikako ne mogu izdvojiti samo jednu, čitanje svake legende je uranjanje u jedan poseban svijet i najsličnije je čitanju bajki opuštajuće i edukativno u isto vrijeme, čitajući naučila sam puno novih riječi, ali istovremeno dobila želju za još tako da ću kada budem išla u Makedoniju (Bože, molim Te, što prije!) pokušati nabaviti i neku "deblju" knjigu makedonskih narodnih priča, legendi i predaja. Od srca ih preporučam svima koji vole bajke, Makedoniju ili oboje.

Budući da ne znam baš dobro pričati priče ostavljam vas s epizodom Македонски народни приказни (makedonskih narodnih priča), koje su sastavni dio života svakog Makedonca jer se prikazuju na gotovo svim tv postajama u Makedoniji. Nažalost, nisam mogla naći ni jednu iz ove zbirke,  ali evo jedne meni drage, uživajte!

Jojo Moyes - Tu sam pred tobom

Pročitala sam ovu intrigantnu knjigicu koju je u Hrvatskoj izdao nakladnik Profil, i prije pisanja recenzije odlučila sam da pogledam istoimeni film, prvo ćemo o knjizi, a zatim o filmu.

Način pisanja je fenomenalan i knjigu sam progutala u roku od tri dana, što se kod mene ne događa baš prečesto, moram priznati, što zbog današnjeg načina života (kuća-posao), a nešto i zbog mene same.

Temu knjige je jako teško za prokomentirati, a da se nekom ne zamjeriš, jer bilo kakav razgovor o eutanaziji je tabu tema, koja pokreče razne institucije, vjerske skupine, a i pojedince da iznose mišljenja o postupku, načinu. životu poslije smrti. Smatram da je knjiga u javnosti dosta različito gledana, meni se osobno ne sviđa način na koji je autorica prikazala život osobe s invaliditetom, osobno poznajem mnogo osoba koje su imale sličnu sudbinu kao Will pa su svoj život prilagodili svojim fizičkim mogućnostima, krenuli su studirati, raditi stvari koje im u prijašnjem životu nisu dolazile u obzir (tj. zapravo nisu bili svjesni svojih mogućnosti).
Moje viđenje zašto je Will odlučio donijeti odluku da više ne živi je bol koju je podnosio, jer bol zapravo ljude tjera u promjenu i nazovimo loše raspoloženje.
Knjiga me nije rasplakala, dobro dobro jedino sam koju suzu pustila ali od smijeha, ja dok sam čitala knjigu nisam skidala osmjeh, jednostavno neki dijelovi knjige vam izmame osmjeh, a da niste svjesni da se smijete od uha do uha. Mislim da način na koji ljudi gledaju cijelu tu situaciju sa jadan Will, pa kako može živjeti nepokretan je grozan, i da bi te osobe koje tako razmišljaju trebali se prošetati do nekog društva osoba s invaliditetom i volontirati jedno tjedan dana čisto da promjene svoj mentalni sklop i da doprinesu društvenom razmišljanju i promišljanju o osobama s invaliditetom.
Film je jednom riječju katastrofa, kao da je autorica (koja je radila i na filmu) željela samo dati uvid u događanja, jednu vrstu kolaža knjige, pritom ostavila grozan dojam na osobe s invaliditetom da nisu vrijedni življenja jer u filmu Will djeluje grozno isto kao Lou (barem meni nakon pročitane knjige), u knjizi sam se mogla poistovjetiti s Lou u filmu mi djeluje kao da se nadrogirala ili napušila, a Will u knjizi u prvotnom djeluje žalosno i gnjevno zbog situacija koje su mu se dogodile,a kasnije ima promjenu u sretnu osobu ali koja ima mnogo fizičke boli i zdravstvenih problema (upala pluća, ne regulaciju tjelesne temperature), a u filmu je cijelo vrijeme isti nema promjena, stalno dijeluje gnjevno i letargično (barem meni).
Ukratko ako ste gledali film i svidio vam se, pročitajte knjigu jer nećete požaliti.

Trailer za film često prikazuje scenu sa bumblebee tights, koja je jako zanimljiva pa ću vam prikazati dio iz knjige.
"...Nakratko je zavladala tišina.
- Luda si. Cijela tvoja obitelj je luda.
- Ali palilo je.
- A ti si grozomorna pjevačica. Nadam se da je tvoj tata bio bolji.
- Mislim da si zapravo želio reći: Hvala vam, gospođice Clark, na pokušaju da me oraspoložite.
- To je jednako smisleno kao ostatak psihoterapeutske pomoći koju sam dobio. U redu, Clark - rekao je - reci mi sad nešto drugo. Nešto što nema veze s pjevanjem.
Kratko sam razmislila.
- Ovaj... dobro, pa.... neki dan si gledao moje cipele?
- Teško ih je ne gledati
- Pa, moja mama pamti da sam opsjednuta neobičnim cipelama još od treće godine. Kupila mi je tirkizne, šljokilačte gumene čizme... u ono vrijeme bile su vrlo neobične...  svi su klinci imali obične zelene ili crvene, ako su imali sreće. Kaže da sam ih odbijala izuti od dana kad ih je donijela kući. Nosila sam ih u krevetu, u kupaonici, u vrtiću cijeloga ljeta. Omiljena odjevna kombinacija bile su mi moje šljokičaste čizme i pčelaste tajice.
- Pčelaste tajice?
- Na crne i žute pruge.
- Prekrasno.
- Malo si grub.
- Pa kad je istina. Zvuči odvratno.
- Možda tebi zvuči odvratno, ali za divno čudo, Wille Treynore, ne odjevaju se sve žene samo zato da bi se svidjele muškarcima.
- Glupost.
- Ne, nije.
- Žene sve rade s muškarcima na umu. Svi sve rade s seksom na umu. Nisi čitala Crvenu Kraljicu?
- Nemam blage veze o čemu govoriš, ali uvjeravam te da ne sjedim na tvome krevetu pjevajući "Pjesmu o Malohonkeyju" zato da se domognem seksa. A sa tri godine stvarno sam, stvarno obožavala imati prugaste noge.
Primijetila sam da strepnja koja mi je cijeloga dana stezala srce polako popušta sa svakim Wilovim komentarom. Više nisam bila sama u kući, odgovorna za sirotog kvadriplegičara. Bila sam to samo ja i sjedila sam, čavrljajući s iznimno sarkastičnim frajerom."...

Sean Patrick - Alexander the Great: The Macedonian Who Conquered the World

Dragi moji, ne nisam nasjela dvaput iako se tako čini nabavila sam knjige zajedno, iako dvaput sam pala na istu foru tj. na svoje osjećaje prema najdražim mi povijesnim osobama svih vremena ili u ovom slučaju prema najdražoj mi povijesnoj osobi svih vremena - Aleksandru Velikom Makedonskom. :) Tko ne zna o čemu pričam klik na prethodnu recenziju...

Da se razumijemo ovo nije biografija nego je "self help nesto maskirano u biografiju" da opet, ali nisam toliki naivac ovu knjigu sam skinula na Kindle zajedno s onom prijašnjom istog autora ne znajući šta me čeka,  nisam čitala komentare jer me razveselilo da se uopće netko bavi Aleksandrom jer obožavam sve vezano uz Makedoniju i bila sam van sebe od sreće što mogu nešto tako čitati, a da je besplatno. Već pogađate moja sreća je trajala prvih 20-ak stranica knjige na kojima se stvarno piše o životu i djelu Aleksandra Makedonskog, "self help kako postati genijalac dio" je prepisan poprilično iz prve knjige o Tesli i njega sam preletjela samo. Ako Vam se čita i ova knjiga je na Amazonu besplatna, a meni molim Vas preporučite neku pravu knjigu koja se bavi Aleksandrom Makedonskim. Hvala unaprijed!

Sean Patrick - Nikola Tesla: Imagination and the Man That Invented the 20th Century

Dragi moji, ovo Vam je najbolji dokaz da je znatiželja dobra stvar, ali načini njezinog zadovoljavanja nisu to uvijek, naime bolesna sam već oko mjesec dana i nisam mogla baš puno čitati (upala pluća, kašalj, antibiotici i tako to) pa mi je trebalo nešto kratko, poučno i na e-čitaču

Da se razumijemo ovo nije biografija nego je "self help nešto maskirano u biografiju", a ja sam bila lakovjerna pa sam nasjela na Amazonu i skinula si na Kindle jer se reklamira kao Teslina biografija i još je k tome besplatno pa me zanimalo što "neki tamo Amer" ima za reći o našem Tesli.
Prvi dio knjige jesu crtice iz Teslina života i zanimljivo je i sve super dok drugi dio knjige autor nas "uči" kako da postanemo genijalni i tu autor prilično američki tupi uz pomoć citata drugih poznatih ljudi, a da ništa novo ne kaže osim "treba puno radit" i zadnjih 10 strana reklamira svoje knjige.
 Eto ako Vam se čita na Amazonu je i dalje besplatna. Ako ništa poželjela sam pročitati neku pravu knjigu ove tematike pa su prijedlozi dobrodošli. Puno hvala!

P.S. obećavam češće pisati sramotno sam zanemarila jednu od svojih najvećih ljubavi - čitanje i ovaj blog a mnoge recenzije stoje kao "draft" i mnoge knjige stoje pročitane do pola ili još gore 3/4 i čekaju da ih dovršim iako su super. Znači čitamo se uskoro!